Kada pričamo o odnosima svi kao nešto znamo i svi smo stručnjaci. Obično za tuđe odnose, ne naše. Kod naših, uvijek nešto zapinje i ono što znamo o tuđim odnosima ne vrijedi za naše. Za zdrav i sretan odnos između partnera i prijatelja nužno je postaviti i održavati granice. Granice nisu loše, upravo suprotno, one su potrebne i poželjne i korisno ih je povremeno revidirati.
Zašto granice?
Kako bi odnos funkcionirao potrebno je da je temeljen na zdravim pretpostavkama – da ga obje strane žele, da su suglasni s pravilima u odnosu i da jednako sudjeluju u odnosu. Ako neka od ovih stavki nije ispunjena, on ne postoji ili nije onakav kakav bi trebao biti. Granice u odnosima nam pomažu da ispunimo drugu od ovih stavaka o odnosima. Ako granica nema, odnos je nejasan, nedefiniran, nitko ne zna što može očekivati od druge strane, ne zna se koje su posljedice, ne zna se koliko i kako davati i primati. Da pokažem to na primjeru.
Granice u prijateljskim odnosima
Ako imate prijateljicu s kojom ste bliski i koju volite, no ne znate koje su vaše granice, ona će možda s vremenom tražiti neke stvari koje vama neće odgovarati. Npr. umorni ste od posla, faksa itd., no ona bi htjela ići van. Vi ne znate i ne možete reći da ste umorni i onda izađete. No, u izlasku ste nervozni, ljuti i umorni i to sve odražavate na njoj. Sutradan joj to zamjerate no i dalje ništa jasno ne izgovarate. Ona ne zna što se događa i pokušava saznati, možda i ne, ako joj niste važni. U konačnici odnos ne funkcionira jer se takvih ”sitnih” situacija nakupilo.
Što se tu zapravo trebalo dogoditi? Već na početku ste trebali reći da ste umorni i da vam nikako ne odgovara taj izlazak i predložiti neku alternativu ili izlazak drugi dan. Ako je prijateljici stalo do vas vrlo vjerojatno joj to neće biti problem. Druga mogućnost je nakon izlaska reći zašto ste bili nezadovoljni, izgladiti odnos i potruditi se da do takve situacije drugi put ne dođe. Ponovno, ako je prijateljici stalo do vas, neće joj to biti problem.
Ovdje morate biti spremni na to da drugoj osobi te vaše granice neće odgovarati i da će pokušati zaobići ih, preskočiti, uništiti ili ignorirati. Takvima ionako nije mjesto u vašem životu i u redu je ako iz njega otpadnu. Tu se ta druga strana može koristiti i emocionalnim ucjenama i reći da ih ne volite, da ih zbilja volite to bi napravili, da ona baš to sad želi i da ne želi ići sama itd. Ako slušate sebe i svoje potrebe, a u gornjem primjeru je to potreba za odmorom, postavit ćete granicu koja će jasno dati do znanja da vi trebate odmor i da to ne znači da vam do te osobe nije stalo.
Kako onda postaviti granice?
Kako bi odnos dobro funkcionira važno je da pričate, pričate i pričate. Važno je izreći ono što želite, što vam je važno, kakve potrebe imate i kako se osjećate. Naravno da je važno i kako to nešto kažete. Ja-poruke su tu jako korisne i dobar su primjer kako postaviti osobne granice.
Granice se postavljaju na sljedeći način:
- Budite svjesni svojih potreba, misli, emocija i ponašanja i jasno ih definirajte
- Komunicirajte putem ja-poruka
- Pitajte, ne pretpostavljajte
- Preuzmite odgovornost za svoje emocije, misli i ponašanje i to jasno pokažite
- Ne očekujte da ćete nešto dobiti bez traženja
- Poštujte tuđe potrebe, misli i emocije
- Ne koristite generalizirane izjave, uvijek se referirajte na sebe (ne koristite svi, uvijek, nikad itd.)
- Suzdržite se od interpretacija postupaka druge osobe, umjesto toga – pitajte.
Granice u odnosu je najbolje i najlakše postaviti na početku odnosa. Tada je on postavljen na zdravim temeljima i može dobro funkcionirat. Kasnije u odnosu ih je moguće postaviti ako su obje strane s time suglasne. Ako imate partnera koji vaše potrebe i granice koje želite naknadno postaviti neće ili ne želi poštivati, nažalost odnos dalje ne može dobro funkcionirati. Ako se takav odnos prekine – u redu, to je za vas dugoročno dobro i poželjno. U svom životu ionako ne trebate osobe koje vas neće poštivati i voljeti.
