#allaboutchange: Kako hrana u različitim dijelovima svijeta određuje kulturu življenja?

Jeste li ikada razmišljali da hrana koju jedete svaki dan itekako može biti odraz vaše kulture življenja? Da odabir namirnica, njihovo pripremanje pa čak i način jedenja i skladištenja mogu biti pokazatelj iz kojeg dijela svijeta dolazite. Mnogo je povezanosti između kulture, običaja i hrane nekog područja nego što bismo to rekli na prvu. Primjerice, hrana je uobičajeni dio narodnih običaja, slavlja, praznika i blagdana. Uvijek se sve vrti oko stola i načina na koji ćemo pristupati određenoj namirnici. Svatko od nas će imati određeni recept za omiljeno jelo (ovisno iz kojeg dijela zemlje dolazimo), a svi ćemo se uvijek složiti da je bakina juha najbolja. No zašto je to tako i koliko nas uistinu određuje ono što jedemo?

Hrana kao dio identiteta

Svatko od nas odrasta na tradicionalnoj ili prehrani našeg podneblja. Hrana postaje dio nas, utkana je u naš identitet, a mnogo vremena kasnije postaje svojevrsni vremeplov koji nas vraća u prošlost u kojem god dobu života da se nalazimo. Hrana je ovdje u trenutcima veselja i sreće, ali i tuge i stresa kada nam služi kao comfort food. No naša tradicionalna prehrana puno je više od samog evociranja naše prošlosti i lijepih trenutaka iz djetinjstva. Ona je tu i da gradi našu budućnost. Bismo li mi danas, ako ne putujemo, mogli okusiti hranu iz svih dijelova svijeta da ju ljudi koji su od tamo doselili nisu donijeli sa sobom? Ne baš. Hrana se, baš kao i jezik, te religija i obrasci ponašanja, prenosi iz naraštaja u naraštaj iz jednog svijeta u drugi. Ona putuje.

“Po hrani možeš znati kako ljudi dišu”

U mnogim kulturama je upravo sve ono što je vezano za hranu ključno za dubinsko razumijevanje istih. Mediteran, u koji možemo smjestiti i našu kuhinju je opće poznat u svijetu upravo po svojim specifičnim načinom hranjenja – kažu među najzdravijim smo kuhinjama na svijetu. Je li to do ekstra kvalitetnog maslinovog ulja i maslina koje sjajno rastu na našem podneblju, mnogo ribe u prehrani ili pak kvalitetnih sireva i organsko uzgojenog mesa te voća i povrća? Znamo samo da se kod nas jede dobro. Pa čak i u razdobljima ratova i velikih siromaštava, naši stari preživljavali su na vlastitom kruhu, maslinovom ulju ili masti, kvalitetnim jajima i voćnim pripravcima. Ponudite primjerice jednom Amerikancu domaći džem od šljiva, koji je donedavno bio hrana sirotinje, pa ćete vidjeti reakciju. Kod njih je prehrana, što zbog globalizacije, što zbog velikih ekonomskih prekretnica, dobila ulogu čistog prehranjivača. Većina se prehrane temelji na brzo pripremljenim nezdravim obrocima, u skladu s njihovim životnim tempom. Ono što se utkalo u njihovu prehrambenu tradiciju zapravo je miks kultura i došljaka koji su sa svojim dolaskom, u Ameriku donijeli i svoju kuhinju. Ona je fuzija, kada ju ne preuzme futurizacija.

Hrana je odraz povijesti, kulture i običaja

U azijskoj kuhinji se primjerice konstantno pokušava pronaći nekakav sklad. Slično je to njihovim običajima, religiji i filozofiji. Tako su za njih poznate kombinacije različitih gorkih, slanih, slatkih, ljutih ili kiselih okusa koji zajedno čine jednu zanimljivu skladnu cjelinu. Sjeverne zemlje, manje su vibrantne, ne obiluju bojama i živahnim karakterom, a klima kao i društveni odnosi skladno su minimalističko pojednostavljeni. Hrane se ribom ili mesom u kombinaciji s prilogom, bez previše eksperimentiranja i ne dopuštajući drugim raznim okusima da remete taj sklad. Rijetko se pojavi kakav koncept koji dopušta fuziju svih tih, naoko nespojivih elemenata, i često bude dobar primjer kako miješanje može dovesti do nečega novog i potpuno zanimljivog.

Kako se mijenjaju ljudi, tako se mijenja i hrana

Ipak koliko god je tradicija u određenim zemljama jaka, kako se mijenjaju ljudi mijenja se i njihova prehrana. Održivost, manjak organskih i lokalno uzgojenih namirnica polako osvještavaju ljude ka okretanju nekim novim smjerovima. Je li to vegetarijanstvo ili samo promišljanje o onom što jedemo, nevažno je. Važno je da se svijest sve više ljudi budi i okreće nekom novom, starom načinu poimanja hrane, a ono bi sažela otprilike ovako: jedeš ono što uzgojiš, gdje možeš uzgojiti i kada to dopuste prirodni uvjeti. Tek tada hrana na naš organizam može imati ne samo pozitivan učinak, već i bolji. Isti učinak kakav je imala na naše pretke kada je naša kultura tek bila u nastajanju.

Foto: Unsplash

*Sadržaj članka nastao je u suradnji s našim partnerima. Za više informacija, pogledajte naše Uvjete korištenja.