pstaboo je prva konzultantska tvrtka na svijetu posvećena tabuima. Upoznajte osnivačicu
Koliko često izbjegavamo razgovore koji nas guraju izvan zone ugode? Tabui su svuda oko nas, u uredima, obiteljima, društvu, no rijetko im se uistinu posvećujemo. Upravo zato je pstaboo, prva konzultantska tvrtka na svijetu koja se bavi tabu temama, nastala kao odgovor na potrebu za otvorenim razgovorima. Iza nje stoji dizajnerica, istraživačica, predavačica i aktivistica Petra Salarić koja se nakon desetljeća rada u kreativnim industrijama specijalizirala za područja o kojima se nerado govori. Kroz radionice, predavanja i projekte poput #taboomic, njezina misija je stvoriti sigurne prostore za neugodne, ali nužne razgovore. U društvu koje još uvijek zazire od ranjivosti, otvara pitanje. Što bi se promijenilo kada bismo prestali šutjeti?
Što je pstaboo i kako ste došli na ideju?
pstaboo je prva konzultantska tvrtka na svijetu posvećena tabu temama. Ideja je proizašla iz mog diplomskog rada o tabuima vezanima uz menstruaciju u Indiji, gdje sam razvila metodologiju za uspješno adresiranje tabu tema u projektima. Studirala sam dizajn za interakcije u Nizozemskoj, program koji istražuje odnos korisnika s proizvodima i sustavima, s posebnim interesom za dizajn usmjeren na blagostanje. Ta tema kombinira principe pozitivne psihologije, a spoj dizajna i psihologije oduvijek me privlačio.
Nakon diplomskog rada, organizacije su mi se same počele javljati. Prva je bila nizozemsko Ministarstvo zdravstva, koje je tražilo savjet za projekt o obiteljskom nasilju u Kamerunu, jer nisu pronašli ništa slično mom istraživanju. To mi je bio jasan znak da je moj rad potreban. Uslijedili su seminari za sveučilište u Peruu i radionice na mom sveučilištu. Isprva sam mislila da ću savjetovati dizajnerske studije o brendiranju, no ispostavilo se da me ljudi najviše trebaju za komunikaciju unutar radnog okruženja – posebno u eri cancel kulture i sve rjeđih razgovora licem u lice.
Danas pstaboo djeluje kroz četiri glavna područja:
- Edukacija i predavanja – radionice i paneli za tvrtke, organizacije i festivale.
- Istraživanje i podrška – provođenje istraživanja te savjetovanje pri izradi istraživačkih materijala za osjetljive teme.
- Konzalting – razvoj strategija za povećanje inkluzivnosti i dobrobiti zaposlenika.
- Događaji za širu publiku – trenutačno kroz glavni projekt #taboomic.
Koji su najveći tabui u Hrvatskoj i zašto?
Tabui su odraz kulture jer su povezani s vrijednostima društva. Prema mom istraživanju, provedenom u suradnji s odjelima ljudskih resursa u nekoliko europskih zemalja, među najizraženijima u Hrvatskoj su religija i politika. To nije iznenađujuće s obzirom na snažan politički utjecaj, posebno ekonomski, u postratnoj zemlji.
Još jedan veliki izazov u poslovnom okruženju je nedostatak psihološke sigurnosti. U usporedbi sa susjednom Austrijom i Slovenijom, kod nas je hijerarhija izraženija, što otežava otvorene razgovore o temama poput mobinga, emocionalnog zlostavljanja i rodne diskriminacije.
Mentalno zdravlje također je tabu, no vjerujem da će se to promijeniti s dolaskom generacije Z, kojoj su ovakve teme važne. Rodni tabui i dalje su snažno prisutni – muškarci koji izražavaju ranjivost često su izloženi pogrdnim komentarima, dok su teme poput menstruacije i menopauze još uvijek nedovoljno zastupljene, što se odražava i na manjak znanja žena o vlastitom zdravlju.
Teži tabui, poput obiteljskog nasilja, također su zanemareni, iako je Hrvatska treća zemlja u Europi po broju femicida. Slično je i s nasiljem nad imigrantima, o kojem se sve manje govori. No, kako miješane obitelji postaju češće, vjerujem da će i ta tema postati neizbježna.
Kako se tabui u Hrvatskoj razlikuju od onih u drugim zemljama?
Tabui su uvijek povezani s kulturom. Naravno, postoje univerzalne tabu teme – menstruacija, menopauza, seksizam, rasizam, mentalno zdravlje, neurodivergentnost – no kroz rad s tabuima zapravo upoznajemo povijest i strukturu društva.
Primjerice, u Engleskoj je rasizam i dalje snažno prisutan, što se vidi kroz neprimjerene komentare, razlike u zapošljavanju i diskriminaciju u plaćama. U Peruu sam kroz radionice uočila koliko je mačizam duboko ukorijenjen – od problema s alkoholizmom do nasilja nad ženama. U Indiji su dominantne teme vezane uz kastinski sustav i obiteljske hijerarhije, koje i dalje stavljaju udane žene na najniži društveni položaj unutar obitelji.
Kakve su reakcije nakon vaših radionica?
Rad s tabu temama može izazvati snažne reakcije jer se često suočavamo s vlastitim uvjerenjima, obiteljskim odgojem, religijom i društvenim normama. Transformativno učenje, koje je dio tog procesa, može izazvati šok – ne propitujemo samo temu, već i vlastiti identitet u odnosu na nju.
Ponekad ljudi pružaju otpor ili negiraju problem, no kasnije mi se često javljaju i priznaju da im je radionica pomogla u osobnim uvidima. Najčešći osjećaj koji sudionici izražavaju je – oslobođenje. Cilj mi je da ljudi nauče dvije stvari:
Nelagoda je normalna. Svi je osjećamo, jer smo socijalna bića koja žele zadržati odnose unutar zajednice.
Pronalazak vlastitog načina vođenja teških razgovora. Neki vole odmah raspraviti problem, dok drugima treba više vremena za obradu informacija.
Što je #taboomic?
#taboomic je intiman storytelling događaj na kojem ljudi dijele osobna iskustva s tabu temama – kako su ih doživjeli, kako su im one oblikovale život i što su iz njih naučili.
Ideja je nastala iz potrebe da se u društvu stvore primjeri ranjivosti, koji će olakšati drugima da se otvore. Reakcije publike pokazale su koliko je ovakav format potreban – prvi događaj rasprodan je u 36 sati, a drugi u samo tri dana.
Koji su vam planovi za skorije vrijeme?
Prvo želim završiti prepravke svog doktorata kako bih se mogla u potpunosti posvetiti pstaboo-u. Trenutačno radim na godišnjem planu za #taboomic, a zajedno s prijateljicom i kolegicom Tenom Pick razvijam seriju dječjih knjiga posvećenih tabu temama. Također, radim na izradi alata za vođenje teških razgovora. Zasad ću detalje zadržati za sebe, ali nadam se da ću ih uskoro podijeliti s ljudima.
Foto: pstaboo
