U Milanu svi bruje o reviji Dolce&Gabbane koja je oda Madonni. Ona ju je pratila iz prvog reda

Subota, 21. rujna 2024.

Benvenuto, Milano! Mjesec rujan traje vječno. Pogotovo ako pitate modne insajdere. Nakon Tjedna mode u New Yorku i Londonu, stigli smo u Milano. Ipak su Talijani poznati po dobrom stilu (i to ne samo u modnoj, već i u drugim industrijama), a neke od najluksuznijh modnih kuća svoje korijenje je pustilo upravo u Italiji. Prada, Gucci, Fendi, Miu Miu, Marni… Krenimo s velikanima Fendi i Prada. Pa čak je i Maison Margiela Talijan, ako ćemo suditi prema korporaciji u čijem je vlasništvu kuća. Naravno ništa bez modnog dvojca Dolce&Gabanna, čija je nova modna avantura hommeage glazbenoj divi.

Tjedan mode u Milanu kreće s rođendanom. Fendi je napunio 100 godina

Malo je reći da je Fendijeva tradicija jedna od najjačih i najimpresivnijih u industriji. Kada pričamo o tradiciji i povijesti brenda, da, vjerojatno bi prvo pomislili na Dior i Saint Laurent. No, Fendi tu uvjerljivo drži prvo mjesto. Talijani su poznati po tome da sve vole držati “u obitelji” i Fendi nije iznimka. Njihova stogodišnja tradicija kreće s Adele Fendi, prabakom aktualne dizajnerice dodataka i muške odjeće, Silvie Venturini Fendi. Silvia je treća generacija žena iz Fendi obitelji na čelu poznate modne kuće. Tako da je za Silviu ova revija imala jaku sentimentalnu notu, ovo nije bilo samo slavlje Fendija u kontekstu modne kuće, već slavlje Fendi prezimena i obitelji.

View this post on Instagram

2020. godine kući se pridružuje Kim Jones i to je za kuću bio match made in heaven. Jones se za ovu kolekciju vratio u godinu osnutka brenda, 1925., kada je u svakom baru svirala jazz muzika. Tako da su revije otvorile poluprozirne haljine s resicama i kristalima. Kasnije je te detalje implementirao u donje odjevne komade, pa čak i čarape. Cijela kolekcija nije “vrištala” 1925. godina i jazz te kako su modeli izlazili, dalo se naslutiti da ju Jones modernizira. Nema se tu što za dodati, kolekcija je izvrsna.

Za one koji žele znati više: poznatu Fendi Baguette torbicu je dizajnirala Silvia Venturini Fendi.

Prada igra prema svojim pravilima. I nije ih briga

Prada je za Tjedan mode u Milano napravila… Pa, ne znamo točno što, ali su napravili sve. Kolekcija preispituje što zapravo smije, a što ne smije ići zajedno (spoiler alert: sve smije ići zajedno.) U njoj ćete od odjevnih komada vidjeti, kao što smo i gore napisali – sve. Rupe na većini odjevnih komada, tajice/najlonke/hlače visokog struka, haljinu od metalik šljokica (naravno s rupama) i kabanicom. Kolekciju su opisali kao “oživljavanje” fragmenata prošlosti i istraživanje pojma ljepote. Raf Simons i Miuccia Prada su dvije modne svetinje koje si ovakvu kolekciju mogu priuštiti. Kolekcija nije loša, većina komada zasebno su – dobri komadi, ali kao cjelina je samo… Vrlo zbunjujuće. Uostalom, vidjet ćete sve u nastavku.

Soboslikar i partijaner u jednom je Margiela MM6 klijent

Maison Margiela MM6 se ovom kolekcijom vratio svojim korijenima. Da nismo napisali koja modna kuća stoji iza ovih fotografija, odnosno revije, vjerojatno nikada ne biste rekli da je to Margiela. Galliano za Margielu radi samo visoku modu i zadnja kolekcija o kojoj su se pisali hvalospjevi, je (naravno) potpuno različita od ove ready-to-wear. Čak bi prije rekli da je ovo, recimo Diesel. No, Margielini počeci su bili “obojani” u monokromatsko, koristeći neutralne boje, većinom bijelu i crnu. Jednostavnost krojeva je također u brendovom DNK-u. A, između ostalog, mora nekako i prodati kolekciju. I sama lokacija na kojoj se održavala revija nas vraća na Margielin početak i Antwerpsku šestorku. Revija je održana u starom bunkeru namijenjenom za rave partije, a modeli su imali znojna tijela, kao da su malo prije došli s najboljeg partija u svom životu i na brzinu obukli Margielu MM6 i krenuli hodati pistom. Ipak, Margiela je ostao vjeran svojem konceptualnom pristupu, pa je tako na jednog modela stavio majicu koja izgleda kao vrećića. Ne baš kao ova plava ZG vrećica, ali slično.

Marni u zemlji čudesa

Marni je doslovno zakoračio u svijet čudesa. Inspiracija za kolekciju je bila knjiga Lewisa Carrolla Alisa u Zemlji čudesa. I sam kreativni direktor Marnija, Francesco Risso, je kolekciju opisao kroz rečenicu Ljepota je bijeli zec koji trči po vašem dvorištu. Kada vidite kolekciju, neće vam nužno prva pomisao biti poznata knjiga. Što je i sasvim jasno, jer Tjedan mode u Milanu, a i Marni, nisu kostimografija. Kako se bližimo Tjednu mode u Parizu, modne kuće su sve konceptualnije (sjetite se samo Tjedna mode u New Yorku koji nije imao nikakvu konceptualnost ni priču, već samo puno luksuznih NOSIVIH kolekcija). Puno ruža na haljina koje su ručno crtane, hlače visokog struka, oglavlja i perje – na pisti smo vidjeli sve. Revije kreće strogim i jednostavnim odijelima i dugim kaputima i postepeno su komadi sve luđi, zabavniji, veći. Modeli sada nemaju samo “naoštrene” obrve, već i smokey eye. Modeli sada već izgubljeno lutaju pistom, da bi defile činile ogromne kičaste haljine, a uzvanici na kraju nestali iz Marni zečje rupe.

Dolce & Gabbana i modna oda Madonni

Nova revija poznatog dvojca bila je svojevrsni Hommage njihovoj dugogodišnjoj muzi, glazbenoj divi Madonni, koja je ovu modnu odu pratila iz prvog reda. Točnije, oda je to njezinoj Material Girl eri s početka devedesetih.

Naslovljena Ljepote Italije, nova kolekcija ponovno je zasnovana na nasljeđu zemlje iz koje modni dvojac dolazi. No to u njihovom opusu nije ništa novo, ni iznenađujuće. Ukratko, old Hollywood susreće tradiciju Italije i rekreira se u novoj Material Girl.

Očekivano, Madonna se nije odlučila na rekreaciju looka iz ranijih faza karijere, već je na reviju stigla odjevena u kreaciju koja evocira tradicionalne prikaze Madone, odnosno Bogorodice. Naravno, ovim je modnim odabirom ponovno uspjela šokirati, odnosno zgroziti one koje provedenu ideju smatraju nečasnom.

Very demure, very Bottega

Zahvaljujući dizajneru Matthieu Blazyju revija modne kuće Bottega Veneta posljednjih se sezona dočekuje kao THE modni događaj milanskog tjedna mode. Inspiraciju je dizajner ovoga puta pronašao u djetinjstvu te igri presvlačenja, odnosno u dječjem istraživanju ormara njihovih roditelja. Ne čudi što kolekcija obiluje predimenzioniranim i asimetričnim komadima, no istovremeno oni nisu lišeni nosivosti već su odista – ready to wear. Moć stilizacija i ovoga puta je bila u detaljima, koji su nosili i humorističnu notu – no i humor je u ovoj kolekciji bio very demure.