Svjesni današnjih vremena i problema koje nam je ubrzani život donio, u ovoj godini odlučili smo baciti svjetlo na teme o kojima se u javnom prostoru ne priča dovoljno. Svakodnevni stres, sjedilački način života, sve više posla, nametnuti standardi – od ljepote preko uloga u društvu, učinili su svoje. Mnogi od nas tako se bore s određenima problemima koji narušavaju njihovo mentalno i fizičko zdravlje. Baš iz tog razloga dogodila se nova rubrika REAL TALK u sklopu koje demistificiramo teme kojih smo svi svjesni, ali ih (ne)svjesno ignoriramo.
Naša kolumnistica je psihologinja Ana Čerenšek. Žena koja je svoju karijeru gradila i kroz sport i kroz rad s djecom danas svakodnevno pomaže ženama u tome da postanu bolje verzije sebe. Svoje znanje tako će dijelit u našoj REAL TALK rubrici i tom prilikom odgovarati na sva vaša pitanja i nedoumice. Tema koju ste ovaj mjesec odabrali je stres i kako lakše s njim kroz život.
Stres – veliki problem današnjice koji je sveprisutan u našem životu
Kako je ovo bio mjesec kada smo posebno posvećeni ženama, kroz članak se obraćam upravo vama – ženama koje na sebi često nosite ona 3 kuta kuće. Pa kako i nećete kad ste za to sposobne, a nitko vam nije rekao da to (ipak) ne morate raditi. Osnaživanje žena nikad mi se nije sviđalo kao koncept. Zar nismo mi ionako jači spol, hajde barem izdržljiviji? Što to točno treba kod nas osnažiti kad nam je nekad dosta toga da baš sve mi moramo pa sad i biti još jače. Ne! Osnažiti se znači znati bolje raspolagati s teretom kojeg do sada nosimo, ali i znati kako višak tog tereta odbaciti. Jer “dosta smo se mi namorale”, vrijeme je za zdraviji pogled na svijet i bolji recept za nošenje sa stresom.
Stres je, prije svega, osobna stvar. Nije stresno meni ono što je stresno tebi. Po tom principu možemo zaključiti da su naša razmišljanja o nekom događaju ili ponašanju drugih ljudi zapravo uzrok doživljaja stresa. Ne sami događaji i ponašanja drugih ljudi.
Odakle stres zapravo dolazi?
Stres dolazi iz odnosa kojeg imamo s vlastitom okolinom. Ako osoba procjenjuje situaciju kao prezahtjevnu u usporedbi sa svojim mogućnostima ili je procjenjuje prijetećom za vlastitu dobrobit, pojavit će se stres. Primjećujem da često žene doživljavaju ovakav psihološki uvjetovan stres kad trebaju ući u sukob. Zbog toga ga često i izbjegavaju. Njihova zona komfora je “guranje pod tepih”, pa čak i udovoljavanje drugima. Loša vijest, za sve vas koje to često radite, je da stres neće nestati (kao ni problemi). On će samo rasti dok u jednom trenutku ne dođe do kulminacije. Zbog toga je dobro osvijestiti psihološke uzroke stresa i početi ih rješavati korak po korak.
No, ne dolazi doživljaj stresa samo od naših misli. On može biti posljedica našeg tjelesnog (fiziološkog) stanja. Žena koja ne uzima vrijeme za sebe i užurbanim ritmom trči kroz život, doživljava stres, a da toga nije ni svjesna. Vremenom može doći do povišenog krvnog tlaka, povećanog lupanja srca, povećanog znojenja, skraćenog daha pa i stalnog osjećaja umora i iscrpljenosti. Kao što ne znamo je li prvo bila kokoš ili jaje, tako ne znamo ni što se u ovoj priči pojavljuje prvo, a što drugo – stres ili tjelesna iscrpljenost. Ako si u danu ne date ni pet minuta odmora, moguće je da nesvjesno jurite u taj vrlo začarani krug. Znate što? Mi žene možemo sve i to je istina, ali istina je i da ne bi uvijek to trebale.
On dolazi i od socijalnih okidača pa nam tako mogu smetati odnosi na poslu, obiteljski problemi ili šira društveno-ekonomska situacija. Koliko je stresa bilo kad smo ulazili u izolaciju ili se bavili ratom u Ukrajini. Ali čekajte, je li riječ “bavili” prava riječ za ono što radimo? Moje isprike svim vojnikinjama i humanitarkama te svima ostalima koje su se aktivno uključile u rješenje navedenih problema. Ipak činjenica je da se većina nas potpuno neproduktivno bavi situacijama nad kojima nemamo baš nikakvu kontrolu.
Stres možemo smanjiti samo ako prestanemo (ili značajno smanjimo) to raditi. Kad primijetite kako se bavite nečime nad čime nemate nikakav utjecaj ponovite si kako gubite dragocjeno vrijeme. Njega bi mogli uložiti u nešto konstruktivnije kao što su odnosi na poslu ili u obitelji. U odnose možemo ulagati puno ako si postavimo dva pravila za komunikaciju: danas ću više slušati i pokazat ću više interesa za svog sugovornika. Probajte, pa mi javite je li bilo kakvog utjecaja na stres. Pomalo vas i izazivam sad na to.
Dobar i loš stres
Stres se često spominje u razgovorima. Česti je “krivac” za razne bolesti i stanja, no je li on univerzalni negativac ili ima i svoju dobru stranu? On nije nužno naš neprijatelj već može biti i naš pokretač za pozitivnu promjenu ili životna postignuća. Potrebno je razlikovati dvije vrste stresa: distres i eustres. Distres nam škodi dok eustres pokreće. No, kako razlikovati jedan od drugoga?
Kao što je i ljepota u oku promatrača, stres postaje potreban i željen ako ga takvim vidimo. Primjerice, ako idete na dugo željeno putovanje, najvjerojatnije nećete pomisliti kako vam je to strašno stresno. Dapače, veselit ćete se tom događaju, iako će se pojaviti određena količina stresa. Stresnih reakcija kao što su umor, financijski dug, prejedanje ili pijenje alkohola i sl. Stres je dobiti dijete ili ući u bračnu zajednicu, a mnogi će mjesece svog života uložiti u planiranje tih itekako stresnih događaja. Izgleda da o stresnim događajima ponekad sanjamo odmalena, a da toga nismo ni svjesne.
Veselimo se mi i mnogim drugim stresnim događajima poput polaganja vozačkog ispita ili kupovini nove nekretnine. Dakle svatko od nas živi je dokaz da stres može biti i sjajna stvar. Stres ne postoji dok mi ne objasnimo sami sebi da je nešto stresno – dok ne razvijemo određena negativna i ograničavajuća uvjerenja o tome kako stres treba pošto-poto izbjegavati u životu.
Pada mi na pamet velik broj nezadovoljnih žena koje stoje pred ogledalom i vide se kao debele, ružne ili jednostavno neprivlačne. Takve si misli vrte beskonačno. Što od toga imamo osim negativnog i štetnog stresa? Vjerujte mi, koliko god sam se trudila, nisam uspjela više narasti od ovog kakva sam danas. Neke stvari su takve kakve jesu i točka. Zamislite dan kad ćete stati pred isto to ogledalo i obratiti pažnju na misli pa si same reći: “Hej, OK sam. Nisam tako loša.” Barem jedan dan pretvori svoje misli u saveznika, a ne u neprijatelja koji te gleda kroz nišan.
Razmišljam upravo o još jednom čestom uvjerenju koje može stvoriti dosta stresa u nama, a to je da nas drugi ljudi moraju voljeti jer smo dobre osobe. Promjenom ovog uvjerenja dobit ćete dašak slobode jer nećete imati potrebu potkrjepljivati ga s konstantnim udovoljavanjem. A kad “okrenete list” i počnete govoriti “ne” jer fakat vas ne moraju svi voljeti, vidjet ćete kako pravi ljudi oko vas ipak opstaju i razumiju vas. Hm, stresa nikad manje, što vi mislite o tome?
Recept za izgradnju otpornosti na stres
Bez adekvatnih alata s kojima gradimo otpornost na stres on nam može naškoditi dugoročno. Nitko nije imun na stres već imunitet za njega možemo steći kroz godine iskustva i učenja. Upravo je to jedan od razloga zašto se isplati graditi otpornost svakodnevno i kroz različite alate. Postoje tri generalna smjera izgradnje otpornosti na stres: psihološki, tjelesni i prehrambeni.
Detekcija i promjena uvjerenja jedan je od psiholoških načina izgradnje otpornosti na stres. Tjelesni aspekt izgradnje otpornosti je kretanje. Na našu veliku žalost, s obzirom na moderno vrijeme u kojem je komfor prioritet, prestali smo hodati, trčati, skakati i nositi teške predmete uokolo pa naše tijelo ne dobiva niti minimum onoga za što je stvoreno – pokret!
Ukoliko uvedete šetnju u život pa ju malo učinite žustrijom, dovoljno će vam biti 30 minuta dnevno kako bi bili zdraviji i otporniji. Ne samo na viruse i bakterije nego i na napornog kolegu s posla. Šetnje povoljno utječu na mentalno zdravlje pa čak i na depresivna stanja zbog hormona i neurotransmitera koji se u šetnji luče u naš krvotok. Kroz njih imamo priliku provesti vrijeme u prirodi, udahnuti svježi zrak, družiti se s prijateljicama, ali i potaknuti rad kardiovaskularnog sustava.
Također, u šetnji možete vježbati mindfulness tako da probate biti koncentrirani samo na zvuk lišća ili svojih koraka. Naš je mozak prilično brbljav pa će biti izazov usmjeriti ga na nešto tako jednostavno, no s tim procesom vi vježbate upravljanje vlastitim mislima. Mislite da bi vam dobro došla ta supermoć?
