Svjesni današnjih vremena i problema koje nam je ubrzani život donio, u ovoj godini odlučili smo baciti svjetlo na teme o kojima se u javnom prostoru ne priča dovoljno. Svakodnevni stres, sjedilački način života, sve više posla, nametnuti standardi – od ljepote preko uloga u društvu, učinili su svoje. Mnogi od nas tako se bore s određenima problemima koji narušavaju njihovo mentalno i fizičko zdravlje. Baš iz tog razloga dogodila se nova rubrika REAL TALK u sklopu koje demistificiramo teme kojih smo svi svjesni, ali ih (ne)svjesno ignoriramo.
Naša kolumnistica je psihologinja Ana Čerenšek. Žena koja je svoju karijeru gradila i kroz sport i kroz rad s djecom danas svakodnevno pomaže ženama u tome da postanu bolje verzije sebe. Svoje znanje tako će dijelit u našoj REAL TALK rubrici i tom prilikom odgovarati na sva vaša pitanja i nedoumice. Tema koju ovaj mjesec, ususret Majčinom danu, obrađujemo je majčinstvo, odnosno pogled na njega kroz vrijeme.
Lako je reći da je biti majka jedna stvar, jedno lice ili jedna uloga. Istina je daleko od toga. Biti majka slojevito je kao i sama bit žene. Kroz povijest, naša uloga majke i skrbiteljice dominirala je portretiranju žene i njene uloge u društvu dok je zapravo žena ta koja je oduvijek bila više od toga. Kako je majčinstvo izgledalo nekad, a kako izgleda sad, pročitajte u tekstu koji slijedi.
Majčinstvo kroz povijesnu leću
Povijest su pisali muškarci pa su se uspjesi i druge uloge žena (osim majčinske) često minorizirale i ignorirale. Prisjetite se svih povijesnih udžbenika koje ste čitale. Koliko je muškaraca značajnih za povijest u njima, a koliko žena? Nije moguće da su muškarci ti koji kroz povijest kroje našu stvarnost, nego se žene jednostavno rijetko spominju. Od Biblije naovamo, majčinska, kao i uloga skrbiteljice je ono što stavlja glavni reflektor na nas, a te se uloge nekako podrazumijevaju, da ne kažem banaliziraju. Jer što je muškarac bez brkova ili žena bez djece?
Ne znam znate li, ali genetika je uredila to da djeca, prvih nekoliko dana po rođenju, ekstremno fizički liče na oca kako bi ih otac prihvatio. Ne znam znate li to da biti majka i način kako to činimo često podliježe društvenim trendovima pa je tako, nekad davno, dojenje bilo rezervirano za sluškinje, a ne za imućne majke. Isto kao i odgoj djece. Danas o dojenju znamo kako je to najbolji način prehrane djeteta pa smo spremni brzo osuditi majke koje to ne čine. Primjerice majke koje ne mogu dojiti jer su imale obostranu mastektomiju.
Ne znam jeste li znale, ali onog trenutka kada je u zakon ušla mogućnost da očevi koriste porodiljni ili roditeljski dopust oni su ga počeli i koristiti. Ne u velikom broju, ali ima ih. Je li se u njima odjednom probudila potreba ili je ipak sad malo lakše iskazati želju za ostankom doma s djetetom? U SAD-u ćete dobiti plaću samo za 2 mjeseca porodiljnog dopusta. Jesu li Amerikanke manje majke od nas? Kako to uopće izdržavaju? Moja baka je na selu morala raditi na polju vrlo brzo po rođenju svoje kćeri pa ju je ostavljala samu doma, čvrsto povezanu u kolijevci kako ne bi iz nje ispala. Tek kad bi jako plakala, došla bi kakva baka iz susjedstva provjeriti je li sve ok. A to je bilo prije nepunih 70 godina.
Pitam se što je to zapravo majčinstvo jer izgleda da društvene norme, pravila i vremena utječu na nas. Neke stvari radimo koje prije nismo i obrnuto. Neke stvari su sablazan dok su prije nepunog stoljeća bile standard. Vjerujem da smo danas odmaknuli prilično od vremena kad su djeca bila u neizvjesnosti, bez obzira na ljubav njihovih majki. Jednostavno su vremena bila drugačija. No danas smo opet otišli u drugi ekstrem pa je majčinstvo ponekad prenaglašeno, kao i roditeljstvo općenito. Roditelji se “preslikavaju” na djecu, ne dajući im granice, pravila i odgovornosti koje bi kroz odgoj morali dati. S jedne strane vrlo permisivni gdje djeca sama odabiru što će svaki dan za ručak jesti, a s druge strane previše uključeni i kontroliraju gdje će učiti i raditi školske projekte zajedno s djecom ne dopuštajući im da nauče sama (pa makar i bili neuspješni isprva).
Preuzimanje skrbi nad djetetom nije lak zadatak, a budući da smo s djecom vezani jakom empatijom, ljubavlju i potrebom za zaštitom, teško je odvojiti se i zauzeti nešto drugačiji stav na tu temu. Majčinstvo je predivno i ispunjavajuće iskustvo koje može ostati sve to i ako postavimo bolja pravila “igre” te ga ravnopravno podijelimo s drugim roditeljem.
Je li žena više od majčinstva?
Žene su kroz povijest mijenjale postavke i tražile za sebe veća prava. Dok je prije nešto manje od sto godina bilo neobično vidjeti ženu koja radi i ima pravo glasa, danas je to teško i zamisliti. Žena stvorena za majčinstvo vremenom je postala više od toga. S promjenom stigle su i druge prilike poput prilike za radom, samostalnošću, ali i prilike za izborom oko toga želimo li postati majke ili ne. Jer nekad je to bilo teško zamislivo. Žena je morala postati majka, to se od nje očekivalo, a malo koja je odabrala ne ispuniti tu ulogu. No, s prilikama kao i sa slobodom, dolaze nove odgovornosti.
Danas, moderna žena ima odgovornosti biti majka, ali i poslovna žena, partnerica koja podržava, prijateljica i po mogućnosti ona koja prati trendove, redovno kuha, sprema i vječno je dobre volje. Ova rečenica me baca u filmove poput “stepfordskih supruga” gdje sređena žena s frizurom u štiklama dočekuje svog radnika – muža na ulaznim vratima, uzima mu kaput i šešir, a na stolu se puši netom spremljen steak uz nezaobilazan bourbon. Jer bio mu je naporan dan. Samo što danas ista ta stepfordska supruga nije bila doma cijeli dan nego se i sama upravo vratila s posla. I jedno i drugo ne treba tako biti, mi možemo bolje.
Sloboda izbora uloga u životu: možemo li (trebamo li) imati sve?
Sloboda izbora donijela nam je u neku ruku i glavobolju jer ispada da je ponekad previše htjeti sve. Očekivanja koje imamo same od sebe rastu, kao i očekivanja društva. Biti dobra, da ne kažem savršena u svim ulogama nerealan je zahtjev prema samima sebi pa će mnoge žene biti dovedene u situaciju odabira: želim li biti majka i domaćica ili ću graditi karijeru? Ukoliko sve uloge morate ispunjavati same, vjerujem da je dobro napraviti taj izbor. Jer iako imamo opcije, imamo i pravo tim opcijama reći ne!
Primjerice, u dvadesetim godinama našeg života, godinama kad bi trebale završiti obrazovanje i početi stjecati radno iskustvo, javit će se pritisak društva vezan za majčinstvo. Rečenice poput “kad planiraš roditi”, “vrijeme ti leti”, “biološki sat otkucava” mogu vas dovesti u nezgodnu situaciju gdje morate objašnjavati svoje stavove i želje po pitanju majčinstva. S druge strane, neke će htjeti čim prije postati majke jer je to njihova želja i jedva čekaju uskočiti u te cipele. I tko je onda u pravu? U pravu ste sve jer nema pravo ili krivo, ne postoji univerzalno dobro. Postoji samo vrijeme kad ste za nešto spremne i ono kada niste.
Sama sam postala majka vrlo rano, na zadnjoj godini fakulteta. Iako to nije bila moja želja, roditi je bio moj izbor. Nisam mogla ni pretpostaviti koliko će biti teško završiti faks, izgraditi karijeru i skrbiti o djetetu. Još k tome nisam mogla ni slutiti da ću ubrzo postati i samohrana majka. Ako me danas pitate bi li sve ponovila, moj odgovor bi bio DA! Naravno da bih kad je tu moja predivna kći koju volim više od svega.
Teško je na temelju onoga što imamo danas rezimirati odluke koje smo radili u prošlosti. No, kad bih stvarno mogla vratiti prošlost i ponovno ju prekrojiti, možda bi ipak malo odgodila majčinstvo, za vrijeme kad bih za njega bila spremnija. Biti majka za mene nema usporedbe ni sa čim drugim ali, ruku na srce, moj život bio je u neku ruku i lutrija. Ne moramo se sa životom kockati, možemo i bolje planirati.
Koliko vremena dnevno je potrebno provesti s djecom?
Odabrati biti majka i graditi karijeru legitiman je izbor. Postavljanje granica prema obavezama vezanim za majčinstvo onda postaje vaša obaveza ukoliko želite zadržati “zdravu glavu” i biti u boljem stanju. To što možemo sve ne znači da bi i trebale. Nekad je O.K. reći sebi i drugima da neke stvari jednostavno ne želimo (više) raditi, nego ih želimo podijeliti. Želimo se zauzeti za svoje pravo da, uz majčinstvo, budemo i nešto drugo.
Ne znam jeste li znale, ali svega 20-ak minuta dnevno dovoljno je provesti s djecom u smislenom druženju. Onome koje će biti usmjereno na dijete, njegove potrebe, misli i stanja. Ponekad, kroz užurbanost i hrpu obaveza, mi to zaboravimo. Usputno provedemo vrijeme s djecom, ali kao suputnici, oni koji dišu u istom prostoru. S druge strane, postoje majke koje će svo svoje vrijeme posvetiti djeci. Čak će se s njima i igrati u parku dok dijete ima svoje prijateljice i prijatelje. Ne morate si postavljati nerealne kriterije i postati robovi vašoj djeci. Djeca rastu, stječu samostalnost, kroz to i samopouzdanje te trebaju svoj prostor. Jednako kao što i mi trebamo naš. Podijelite kvalitetno vrijeme, ali naučite se i odvojiti kako bi rasli zajedno, a ne jedno kroz drugo.
Za sve koje ispadaju iz okvira
Za sve one koje ispadaju iz okvira: sve samohrane majke, maćehe ili one koje jednostavno ne žele imati djecu. Reći ću vam da ste i vi u pravu sa svojim izborima, a vaš život i vaša uloga u životima drugih imaju jednaki potencijal biti značajni. Naše uloge ne daju nam pravo elitizma. Naši postupci puno su važniji od onoga što eventualno kroz reprodukciju možemo steći. Biti majka puno je više od poroda pa i sve vi koje ste u nekoj outliner poziciji imate priliku ostvariti se kroz neku vašu verziju majčinstva. Pa čak i ako je riječ o kućnim ljubimcima.
Osnaživanje žena je bullshit
Za kraj, želim vam reći da nas nitko ne mora osnaživati da budemo žene, takve kave želimo biti. Žene su po prirodi i kroz povijest imale priliku postati vrlo snažne i sposobne. Rekla bih da smo tu priliku itekako dobro iskoristile. Reći svim ženama da ih treba osnažiti je uvredljivo i nepotrebno. Ako ćemo tako generalizirati idemo osnaživati i muškarce jer ponekad i njima treba podrška, kao i poticaj. Reći ženama da svoju snagu mogu usmjeriti kamo ona to želi je neophodno. Ono što vam želim je da donosite svoje odluke iz mira, ne iz frustracije. Želim vam da svoje odabire ponosno nosite u srcu i da se nikad nikome ne ispričavate što ste poželjele nešto za sebe. Bilo da je drugačije ili se poklopilo s onim što se od vas očekuje. Sloboda, kao i izbor, u vašim su rukama.
Dileme, problemi modernog života i sve što vas muči u svakodnevici, a vezano je uz pitanja mentalnog zdravlja, možete pisati na mail adresu pitajstrucnjaka@journal.hr. Naši stručnjaci će odgovoriti na vaša pitanja.
Foto: Sanja Jagatić, Instagram (@joanna.avento, @lojsanwallin)
