Što je to samosuosjećanje i kako ga
uklopiti u svoj život?

Pojam suosjećanja nam je svima dobro poznat. Biti suosjećajan prema drugima, imati empatije i staviti se u tuđe cipele pojmovi su koji se naveliko koriste i za koje svi mi znamo “kako se to radi”. 

Kada netko pati vrlo lako se stavljamo u tuđe cipele, pogotovo ako je taj netko nama jako drag i mi možemo i želimo biti tu za drugu osobu. Uostalom, od malih nogu nas uče da trebamo biti tu za druge, da trebamo razumjeti tuđu patnju i da treba paziti da ne povrijedimo drugu osobu, ali pitanje koje se prirodno nameće je, gdje smo u toj priči mi?

Suosjećanje i samosuosjećanje

I dok je riječ samosuosjećanje vrlo jasna i sama sebe opisuje, većina ljudi i dalje ne zna kako se to u praksi radi. Prirodno nam je da suosjećamo s tuđim greškama i da budemo tu za prijatelja, ali često kada mi pogriješimo upadamo u vrtlog negativnih misli i kritike. Poznato? Evo što je to samosuosjećanje i kako da ga naučite. 

Samosuosjećanje možemo definirati kao sposobnost primjećivanja vlastitih pogrešaka uz istovremeno pružanje nježnosti i razumijevanja sebi za te pogreške.

Biti samosuosjećajan prema sebi znači pružiti si ljubav, razumijevanje, podršku, oslonac kao što bismo pružili i dragom prijatelju, partneru ili djeci za teške situacije kroz koje prolaze, krive odluke koje donesu i pogreške koje naprave.

Što uključuje samosuosjećanje?

Prije nego krenemo u vježbanje samosuosjećanja evo od čega se ono sastoji.

Tri su ključna elementa koja čine samosuosjećanje, to su mindfulness, nježnost prema sebi i zajedništvo ljudskog iskustva.

Mindfulness

Biti svjestan sebe u trenutku, biti svjestan svojih doživljaja, emocija i misli koje nam se javljaju bez procjenjivanja jesu li one valjane ili ne. Mindfulness u praksi samosuosjećanja znači samo primjećivati sve ono što nam dolazi u trenutku bez da to isto ocjenjujemo i analiziramo.

Nježnost prema sebi

Greške su neizbježne i ne postoji osoba koja ne griješi. Shvaćanje da je greška dio ljudskog iskustva uz blagost prema sebi kada se greška dogodi je drugi element samosuosjećanja. Sljedeći put kada pogriješite pokušajte primijetiti koja vam je prva misao koja se javi. Je li ona puna kritike, ljutnje, srama i omalovažavanja ili je pak nježnija?

Zajedništvo ljudskog iskustva

Kada griješimo ili se nađemo u nezgodnim situacijama često se osjećamo kao da se to samo nama događa, kao da smo sami u tome. U praksi samosuosjećanja jačamo osjećaj da smo dio svijeta, dio društva ili dio neke skupine koja isto kao i mi proživljava teške trenutke, pati i griješi. Primjećivanje da nismo sami u svojoj patnji može smanjiti tu istu patnju.

Važno je napomenuti da samosuosjećanje nije samosažaljenje, ostajanje u poziciji žrtve, prebacivanje odgovornosti na druge ili odbacivanje vlastite odgovornosti, a nije ni odustajanje od novog ponašanja zato što nam je teško.

Biti samosuosjećajan prema sebi ne znači odustati od onoga što radimo jer je teško. To samo znači da imamo pravo primijetiti da je teško, ali umjesto da se kritiziramo ili omalovažavamo zato što nam je teško, odabiremo se nježno voditi kroz to. Česta je zabluda da nas jedino kritika dovodi do toga da budemo bolji (tzv. tough love). Jedino do čega ovakav način odnosa prema sebi može dovesti je dodatna frustracija kada nam ne uspije, povećanje stresa, anksioznost i depresija. Da bi kritika bila motivirajuća ona mora sadržavati element konstruktivnosti i nježnosti u sebi.

• Kako početi prakticirati samosuosjećanje?

Dr. Kristin Neff, vodeća svjetska autorica o samosuosjećanju navodi što je to što možemo pokušati kako bismo razvili ili ojačali samosuosjećanje. Evo nekih primjera koje već danas možete pokušati.

• Vježbanje samosuosjećajnog govora prema sebi kroz druge ljude

Kako biste razgovarali sa djetetom, dragim prijateljem, bakom ili djedom, susjedom da vam se požali kako mu/joj je teško? Za početak, razmislite kako se točno odnosite prema nekome dragome kada vam se požali da mu je teško ili da pati. Što je to što govorite i radite? Kakav je ton tog razgovora. Zapišite. Nakon toga prisjetite se neke svoje situacije u kojoj ste patili ili vam je bilo teško. Što ste si govorili, što ste radili i kakav je ton poruke bio? Zapišite. Postoji li razlika u odnosu prema dragoj osobi i vama samima? Ako da, zapitajte se što bi se moglo promijeniti kada biste sami sebi odgovorili na način na koji ste odgovorili dragoj osobi.

• Samosuosjećajna pauza u danu

Na kraju dana ili u trenucima mira uzmite samosuosjećajnu pauzu na sljedeći način. Primijetiti što je to što vas muči i koje sve emocije dolaze kao reakcija na situaciju. Možda ste pali ispit na fakultetu, uvrijedili nekog prijatelja, otkazali dogovor i razočarali sestru. Kada ste se prisjetili situacije recite si da je ovo trenutak patnje takav kakav je koji izaziva emocije ljutnje, krivnje, srama, tjeskobe, grižnje savjesti ili nečeg drugog (mindfulllnes primjećivanje). Nakon toga si kažete da i drugi ljuti do osjećaju ponekad i da su ovakvi trenuci sastavni dio ljudskog iskustva (zajedništvo ljudskog iskustva). Nakon toga stavite ruku na srce, duboko udahnite par puta u prostor srca i nježno si recite da je greška sastavni dio vas i da je je u redu oprostiti si. Isto tako, možete se pitati na koji način si pružiti ljubav i razumijevanje za ovu situaciju? Na koji način biti nježan prema sebi i oprostiti si grešku?

• Dnevnik samosuosjećanja

Za ovu praksu potrebno je uložiti vrijeme i dosljednost. Pokušajte tjedan dana odvojiti vrijeme u danu za prisjećanje što vam se sve u danu dogodilo i kako ste reagirali na te situacije. Koliko ste bili kritični prema sebi i kakve su se emocije javile? Zapisujte situacije, a potom svaku od situacija prođite kroz tri elementa samosuosjećanja. Možete li primijetiti kako se vaš unutarnji govor mijenja kada uključite mindfullnes primjećivanje, nježnost prema sebi i zajedništvo ljudskog iskustva?

• Nježni dodir

Jedna vrlo jednostavna, a izuzetno učinkovita praksa je nježni dodir. Ova praksa je vrlo suptilna i može nam služiti u trenucima kada se nađemo u izazovnim i stresnim situacijama u  kojima bismo inače otišli u smjeru kritike, omalovažavanja i ljutnje. Kada se nađete u situaciji u kojoj vam je teško sjetite se da stavite jednu ili obje ruke na područje srca, duboko udahnete u to područje i osjetite pritisak i toplinu vlastitog dodira. Dok udišete i izdišete ponovite si da je u redu da vam je teško i da je ovo samo trenutak koji će proći i u kojemu nećete ostati zauvijek. Osjetite kako vam se prsni koš diže i spušta i kako se otkucaji srca umiruju dok vam je pažnja na disanju. Ostanite s ovim osjećajem dokle god vam je ugodno. Nekim ljudima je neprirodno držati ruke na srcu i zato se preporuča još i stavljanje dlana na obraz, stavljanje jedne ili obje ruke na trbuh, nježan samozagrljaj.

U svijetu u kojem smo izloženi kritici i procjenjivanju od strane poslodavca, od strane društva, medija i drugih, kako bi bilo da sami sebi pružimo suosjećanje koje zaslužujemo? Pokušajte i gledajte kako će vam se život promijeniti na bolje.

Tekst: Dina Drozdek, psihoterapeutica

Foto: Unsplash, Instagram