#allaboutchange: Cancel kultura
– što ćemo s tim? 

Unazad nekoliko godina cancel culture ili kultura otkazivanja postala je itekako važan i zanimljiv društveni fenomen. Zašto fenomen? Zato što se pojavio niotkud, ušao u trending i razdrmao sve živo. Što je to zapravo, otkuda je krenulo i kakve posljedice ostavlja pitanja su na koja ćemo pokušati odgovoriti baveći se ovom temom na našoj #allaboutchange platformi. Za početak, krenimo ispočetka. 

Što je #cancelculture?

Kultura odstranjivanja ili kultura otkazivanja (eng. cancel culture) je pojam koji se koristi za opisivanje vrste ostracizma gdje se neka osoba, skupina ili društvena zajednica izbacuju ili odstranjuju iz javnih ili društvenih mreža na međumrežju ili u stvarnom životu iz društvenih, kulturnih, obrazovnih ustanova, javnih institucija ili javnih poduzeća. To odstranjivanje može imati takve razmjere, da se ime ljudi koji su odstranjeni, odnosno “otkazani”, briše s raznih popisa počasnih osoba itd. Kultura otkazivanja je fraza koja je sada ustaljena u popularnoj zapadnoj kulturi od 2017. kada u popularnom mišljenju neke od dijela poznatih osoba su dovele do “ogorčenja javnosti” da su te osobe ili grupe bile odstranjene ili nepodobne da se pojave u javnom životu. Ima li to smisla i tko je upravu pitanja su oko kojih se svađa cijeli internet. Naravno, jer nije sve tako crno bijelo.

Tko je u pravu?

Na jednom kraju spektra su ljudi poput Billa Cosbyja, Harveya Weinsteina i R. Kellyja koje je javnost “otkazala” čak i prije njihovih suđenja za seksualne zločine. S druge strane su obični ljudi poput Davida Shora, koji se suočio s kritikama na Twitteru nakon što je tweetao studiju iz akademskog časopisa koja propituje političke posljedice nasilnih i mirnih prosvjeda. Shor, koji je tweetao link tijekom prosvjeda Georgea Floyda, dobio je otkaz, iako je njegova tvrtka rekla da nije zbog tweeta. Tko je u pravu? Pa kao i u većini takvih osjetljivih slučajeva svatko po malo. Ono što je definitivno sigurno da ostavlja itekako velike posljedice na društvo i na pojedince. Iako je kultura otkazivanja zapamćena kao fenomen modernog društva, njezini oblici postojali su kroz cijelu ljudsku povijest. Primjerice, u starom Rimu postojala je praksa damnatio memoriae u kojem se nepodobnima rušili spomenici, brisala imena s ploča, slike s mozaika i slično te svaki spomen ili trag na tu osobu je bila izbrisana. Čini se kako je u ljudskom genu to ostalo zapisano. No ono što je pravo pitanje je kakve to posljedice ostavlja na društvo i na pojedinca? 

Koje su posljedice?

Postoje i negativni učinci kulture otkazivanja, od kojih su neki povezani s mentalnim zdravljem. Utjecaj kulture otkazivanja na mentalno zdravlje ovisi o tome jeste li vi taj koji je otkazan, onaj koji je otkazao ili promatrač cjelokupne situacije. Ako ste vi taj koji je “otkazan”, čini vam se kao da svi odustaju od vas prije nego što ste uopće imali priliku ispričati se (a kamoli promijeniti svoje ponašanje). Umjesto da uspostave dijalog koji će vam pomoći da shvatite kako su vaši postupci povrijedili druge, otkazivači isključuju svu komunikaciju i oduzimaju vam priliku da učite i rastete iz svojih pogrešaka. Otkazivanje osobe (ili robne marke) koja vas je uvrijedila ne dovodi uvijek do promjene uvjerenja niti dovodi do trajne promjene. Čak ih može natjerati da postanu još intenzivniji u svojim postupcima u pokušaju da obrane svoj ego i ugled. Ako ste pak promatrač, to također može utjecati na vaše mentalno zdravlje.

Osim ispravne empatične i emotivne reakcije, možemo ući u konstantnu brigu “može li se isto dogoditi i meni?”. Naime, ljudi smo i griješimo i ne postoji savršena varijanta. Upravo zbog toga na ovaj fenomen trebamo gledati iz razumnog kuta sa što više informacija pri kreiranju vlastitih sudova. 

*Sadržaj članka nastao je u suradnji s našim partnerima. Za više informacija, pogledajte naše Uvjete korištenja.

Foto: Unsplash, Instagram