U današnjem digitalnom dobu, djeca puno vremena provode na internetu, ali postavlja se ključno pitanje – znate li što vaša djeca zapravo gledaju? Od neprimjerenih sadržaja do opasnosti online zajednica, roditeljska kontrola i praćenje aktivnosti na internetu postaju važniji nego ikada. Veliki problem današnjice je vrijeme koje djeca provode na internetu. Vrijeme koje odvajaju za igranje online videoigara. No, kako svemu tome doskočiti? Edukacija je važna na svim razinama, od one u obitelji do one u školama i zajednici.
Hrvatski Telekom, upravo zato u suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, pokrenuo je inovativan projekt “Alati za moderno doba”.
Ovaj program, prvi takve vrste u Hrvatskoj, znanstveno je utemeljen i pažljivo strukturiran kako bi pomogao u prevenciji rizičnih ponašanja kod osnovnoškolaca. Poseban naglasak je prema učenicima 7. i 8. razreda. U današnjem digitalnom svijetu, gdje su mladi sve više izloženi virtualnim izazovima, ovaj projekt ima ključnu ulogu u zaštiti adolescenata. Pruža im alate i socio-emocionalne vještine potrebne za sigurno i odgovorno ponašanje u online okruženju.
Znate li što vaša djeca gledaju na internetu?
Kroz set od 12 psihoedukativnih radionica, cilj je ne samo upoznati djecu s prednostima i rizicima digitalnog svijeta, već ih osposobiti za suočavanje s izazovima poput ovisnosti o društvenim mrežama i videoigrama. Uspjeh prve faze projekta, u kojoj je sudjelovalo preko 2000 učenika svjedoči o njegovom značaju. Do kraja godine u projekt će biti uključeno više od 150 škola iz 20 županija. Time će se dodatno unaprijediti socio-emocionalne vještine učenika i njihova sposobnost odgovornog ponašanja u digitalnom svijetu. Ono što se nameće kao jedno od pitanja je Znate li što vaša djeca gledaju na internetu i kako s njima o tome razgovarati? Mi smo odgovore pokušali dobiti od autora i suradnika u provedbi ovog preventivnog programa. To su prof.dr.sc. Neven Ricijaš i socijalna pedagoginja Sanja Radić Bursać s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, te Daniel Hajden iz Hrvatskog Telekoma.
Kako ste zadovoljni prvom fazom projekta “Alati za moderno doba”, što kažu brojke?
Daniel Hajden: Prva faza projekta „Alati za moderno doba“ već je premašila naša očekivanja, a brojke to jasno potvrđuju. Školske godine 2023./2024. u programu je sudjelovalo 2055 učenika, dok je do sada educirano 237 voditelja iz 108 osnovnih škola.
Posebno smo ponosni što će do kraja godine u projekt biti uključeno više od 150 osnovnih škola iz 20 županija. Time ćemo proširiti utjecaj projekta i dodatno unaprijediti socio-emocionalne vještine djece, kao i njihovu sposobnost odgovornog ponašanja u digitalnom svijetu. Kroz ovaj projekt, učenici i nastavnici ne samo da će se upoznati s digitalnim alatima, već će razvijati ključne kompetencije za sigurno i promišljeno korištenje tehnologije.
Ovi podaci pokazuju da projekt donosi konkretne rezultate i ima potencijal značajno unaprijediti digitalnu pismenost. S obzirom na dosadašnje uspjehe, uvjereni smo da ćemo u idućim fazama nastaviti tim smjerom i postizati još bolje rezultate.
Do kakvih promjena u ponašanju kod djece dovodi njihovo intenzivno “bivanje na internetu”?
Neven Ricijaš: Danas je ‘Internet’ zaista vrlo širok pojam. Ne koristimo ga samo za zabavu, relaksaciju i privatnu komunikaciju, već je vezan uz niz obrazovnih, akademskih, poslovnih i privatnih procesa i obveza. Putem interneta se educiramo i izvršavamo školske ili akademske obveze. Radimo, plaćamo račune, potpisujemo ugovore, ostvarujemo sastanke i slično. Zbog toga se u znanstvenoj zajednici sve više odbacuje ideja da postoji ‘ovisnost o internetu’. Sve se više govori o ovisnosti ili štetnoj uporabi pojedinih aspekata interneta. U odnosu na ponašajne ovisnosti, ovisnost o (online) kockanju, te ovisnost o videoigrama su ušle medicinske klasifikacije bolesti. Dva područja koja su još uvijek u području istraživanja i prikupljanja relevantnih i uvjerljivih znanstvenih dokaza su ovisnost o društvenim mrežama te ovisnost o cyber-pornografiji.
Neovisno o kliničkim klasifikacijama bolesti, nema sumnje da u ova četiri područja primjećujemo potencijalno štetnu, rizičnu, kompulzivnu i/ili problematičnu uporabu. Mi se u preventivnom programu „Alati za moderno doba“, koji je namijenjen učenicima od šestog do osmog razreda osnovne škole, u najvećoj mjeri usmjeravamo na problematičnu uporabu društvenih mreža i videoigara, te generalno rizično online ponašanje. Dakle, temeljni cilj nije prohibicija ili zabrana korištenja, već razvoj socio-emocionalnih vještina kojima bismo osnažili djecu za odgovorno korištenje. Kako prema sebi, tako i prema drugima. U tom smislu, jedan od važnih ciljeva ovog preventivnog programa je i briga za fizičko i mentalno zdravlje.
Upravo se štetne posljedice korištenja društvenih mreža i videoigara na prvom mjestu dijele na one fizičke i na one psihološke. Iako su one naravno i međupovezane. Kao fizičke posljedice danas se prepoznaju problemi vezani uz nedostatak fizičke aktivnosti, problema s vidom i spavanjem, te bolova u vratu i kralježnici. U novije vrijeme se sve češće istražuju efekti na grafomotoriku kod djece.
U kontekstu psiholoških posljedica, najviše se istražuju efekti koji su vezani uz poremećaje pozornosti i koncentracije te emocionalni problemi u kontekstu tjeskobe, depresije i stresa, slike o sebi, samopoštovanja. Posljedično se javljaju i različite društvene posljedice koje se onda očituju u socijalnoj izolaciji, negativnom utjecaju na školski uspjeh kod djece i povećanom ulasku u konflikte. U odnosu na intenzivno korištenje društvenih mreža i videoigara ne smijemo zanemariti niti efekte vezane uz izloženost djece brojnim, potencijalno neprimjerenim i rizičnim sadržajima, kao i štetnim, nerijetko nasilnim interakcijama. One u online svijetu imaju drukčije efekte u odnosu na realan, fizički svijet.
Zbog svega toga, nužno je, uz samo vrijeme provedeno ‘online’, voditi računa o kvaliteti sadržaja, funkciji korištenja interneta te reagiranju na rane znakove. Preventivni program ‘Alati za moderno doba’ upravno je na to usmjeren, da djecu koja su već krenula razvijati rane znakove problematične uporabe digitalnih tehnologa osnaži za odgovorno korištenje tehnologija. Komponente za roditelje i nastavničko vijeće imaju za cilj senzibilizaciju i edukaciju bitnih odraslih osoba u djetetovom okruženju o nekim suvremenim trendovima i mehanizmima rane intervencije.
Kako možemo prepoznati ovisničko ponašanje o internetu kod naše djece i kada ga prepoznamo gdje možemo potražiti pomoć?
Sanja Radić Bursać: S obzirom na svakodnevno i intenzivno korištenje digitalnih tehnologija, a imajući na umu i njihova razvojna obilježja poput usmjerenosti na trenutno i brzo zadovoljavanje vlastitih potreba, socijalizacijske uloge vršnjaka, nedostatne kritičnosti u analizi različitih utjecaja iz okruženja i tome slično, djeca i adolescenti jesu posebno rizična i ranjiva skupina za razvoj ovisnosti o online videoigrama i društvenim mrežama. Stoga prema njima treba biti usmjerena i posebna pozornost, iz roditeljskih, edukativnih, odgojnih i stručnjačkih uloga. Kada uporaba digitalnih uređaja narušava psihosocijalno funkcioniranje pojedinca u različitim područjima poput školovanja, aktivnosti slobodnog vremena, odnosa itd., te narušava kvalitetu njegova života općenito i dovodi do promjena u dosadašnjim uobičajenim obrascima ponašanja, ono nam ukazuje na prekomjerno i problematično korištenje interneta.
Što kažu istraživanja, ali i vaše osobno iskustvo, što naša djeca najviše gledaju na internetu?
Sanja Radić Bursać: Na samome početku, istaknula bih kako govorimo o generacijama djece i mladih koji su od rane kronološke dobi bili izloženi „ekranima“ i njihovo zdravo odrastanje je u značajnoj mjeri uronjeno u virtualno okruženje. Oni istražuju i uče o sebi, drugima i svijetu, uspostavljaju i grade odnose, oblikuju sustav vrijednosti, grade svoj identitet i dr. gotovo podjednako u offline i u online svijetu. Digitalna tehnologija i mediji ne samo da im pomažu u svakodnevnom životu, već ih smatraju njegovim dijelom. Literatura nam nudi i termine poput multimedijalnog odrastanja, multimedijalnog djetinjstva i adolescencije baš s namjerom pojašnjavanja da djeca i mlade danas žive, rastu i ostvaruju svoje razvojne zadatke u značajnoj mjeri i u virtualnom okruženju.
U okviru projekta „Alati za moderno doba“ i provedbe povezanog istraživanja o online navikama, obilježjima korištenja interneta i rizičnim oblicima ponašanja, dobiveni su podaci i kako oko 40% učenika 7. i 8. razreda koristi društvene mreže više od tri sata dnevno. Pritom ono nije povezano s izvršavanjem domaćih zadaća ili nekim drugim školskim obvezama. Navedeno vrijeme se produljuje u dane vikenda. Kao njima najpopularnije društvene mreže istaknule su se Snapchat i Tik Tok. Naravno, trebamo imati na umu i da djeca i mladi često imaju nekoliko profila na pojedinoj mreži, pod svojim ili izmijenjenim imenom, a onda im se nerijetko razlikuje i svrha ili za koga su primarno namijenjeni.
Primjerice, znaju jedan profil imati za „javnost“, uključujući i svoje roditelje, te objavljivati uobičajene crtice iz svakodnevnog života poput događaja iz škole ili aktivnosti slobodnog vremena, ostvarenog uspjeha, druženja s obitelji, odlaska na izlet i slično. Drugi im služi za uski krug bliskih prijatelja na kojemu dijele i neke intimnije informacije o sebi ili se predstavljaju na drugačiji način unutar te online mrežne zajednice, nudeći svojevrsni „virtualni self“. Također, u našem istraživanju smo dobili podatak da oko 11% učenika 7. i 8. razreda igra videoigre više od tri sata dnevno tijekom radnog tjedna. Među njima su najpopularnije Fortnite i Brawl Stars. Zanimljiv je podatak da su učenici naveli kako internet najčešće koriste s ciljem socijalizacije i komunikacije s drugima te radi poboljšanja vlastitog raspoloženja.
Važno je upoznavanje s online aktivnostima
Dodala bih da kada razgovaramo o upotrebi digitalne tehnologije od strane djece i mladih, uz duljinu vremena kojeg provode u virtualnom okruženju, značajno je da kao odrasli budemo upoznati i s njihovim online aktivnostima. Internet jest medij te ga možemo promatrati kao čimbenik koji pozitivno utječe i doprinosi zdravom razvoju pojedinca ili kao čimbenik koji potencijalno narušava njihovo psihosocijalno funkcioniranje. Da kratko pojasnim… Ako dijete sudjeluje u online aktivnostima u kojima ima priliku učiti i razvijati svoje vještine poput novog stranog jezika, sviranja glazbenog instrumenta, programiranja, obrade fotografija itd., družiti se i povezivati s vršnjacima od onih iz razreda do iz drugih dijelova svijeta, ako prati medijske sadržaje kojima se promiču zdrave navike življenja i inspirativni pojedinci, zasigurno navedeno ima snažan i pozitivan utjecaj na njihovo odrastanje i sazrijevanje.
S druge strane, ako su djeca izložena medijskim porukama i sadržajima s elementima nasilja i ugroze drugih, nezdravim prehrambenim i životnim navikama, nerealnim prikazima svakodnevice uz isticanje materijalnih vrijednosti, opasnim oblicima ponašanja i izazovima te drugim štetnim utjecajima – možemo reći da će biti u puno većem riziku za narušeno funkcioniranje ili probleme mentalnog zdravlja. Često roditeljima istaknem kako je, uz praćenje vremena kojeg njihova djeca provedu uz digitalne uređaje, važno da pokažu interes i budu upoznati s obrascima korištenja interneta i online aktivnostima u kojima sudjeluju, te najčešćim motivima i psihološkim potrebama koje zadovoljavaju u virtualnom okruženju.
- Gdje je ta granica između zdravog, odgovornog i uravnoteženog korištenja interneta te onog ekscesivnog, rizičnog i štetnog?
Sanja Radić Bursać: Neki od znakova koji nam mogu ukazati na ozbiljan rizik za razvoj ovisnosti o internetu i poziv za djelovanje odnose se na preokupiranost određenom online aktivnosti, zanemarivanje svakodnevnih obveza poput školskih zadataka, kućanskih poslova ili higijenskih navika, gubitak interesa i odustajanje od dosadašnjih hobija ili sadržaja slobodnog vremena, dugotrajni boravak u virtualnom prostoru i probijanje planirane ili dogovorene vremenske granice zbog izražene potrebe da se bude online u što većoj mjeri i dr. Uz sve navedeno, često dolazi i do narušavanja odnosa između pojedinca i osoba iz njegova socijalnog okruženja kao što su roditelji i članovi obitelji, prijatelji, mentori, učitelji itd. Dolazi i do konflikata i burnih emocionalnih reakcija kada se vrijeme boravka u virtualnom prostoru pokuša ograničiti ili pojedina online aktivnost u potpunosti zabraniti.
Iz ukratko opisanog, vidimo da je važno pratiti koliko djeca i mladi koriste internet. No, i način na koji se ono odražava na njihovo funkcioniranje u različitim životnim područjima i koje posljedice ima na cjelokupno zdravlje. U spomenutom istraživanju u okviru projekta, dobili smo rezultate da oko 1,6% učenika zadovoljava kriterije za ovisnost o društvenim mrežama, a oko 3% njih za ovisnost o videoigrama. Ovi podaci zasigurno govore o važnosti preventivnog rada i ulaganja prema cijeloj populaciji djece i adolescenata, no i pružanja podrške onima koji koriste internet na rizičan način te doživljavaju štetne psihosocijalne posljedice.
Kada teškoće traju dulje, izraženijeg su intenziteta i narušavaju svakodnevno funkcioniranje djeteta ili mlade osobe, važno je potražiti stručnu pomoć. Roditeljima često sugeriramo da se za izmjenu informacija i savjet obrate djelatnicima škola. Stručna podrška se može dobiti i u okviru zdravstvenog sustava i ustanova socijalne skrbi, lokalnih savjetovališta ili u organizacijama civilnog sektora. Ovdje bih dodala da mi u našem Nastavno-kliničkom centru Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta imamo razvijeni tretmanski program „CTRL+Life)“. Namijenjen je srednjoškolcima koji prekomjerno koriste internet i doživljavaju niz nepovoljnih i štetnih psihosocijalnih posljedica vezano uz navedeno ponašanje.
Desetak radionica
Kroz desetak interaktivnih radionica prolaze se teme o funkcioniranju digitalnih tehnologija te prednosti i nedostacima njihova korištenja. Načinima (samo)zaštite, vlastitim online navikama i obrascima ponašanja. Najveći naglasak stavljen je na vježbanje različitih komunikacijskih, socijalno-emocionalnih i životnih kompetencija unutar sigurnog okruženja. Neke od vještina na kojima se radi odnose se na nošenje sa stresom i neugodnim emocijama, rješavanje interpersonalnih sukoba i osobnih problema, upravljanje vremenom te balansiranje online i offline aktivnosti, kao i na raznolike strategije brige o svome tjelesnom i mentalnom zdravlju. Povratne informacije sudionika idu u prilog njihovog zadovoljstva te imamo u planu nastaviti s provedbom ovog programa.
Kako im pristupiti? Gdje se roditelji mogu educirati? Što ako ni oni ne znaju dovoljno?
Sanja Radić Bursać: Slažem se s vama da je važno pristupiti im, pokazati iskreni interes za njihovo funkcioniranje u virtualnom okruženju, za online aktivnosti u kojima sudjeluju, kao i sadržaje koje uobičajeno prate. Nužno je pokušati razumjeti razloge zbog kojih im je to bitno, što im internet omogućava i pruža te na koji način utječe na njihovo odrastanje. Često od odraslih čujemo kako se osjećaju nedovoljno kompetentno po pitanju korištenja digitalnih uređaja i da su uvijek nekoliko koraka iza mlađih članova obitelji. To nikako ne bi trebala biti valjana argumentacija za izostanak učenja ili prepreka za informiranje i dodatno educiranje, posebno kada imamo sve više spoznaja o utjecaju digitalne tehnologije na različite aspekte razvoja djece i mladih.
Dojma sam da se u posljednjih nekoliko godina u većoj mjeri govori o digitalnom i medijskom opismenjavanju. Organiziraju se stručna predavanja, tribine i radionice na različite teme. U medijskom prostoru imamo niz kvalitetnih tekstova i pokrenutih kampanja te se mogu pronaći i brojni informativni i edukativni materijali namijenjeni roditeljima s korisnim smjernicama vezano uz uravnoteženo korištenje interneta, sigurnu upotrebu digitalnih uređaja, elektroničko nasilje i slično.
Predavanje za roditelje
Dio preventivnog programa „Alati za moderno doba“ je i jedno interaktivno predavanje za roditelje te naša dosadašnja iskustva govore o njihovom dobrom odazivu, spremnosti na dijeljenje vlastitih promišljanja i nedoumica po pitanju odgoja djece u suvremeno doba, kao i o značajnom interesu za pripremljene teme. Posebno kada se obrađuju sadržaji o neprihvatljivim oblicima ponašanja u virtualnom okruženju, novim fenomenima, obilježjima pojedinih društvenih mreža i online videoigara te ranim pokazateljima razvoja ovisnosti o internetu i povezanim posljedicama na cjelokupno zdravlje. Vjerujem kako se slažemo da je svakodnevni život gotovo nezamisliv bez korištenja interneta. Stoga se u odgojnom djelovanju ne bismo trebali isključivo usmjeriti na postavljanje granica i pravila korištenja digitalnih uređaja već djecu i mlade podučavati sigurnom, osobno i društveno odgovornom te uravnoteženom funkcioniranju između offline i online svijeta. To možemo činiti kontinuirano. Unutar i obiteljskog i školskog konteksta.
Voljela bih istaknuti vrijednost toga da i mi odrasli budemo pozitivni modeli i autentični prilikom prenošenja poruka o zdravom korištenju digitalnih uređaja. Da osvijestimo vlastite online navike i obrasce ponašanja te svakodnevno demonstriramo na koji način internet može poboljšati kvalitetu stvarnog svijeta umjesto da ga zamijeni ili narušava. Značajno je unutar obitelji zadržati zajedničke rutine i rituale, pokušati što češće pronaći u danu ili tjednu vrijeme i prostor za druženje i razgovor, zabavu i opuštanje, raznolike offline aktivnosti bez digitalnih uređaja i drugih kradljivaca pažnje. Ono zasigurno doprinosi međusobnoj posvećenosti, povezivanju te izgradnji kvalitetnih i bliskih odnosa.
- Nedostaje li u Hrvatskoj stručnjaka ili projekata kroz koje bi oni mogli djelovati da pomognu djeci?
Neven Ricijaš: Pitanje je u čemu želimo pomoći djeci? Ako je potrebno djeci pomoći da odgovorno koriste digitalne tehnologije, onda svakako moramo ulagati u projekte i intervencije koje će pomoći roditeljima sa savjetima i smjernicama za pristupanje djeci od najranije dobi. Moramo negdje osvijestiti da je ovo sve jedno vrlo novo područje. Još uvijek i nedovoljno istraženo u kontekstu dugoročnih učinaka. Digitalne tehnologije su svoj najveći procvat, koji vežemo uz današnje trendove, doživjele u posljednjih 15-ak godina, a u riziku za problematičnu uporabu nisu samo djeca. Dapače, mnogi odrasli ljudi, mnogi roditelji, ne predstavljaju svojoj djeci pozitivan model u ovom području te svojim očekivanjima o dostupnosti djece na mobitelu zapravo ne doprinose osnovnom cilju da maksimalno moguće osiguramo odrastanje, a time i sve razvojne ishode, u realnom ‘offline’ okruženju.
Izazovi za novije generacije
Naš program pozicioniran je razvojno u razdoblje rane adolescencije, od 12. do 14. godine života, te zapravo polazi od pretpostavke da djeca jesu korisnici interneta. Naš je cilj ulagati da ono bude odgovorno, odnosno da reduciramo moguće negativne i štetne ishode. No, sigurno bi trebalo od vrtića proaktivno poticati, educirati i inspirirati roditelje kako da osiguraju odrastanje svoje djece sa što manje doticaja ‘plavih ekrana’, kao što bi škole od najranijih razreda trebale usmjeravati svoje odgojne politike prema korištenju mobitela u školama.
Mnogi stručnjaci se danas bave internetom (društvenim mrežama i videoigrama) kao fenomenom, i to je dobro jer nam omogućuje relativno brzo dobivanje novih spoznaja i iskustava. No, ne postoji jasan konsenzus kako pristupati i što je normativno očekivano za koje razvojno razdoblje. Osobno mi se sviđa što se u javnosti sve više govori o ovoj temi budući da mislim da to osigurava senzibilizaciju roditelja, ali pred njih ujedno postavlja i neke veće izazove koje ranije generacije nisu imale.
Kakve su reakcije stručnih suradnika i nastavnika koji provode program Alati za moderno doba u osnovnim školama?
Neven Ricijaš: Kada smo planirali krenuti u nacionalnu diseminaciju ovog preventivnog programa istražili smo interes stručnjaka zaposlenih u osnovnim školama da ga provode. Moram odmah napomenuti da su ‘Alati za moderno doba’ prilično zahtjevan i intenzivan program budući da se on sastoji od 12 interaktivnih radionica koje se rade s učenicima, jednog predavanja za roditelje djece te jednog predavanja za nastavničko vijeće. Svaka radionica se mora pomno pripremati, kako u kontekstu sadržaja i metoda rada koje se prerađuju, tako i u kontekstu materijala koji se tijekom radionica koriste.
U preliminarnom iskazu interesa nama se je javilo oko 850 stručnjaka. Mi smo kroz prvi ciklus od šest edukacija prošle školske godine mogli obuhvatiti između 200 i 240 stručnjaka koje bismo educirali putem naše trodnevne edukacije. Time smo si potvrdili ono što smo nekako i predmnijevali. Potreba za ovakvim intervencijama je velika. S edukacijama nastavljamo te nam je plan da do kraja ove kalendarske godine imamo ostvareno deset edukacija.
Pozitivne reakcije
Reakcije stručnih suradnika i nastavnika su izuzetno pozitivne. Ne samo u kontekstu njihovog feedbacka nama, već i u smislu interesa i motivacije da nastave s provedbom programa i ove godine, s novim generacijama. To je zapravo najbolji pokazatelj da smo na pravom putu. Rezultati evaluacije učinka pokazuju obećavajuće rezultate, a i tijekom prošle godine u kojoj je oko 2.000 djece bilo uključeno u Program smo dobili vrijedne povratne informacije koje nam pomažu da modificiramo i unaprijedimo neke elemente gdje smatramo da postoji prostora za poboljšanje.
Organizacijski izazov
Tijekom cijele prošle godine aktivno smo se trudili biti na raspolaganju stručnim suradnicima i nastavnicima tijekom njihove provedbe Programa. Putem mobitela i putem email adrese koju smo formirali upravo za takve situacije. Mi smo izuzetno zahvalni da smo ostvarili tako lijepu i proaktivnu suradnju s tako velikim brojem stručnjaka, a vjerujem da su i oni „osjetili“ našu predanost da se ovakva intervencija provede na najbolji mogući način, upravo u najboljem interesu djece i za njihovu dobrobit. Tako da se samo možemo nadati da će situacija biti ista i ove školske godine. Očekujemo da će oko 150 škola provoditi „Alate“ – što je naravno nama u timu puno veći organizacijski izazov.
Vi, možemo reći, “obrazujete” buduće stručnjake. Kako vam sudjelovanje u ovakvim projektima pomaže u svakodnevnom radu sa studentima?
Neven Ricijaš: Mi svi u timu sudjelujemo u sveučilišnom obrazovanju socijalnih pedagoga na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Socijalna pedagogija je usmjerena na prevenciju i tretman različitih oblika problema u ponašanju. Od onih lakših do najtežih, svih dobnih skupina. Kada se bavite ovako aktualnom temom kao što je rizično online ponašanje, tada neminovno morate stalno biti u tijeku s novim znanstvenim spoznajama u ovom području. Samim time me ovaj projekt „prisiljava“ da imam uvijek recentne rezultate istraživanja. No, možda je najveća vrijednost ovog projekta u transferu znanosti u praksu. ‘Alati za moderno doba’ predstavljaju znanstveno-utemeljen preventivni program koji prati i poštuje niz znanstvenih standarda kako treba pripremati, razvijati i implementirati intervencije u školama.
Međutim, kada to krenete raditi, dolazi i do susreta teorije, znanosti i prakse, realiteta i društveno-političkih okolnosti koje vam mogu olakšavati ili otežavati implementaciju u skladu sa standardima. Mislim da je dijeljenje takvih iskustava sa studentima također vrlo korisno. Oni će, kao budući socijalni pedagozi, također osmišljavati i provoditi neke intervencije na svojim radnim mjestima. Stoga najveću vrijednost vidim u tom aspektu transfera. Kako ono što učimo na Fakultetu možemo pretočiti u konkretne intervencije prema korisnicima, a imam dojam da su i studenti s takvim pristupom najzadovoljniji.
Koji je plan za nastavak ovog projekta i imate li u planu neke slične za iduću godinu?
Daniel Hajden: Projekt „Alati za moderno doba“ započeo je s ambicioznim ciljevima u školskoj godini 2023./2024., a sa zadovoljstvom možemo reći da smo ne samo ispunili, već i premašili svoja očekivanja. Naš prvotni cilj bio je dosegnuti više od 100 škola, no zahvaljujući velikom interesu i uspješnoj provedbi, taj broj smo premašili, a do kraja ove godine u projekt će biti uključeno više od 150 škola diljem Hrvatske.
Do sada smo održali brojne edukacije za nastavnike i stručne suradnike, a uskoro nam, nakon prošlotjedne edukacije u Splitu, predstoje i edukacije u Biogradu na Moru i Zagrebu, čime ćemo dodatno proširiti naš doseg. Svaki novi grad i škola koja se priključi ovom projektu doprinosi njegovom daljnjem razvoju i širenju.
Naša misija i dalje ostaje pružanje kvalitetnih alata i znanja za škole, učenike i nastavnike kako bi se što bolje pripremili za izazove modernog doba.
Više o cijelom projektu možete pročitati ovdje.
Foto: Promo, Dupe, Unsplash
