Kada razmišljamo o ljubavi razmišljamo o epitetima kao što su lakoća, leptirići, podrška, složnost… i mogli bi tako u nedogled. Ipak postoji razlika između ljubavi i zaljubljenosti, ali time se nećemo danas baviti. Jasno je da je zaljubljenost prolazna i početna. Uz nju ćemo ponajprije vezati gornji epitet lakoće jer u početku sve ide glatko. S druge strane ljubav je ipak puno više od toga. To znači zasukati rukave i kopati malo dublje. Ipak, to nije većini drago i nije svakome prioritet u određenoj fazi života.
Ljubav ili zaljubljenost, uzmite kako hoćete, kao vječna inspiracija potaknula nas je i da napišemo ponešto i o onoj drugoj strani medalje. Kažu ljubav se ne pronalazi, ona se dogodi. Da, slažemo se s time da ne možemo odlučiti kada i gdje će nam se dogoditi. Međutim za nju treba biti otvoren jer izlaganjem određenim situacijama povećavamo šansu da nam se ona i dogodi. Stvar je čiste matematike i vjerojatnosti koju smo učili u srednjoj školi.
Život prije korone i nakon nje definitivno nije isti u puno pogleda pa tako ni u ljubavnom. Virus je promijenio trendove u upoznavanju pa se sve više ljudi odlučilo za otvaranje profila na dating aplikacijama. Moramo bit iskreni da smo bili u klubu onih koji smatraju kako je pronaći ljubav preko Tindera nemoguća misija. Imali smo teoriju da ćemo se na taj oblik pronalaska ljubavi odlučiti možda tek kada zakoračimo u tridesete i ako tada budemo same. Izgleda da smo uskočili sami sebi u usta. Svjedočili smo ljudima oko sebe koji su svoju ljubav čak tamo i pronašli te je žive još i danas, skoro tri godine kasnije. To nam je ulijevalo barem malo nade pa smo potaknuti nekim svojim ljubavnim brodolomima odlučili dati šansu jednom Tinderu. Htjeli smo vidjeti hoće li nas razuvjeriti u premisi da je ovdje nemoguće pronaći ljubav.
Plot twist – nije nas razuvjerio i dapače više nas je uspio frustrirat, nego što nam je ponudio lijepog sadržaja o kojem možemo pričati. Da je bilo drugačije možda danas ne bismo analizirali zašto nas muškarci lažu i zašto je toliko teško pronaći ljubav. Da se razumijemo, ovo je naša perspektiva i u potpunosti nam je jasno da postoje i žene koje lažu i varaju.
Jednom smo čule da nismo ni svjesne što su žene u stanju napraviti. Možda je nekada, čini se, bolje živjeti u neznanju. Ne napadamo muški rod i svjesne smo da bi se jednako tako moglo ponešto i napisati na temu zašto žene lažu, ali u našem kolektivu vladaju žene pa ovo analiziramo iz našeg iskustva. Ostavljamo i prostora tome da možda nismo imale sreće. Da imamo prevelika očekivanja i da možda gledamo na svijet ružičastim naočalama, ali facts are facts – muškarci su nas na veliko lagali.
Pitamo se čemu tolika laganja kad vrijedi dobro poznata izreka „u laži su kratke noge“. Istina se kad-tad sazna, a povjerenje se lako izgubi. Zapravo ga je teško više vratiti ili uopće stvoriti nakon toga. Da će uvijek biti onih prevaranata koji kradu slike zgodnih muškaraca i predstavljaju ih kao sebe, to nam je jasno i stavljamo to u jednu kategoriju. Međutim, stvarni muškarac s izmišljenom pričom o sebi je drugi par cipela. Nismo jednom okusile takve pa nam se čini da se ne radi o izuzetku, već nekom online pravilu.
Zašto ljudi žele biti netko tko nisu pitamo se već dugo? I zašto moramo glumiti detektiva kada počnemo razgovor s nekim? Obrazovanje i posao omiljeno su područje o kojem ljudi vole lagati. Doktori koji nisu doktori, pravnici koji još samo mogu sanjati pravosudni ispit, završeni prestižni fakulteti u Londonu, u zamjenu za dobro poznate hrvatske koje su završili. Imamo materijala na bacanje. Ne možemo izdržati da ne podijelimo koliko ljudi mogu ići daleko u izmišljanju da pričaju o članovima obitelji koji ne postoje. Jednostavno da čovjek stane i zapita se – što ne štima? Zar su ljudi toliko nezadovoljni onim što jesu da im je izmišljanje identiteta prirodna pojava i način na koji misle da će se dopasti nekome drugome i na kraju samome sebi?
Živimo u društvu gdje smo često odgajani u smjeru toga da vrijedimo onoliko koliko nam vrijedi titula. Sigurne smo da nije jedna osoba u ovoj zemlji poželjela bit doktor i upisati medicinu samo da bi imala status u društvu. Ljudi su spremni biti i nešto za što nisu samo kako bi bili cijenjeni. Zato ako nisu doktor, stomatolog, odvjetnik, menadžer ili nešto slično, samopoštovanje im drastično pada. Iskrivljena slika svijeta u kojem ideal poistovjećujemo s ljudima na Instagramu također djeluje na samopouzdanje i samopoštovanje jer svi žele biti i lijepi i pametni i ambiciozni i vrijedni. Misle da će se prije svidjeti drugoj strani kao izmišljena idealna slika, nego kao stvarna autentična slika sebe.
Neki bi nam sada rekli da razmišljamo preduboko. Kao i to da muškarci ne razmišljaju previše, ali mi mislimo da su ove stvari nesvjesno puno dublje od samog razloga „lagao sam jer sam te htio odvući u krevet“. Oni kojima je stalo da se dopadnu drugoj strani puno prije će morati posegnuti za trudom izmišljanja svoje ličnosti od onih koji žele na jednu noć. Jer ako ćemo biti iskreni, ima na tržištu puno i muškaraca i žena koje žele isto pa za takve stvari nije potrebno puno muljat. Kako ono kažu – reci jasno što hoćeš, možda i ona želi isto.
Sada kada smo „riješili“ razlog zašto mislimo da nas muškarci lažu, stavka koja nas više muči je kako misle da će im, u današnjem svijetu interneta i podataka, to proći? Do informacija se dođe – nekad na lakši, a nekad na malo teži način. Ali dođe se. Intuicija, emocionalna inteligencija i dosadašnje iskustvo dovoljni su nam za doći do određenih stvari. Zabrinjava nas ustvari koga misle da imaju sa suprotne strane. Nekoliko ovakvih iskustava bilo nam je previše da zaključimo kako online dating možda i nije za nas. Koliko god brojke govorile kako je trećina brakova sklopljena iz poznanstava na dating aplikacijama, naše iskustvo malo je drugačije. Zato smo se dlučile vratiti dobrim starim upoznavanjima oči u oči. Takva nam iskustva još nisu pružila lažne osobnosti, ali nam jesu ponudile sadržaja za pričati o tome koliko je zapravo teško danas pronaći ljubav kakvu želimo.
Ponekad stvarno vrijedi ona da se s nekim ljudima pronađemo u krivo vrijeme i na krivom mjestu ma koliko kompatibilni bili. Doduše, svako nas iskustvo nečemu uči. Svaka osoba neka je lekcija i nečemu služi u datom periodu. Ipak, postoje neki problemi koji se u ovim modernim vremenima nameću.
Kao prvo možemo se nadovezati na gore napisano pa reći da smo postali kao ljudi vrlo površni. Kao drugo nemamo strpljenja i želje za raditi na preprekama. Ljudi vole uzimati ono što im odgovara i vole onu stranu ljubavi od koje imaju koristi. Sve do trenutka kada je potrebno zasukati rukave. Do trenutka kada bi se trebali za nešto obavezati. Svi uzdižemo i kličemo svoju slobodu i spontanost. Ne volimo kad se treba planirati i razmišljati, kada se na stol trebaju staviti i definirati određena pravila. Kao da ne želimo shvatiti da je uz pravila, međusobne granice i dogovor puno lakše graditi odnose.
Pomaknule su se i dobne granice ulaska u brakove pa danas ljudi, osobito muškarci, do tridesete žive u oblaku toga kako su mladi i ludi. U takvoj slici nema mjesta za ozbiljne veze i izgradnje odnosa jer se one iz nekog razloga poimaju kao doza zatočeništva. U strahu da neće biti dovoljno slobodni i iskoristiti ono najbolje od života radije biraju ostati na površini. Ili pobjeći jednom kada dođe vrijeme za zaron ispod nje.
Tužno je zapravo to što se na ljubav ne gleda kao na priliku za rast. Kao na priliku da ćemo uz kvalitetnu osobu pokraj sebe i mi sami postati još bolji ljudi. Kako potruditi se za nekoga ne znači da si papak. Kako ljubavni odnos ne znači brisanje prijateljstava. Manjak vremena za sebe. Kako je normalno da u odnosu dvoje ljudi stvari ponekad ne štimaju. Kako je ne slagati se oko nečega sasvim zdravo i u redu. Kako je za zbližavanje potrebna iskrenost i ranjivost. Kako se treba suočiti sa strahovima i dati priliku drugome da ih čuje. Dopustiti drugome da nas upozna sa svim našim vrlinama i manama nije slabost, već upravo suprotno. Strah je onaj koji nas često koči i koji si malo tko želi priznati da ga ima. Često upravo zbog straha odlučujemo ne probati zavoljeti, u zamjenu za moguću povredu.
Zaključujemo kako pronaći ljubav danas nije jednostavno, osobito kada smo svjesni svih činjenica koje smo naveli. Teško ne znači i nemoguće zato vjeru u ljubav ne trebamo gubiti sve dok dišemo i postojimo. Naoružati se strpljenjem možda je danas važnije od ičeg. Unatoč razočaranjima ne treba zaboraviti da je ponekad zaista bolje biti sretan sam, nego nesretan s nekim. Sve dok ne dođe onaj koji će biti spreman zajedno s vama zasukat rukave, uzet lopatu i zasaditi cvjetnjak kojeg ćete zajedno zalijevati.
Foto: Instagram (@precutano, @mccall.mitchell, @drunkinpoetry)
