U fokusu psihologinje Ane Čerenšek je osnaživanje žena koje su njena snaga oduvijek i zauvijek

Svjesni današnjih vremena i problema koje nam je ubrzani život donio, u ovoj godini odlučili smo baciti svjetlo na teme o kojima se u javnom prostoru ne priča dovoljno. Svakodnevni stres, sjedilački način života, sve više posla, nametnuti standardi – od ljepote preko uloga u društvu, učinili su svoje. Mnogi od nas tako se bore s određenim zdravstvenim problemima, ali i onima koji narušavaju njihovo mentalno zdravlje. Baš iz tog razloga dogodila se nova rubrika REAL TALK  u sklopu koje ćemo demistificirati teme kojih smo svi svjesni, ali ih (ne)svjesno ignoriramo. U našoj rubrici ugostit ćemo stručnjake iz različitih područja koji će aktivno dijeliti svoje znanje i odgovarati na vaša pitanja i dileme.

Prva stručnjakinja koju vam danas predstavljamo je poznata psihologinja Ana Čerenšek. Žena koja je svoju karijeru gradila i kroz sport i kroz rad s djecom danas svakodnevno pomaže ženama u tome da postanu bolje verzije sebe. Ona koja uvijek ima nešto pametno za reći, ali i koja odlično zna slušati ugostila nas je u svom uredu gdje nam je otkrila više o sebi. Zašto psiholozi nisu savršeni ljudi, zašto je svoj fokus sa sporta usmjerila na žene, što očekuje od naših čitateljica te koliko je uzbuđena što će odgovarati na vaša pitanja i dijeliti svoje znanje u našoj REAL TALK rubrici. Sve to i još puno više, otkrila nam je u nastavku intervjua.

• Psiholozi puno razgovaraju i slušaju, ali vi gajite veliku ljubav i prema pisanju. Među ostalim pišete za poznati dječji časopis Modra lasta. Iza sebe čak imate i dvije napisane knjige – Roditelji novog doba i Kako graditi otpornost na stres. Kada ste i kako otkrili svoj talent?

Ne znam radi li se o talentu ili ne, ali puno sam truda uložila u to. Danas se i meni čini kao da mi riječi prirodno dolaze na ekran. Svjesna sam da u pozadini stoji ozbiljan trening vlastitih misli, ideja i zaključaka kojeg sam gradila godinama. Trudila sam se postati bolja u sažimanju misli, pa samim tim i rečenica. Također, prioritet kod pisanja mi je znati kako pojednostaviti sve te koncepte vezane za psihologiju kao znanost. Puno pišem pa sam tako u kontaktu s puno većom publikom u odnosu na individualne sastanke ili predavanja. Svatko tko je stručnjak u određenom području, ima odgovornost biti dostupan većini. Pisanje mi upravo to omogućava.

Svakako se u pisanju ne oslanjam na talent nego na rad, kao i u ostalim aspektima mog života. Talent je mističan, nejasan i neuhvatljiv, dok nad trudom i radom imam kontrolu.

Dobro planiran cilj uz puno uloženog truda i rada, skoro pa ima garanciju uspjeha. To je moja “dobitna” formula.

• Uz svoj posao rada s klijentima 1 na 1, u sklopu Mentalnog treninga, izrazito ste angažirani na raznim drugim poljima. Držite radionice, gostujete u emisijama, pišete, radite kao dio stručnog tima uspješnih televizijskih projekata kao što je Život na vagi. U kojoj od svih ovih najviše uživate?

Od svih projekata, danas najviše uživam u radu sa ženama, individualno i grupno. U tom se odnosu osjećam nadahnuto i ispunjeno, kao da i one meni daju onoliko koliko primaju. No, iako je trenutno rad sa ženama na vrhu liste zadovoljstva, odgovarati na ovo pitanje mi je, u neku ruku, kao da moram izabrati koje dijete mi je najdraže. Svi moji projekti su jako zabavni i ispunjavaju me do te mjere da često pomislim kako bi voljela u danu imati 48 sati. Moram priznati da mi je prilično drago gostovati u raznim TV emisijama. Volim kameru, osjećam se ugodno pred njom i volim taj koncept stvaranja korisnog sadržaja za ljude koji me inače ne bi imali priliku sresti. Kao psihologinja imam i odgovornost javnog pojavljivanja pa sam sretna da upravo to imam priliku i raditi.

• Ljudi često misle kako su psiholozi „savršeni“ ljudi s apsolutno posloženim životima. Oni koji uvijek donese prave i racionalne odluke. Ljudi koji uvijek imaju sve konce u svojim rukama i odlično balansiraju svime. Koliko su zapravo u krivu?

Malo sam se i nasmijala na ovo jer je rečenica daleko od istine i super da je tako! Zamislite automehaničara koji ne zna voziti auto ili zubaricu koja nema zube. Kako bi oni uopće znali o čemu je riječ kad dođu na svoje radno mjesto i prime se posla? Bi li znali kako je to kad imaš krive gume na automobilu ili kad te boli zub? Život je proces u kojem smo nekad neuki, neiskusni ili jednostavno naivni i mladi. Normalno je da u tom procesu radimo greške. Jedna od stvari koju vas vrsni psiholog mora naučiti je kako se suočavati s greškama u svom životu pa ispada da je dobro imati nekog životnog iskustva i po tom pitanju.

Primjerice, ja sam se u svom životu rastala, bila sam na rubu financijske propasti, nisam imala gdje živjeti, a priznajem da sam putem znala i izgubiti kojeg prijatelj, prijateljicu ili dva. Kako to? Pa eto tako! Nisam dobro birala, planirala ni razmišljala. Odlična vijest je da me to nije slomilo i da sam iz toga izrasla u osobu koja voli svaki tren svog života kakav je danas, svjesna prolaznosti i tereta loših odluka. Prošlost me zna nekad razljutiti samo zato što je trajala određeni broj godina, a ja sam radila greške, no onda se sjetim da su me baš te godine napravile onom kakva jesam danas.

Prošlost pozdravim, spremim ju tamo gdje joj je mjesto i usmjerim se na sadašnjost i budućnost. Nije problem raditi greške u prošlosti, problem je kad vas one koče u sadašnjosti.

• Jeste li oduvijek znali da želite pomagati ljudima i biti psihologinja?

Nisam bila ni blizu. Prvo sam htjela biti profesorica engleskog jezika i to me držalo dugo, sve dok u gimnaziji nisam upoznala psihologiju. Tad me pogodila klasična ljubav na prvi pogled i znala sam da u psihologiji leži nešto posebno i čarobno. No, iako je ljubav bila prisutna, moj trud nije pa sam vrlo neozbiljno otišla prvi puta na prijemni ispit na Filozofski fakultetu u Zagrebu.

Kako sam rodom iz Osijeka, odlazak u Zagreb je trebao biti veliki projekt za mene i za moju obitelj, no ja sam otišla kao na izlet. I to se odrazilo na mom (ne)uspjehu, naravno. Kako nisam prošla, upisala sam Pravni fakultet u Osijeku jer tamo su ionako svi moji prijatelji išli. Zbog straha od ponovnog neuspjeha, umalo sam tamo i ostala (ziher je ziher), iako sam temeljno bila nesretna. No, nekako sam probila taj strah i bolje se pripremila za ponovni prijemni te uspjela upasti na psihologiju.

Danas, kad se osvrnem na to rekla bi da mi se taj neuspjeh dogodio s razlogom jer sam u toj godini studiranja prava radila razne poslove: od konobarenja do prodavačice u kvartovskom dućanu pa sam naučila cijeniti teški rad i uslužne djelatnosti. Naučila sam da stvarno ne znamo kako je drugome dok nismo stali u njegove cipele i da ne postoje manje važni poslovi.

Svi smo mi jedna velika zajednica i trebamo graditi odnos blagosti i uvažavanja jedni prema drugima. Lakše je to spoznati kad se makneš iz svog uobičajenog svemira – iz svog balončića.

• Vaša profesionalna priča počela je zapravo u školskim klupama – radili ste kao psihologinja u Športskoj gimnaziji. Sport vas je obilježio kroz život jer ste i nakon odlaska u privatne vode nastavili raditi s profesionalnim sportašima. Na što ste najponosniji kada pogledate iza sebe?

Najponosnija sam na činjenicu da sam kao psihologinja bila dio tima sportaša na Olimpijskim igrama 2016. i to vidim kao krunu moje “sportske” karijere. Volim raditi u sportu i dalje, imam predivne suradnje s nekim od naših najznačajnijih sportašica i sportaša. Volim mindset sporta i svega onoga što i nama ostalim “civilima” može pružiti. Sport uistinu jest preslika života samo što traje 4x brže nego “obični” život.

U sportu smijete biti neuspješni i dalje pokušavati, sport vas uči otpornosti na konstantan stres i tome kako biti izvrstan u točno određenom trenutku. Tako da mogu reći da sam ponosna što sam kroz rad u sportu uspjela izgraditi svoju varijantu “performance” psihologije koja može pomoći svima onima željnima napretka. O sportu sam puno naučila od mog supruga koji je kao bivši olimpijac i osnivač Mentalnog treninga puno doprinio mom izričaju u praksi i nadogradio ono što mi je uvijek nekako falilo, a to je primjenjivost i jednostavnost psihologije.

• Koja pitanja ponajviše muče ljude u 2023. godini i za što vas najviše pitaju kad traže savjete i pomoć?

Moram priznati da nije ova 2023. ništa posebnija od godina prije. Kao što je klincima u Modroj lasti glavni problem uvijek ljubav, nama odraslima je stres. Kako da ga imamo manje, kako da se bolje nosimo s njim i kako da živimo sretnije. Uz to, česte su teme osobnog financijskog i poslovnog napretka, boljeg roditeljstva i odnosa općenito. Uz to se trudim uvijek “zapakirati” malo priče o zdravlju općenito (kretanje, prehrana, spavanje, izlaganje suncu i sl.) pa moje klijentice ni ne primijete da i to postane česta tema u našim razgovorima. Tako, umjesto o stresu, pričamo o željenoj promjeni i slažemo puno kvalitete u rutine i život.

Fokus treba biti na pozitivnim promjenama koje onda izguraju ove neželjene van, a da se njima nismo posebno ni bavili.

• Mislite li da je tematika mentalne higijene danas dovoljno zastupljena u medijskom prostoru?

Vidim određeni trend u posljednje vrijeme i drago mi je da se puno više medijskog prostora okreće u smjeru razgovora o mentalnom zdravlju i higijeni. Kada ste izloženi kvalitetnom i provjerenom sadržaju od prave stručnjakinje ili stručnjaka, onda imate priliku raditi nešto što se zove “biblioterapija”. To je najjednostavniji i najjeftiniji oblik tretiranja određenih uobičajeni stanja koje proživljava skoro svako. Možemo si sami pomoći u velikoj mjeri kad znamo kako. Upravo je to bila glavna motivacija zašto pokrećemo ovaj REAL TALK u Journalu kako bi čitateljice imale koristi od toga.

Potpuno sam oduševljena i uzbuđena oko pokretanja REAL TALK rubrike i nadam se da će interakcija s publikom biti sjajna.

• Nerijetko vidimo da je žena ženi najveći neprijatelj. Vi ste odlučili biti suprotno te se okrenuli radu s njima. Što vas je potaknulo da pomaknete fokus sa sporta na mlade uspješne žene?

Potaknulo me baš to uvjerenje da si same podmećemo nogu te sam odlučila raditi upravo suprotno kako za 10 godina od sad ne bi isto to pričale i mislile. Bilo je momenata u mojoj karijeri kad su me žene, koje su me mogle malo povući, zapravo blokirale jer nismo imale ista mišljenja po pitanju određenih tema. Osjetila sam izolaciju kad sam očekivala ljubav te strah od konkurencije koji onda potiče na krive odluke.

Logično je da tu ponekad možemo izgraditi obrambeni stav pa se i mi počnemo tako ponašati prema drugima. Ja to  nisam htjela podržavati. Htjela sam prekinuti taj “začarani” krug. Iako je bilo loših priča, puno je više onih dobrih. Zaista sam sretna što imam jaki ženski krug u obitelji, među prijateljicama, ali i u Mentalnom treningu.

Žene su moja snaga, oduvijek i zauvijek.

• Upravo žene čine najveći dio naše publike. Što biste rekli, koji ih problemi najviše žuljaju i za što očekujete da će naše čitateljice od vas najviše tražiti pomoć i savjete?

Očekujem da ćemo puno pisati i pričati o odnosima i roditeljstvu. Nadam se da će biti i puno pitanja o tome kako napredovati u karijeri i kako biti bolja u financijskom planiranju. Očekujem to i puno više. Svakako se nadam da će me i iznenaditi s nekom novom temom.

• Ljudi za vas kažu da ste doktorica direktne komunikacije. Ne volite okolišati i pristupate „u glavu“. Ljudi su generalno skloniji okolišanju pa se znaju preplašiti otvorenosti i direktnosti. Kakva su vaša iskustva i koliko nam kao društvu nedostaje kvalitetne komunikacije?

U našem društvu, komunikacija je na niskom nivou. Ljudi većinom reagiraju na situaciju, umjesto da od nje znaju napraviti odmak koji bi im opet dao opcije promišljanja o tome kako postupiti. Upravljanje komunikacijom pruža nam priliku za stvaranje boljih odnosa temeljenih na zajedničkom razumijevanju, ali i prihvaćanju situacija gdje smo različiti. Komunikacija ne mora biti “borba” za prevlast, ona može biti most za pružanje blagosti i podrške. Ono što puno ljudi ne zna je da je komunikacija vještina. Nije nešto s čim se rađamo pa je samim tim imamo priliku unaprijediti!

• Ulaganje u sebe, svoj rast i razvoj najbolji je put prema sretnom i ispunjenom životu. Kako vi ulažete u sebe?

Glavni način ulaganja u sebe kojeg njegujem je kroz odnose s drugima. Moja obitelj je na prvom mjestu, a onda slijedi karijera. Jedno ne isključuje drugo. Stvar je dobre organizacije pa je još jedan glavni smjer mog osobnog rasta dobra organizacija i poslagivanje prioriteta. Ono bez čega ništa ne bi funkcioniralo je zdrava prehrana i kretanje. Rekla bih da su to također stvari kroz koje “radim” na sebi. Dosta mi je važno i izlaganje suncu kao i hladni tuš ujutro.

• Vaš životni moto je „Don’t grow up, it’s a trap“. Za kraj nam otkrijte koji je recept za održavanje mladenačkog duha unatoč godinama koje nam idu?

Recept bi se dao svesti na par jednostavnih smjernica: budi aktivna, jedi zdravo, nikad ne odrasti i nikad ne prestani rasti. E da, još jedna bitna stavka (kao začin). Uvijek budi okružen klincima, oni te brzo podsjete da postoje i jednostavniji, iskreniji i zaigraniji pogledi na svijet.

Dileme, problemi modernog života i sve što vas muči u svakodnevici, a vezano je uz pitanja mentalnog zdravlja, možete pisati na mail adresu pitajstrucnjaka@journal.hr. Naši stručnjaci će odgovoriti na vaša pitanja.

Foto: Sanja Ebip Jagatić