Od kada je ljudi uvijek su oni stariji govorili kako je nekada bilo bolje, ipak prava istina je uvijek negdje u sredini. Svako doba nosi svoje izazove, a ne možemo se oteti činjenici da u koliko god modernom društvu živimo uvijek nekako težimo ka nekoj prošlosti i uvijek se taj retro prizvuk uvuče u sve pore našeg života – od mode do kulture. Danas je nekako i više nego popularan “analogni pokret” gdje se sve više ljudi, uz modernu tehnologiju, okreće nekim starim predmetima i navikama koji su obilježili naše djetinjstvo, ali i većinu života naših roditelja.
Osim tog trenda, u ljudskoj prirodi je da žudi za prošlim vremenima. Nostalgija je zeznuta, a opet sveprisutna i uvijek nam se nekako omota oko srca. Baš smo se zato u ovo doba godine, kada su godišnji u punom jeku, prisjetili nekih prošlih, a opet ne toliko davnih vremena kada je odlazak na odmor izgledao drugačije nego danas. Pripremite se za jedno kratko, ali slatko sentimentalno putovanje.
Godišnji za stvaranje uspomena
Umrljani sladoledom, pokušavamo objesiti mokre kupaće kostime i ručnike na sušenje, dok mama i baka u ljetnoj kuhinji pripremaju lagani ručak. S radija svira uhodana melodija lokalnih glazbenih izvođača, koju nadglasavaju jedino zrikavci uz šum mora u daljini jer nije se bilo “u prvom redu do mora”. No, tada to nije ni bilo bitno. Na more se stiglo na tjedan, možda i dva, starom cestom u uskuhalom autu dok su se na radiju izmjenjivale kasete čije pjesme pjevušimo i dan danas. Ljetovanja. Kako se od tada mnogo toga promijenilo, prije svega u našim glavama, tako i u društvu u cijelosti ljetovanja danas izgledaju bitno drugačije.
Gitare i ljetne terase
Glazbu smo upijali u kojem god obliku da je dolazila, s kasete autoradija, ploča sa starog gramofona ili s terasa hotela u ljetnim odmaralištima. Kada bi netko od rodbine, prijatelja ili susjeda uzeo gitaru i krenuo svirati, svi koji su znali su pjevali. Obiteljski foto albumi danas su podsjetnik na ta neka prošla vremena, a upravo zbog razvijenih fotografija, pamtimo haljinicu koju smo nosili tog ljeta na ribarskoj fešti u nekom dalmatinskom gradiću. Ima tu nešto romantično, što u svakome od nas pobuđuje one blage osjećaje smirenosti. Vrijeme ne možemo vratiti, a ne bismo ni trebali tako razmišljati, već se okrenuti ka budućnosti i stvaranju novih uspomena – možda baš već na ovom godišnjem odmoru koji je pred nama.
