Renata Debeljak i vrata palače Skočibuha Bizzaro u Dubrovniku
Upoznajte Renatu Debeljak koja stoji iza brenda RDcode
Već smo vas u nekoliko navrata upoznali s brendom RDcode i projektom //DOORS & BAGS// dubrovačke dizajnerice Renate Debeljak. Radi se o zanimljivoj priči u kojoj nastaju torbe inspirirane dubrovačkim, ali i starinskim vratima diljem svijeta. No to nije jedina zanimljivost – Renata je iz novinarske karijere napravila zaokret prema dizajniranju. Baš smo je zbog toga odlučili upitati nekoliko pitanja o novoj strasti, nastanku prepoznatljivih torbi, inspiraciji i kako vidi budućnost svog brenda.
Kako se dogodio skok s novinarstva na dizajniranje torbi?
Uz dugogodišnji stalni novinarski posao prije otprilike šest godina počela sam se baviti i dizajniranjem torbi. Razlog zbog kojega sam počela dizajnirati i izrađivati torbe bila je želja da kroz njihov dizajn ‘ispričam’ priču o osobnosti ljudi koji ih nose i koje će biti odmak od masovnog konzumerizma i industrijske proizvodnje, ne oslanjajući se na neke standarde i trendove. Kada sam odlučivala kojim ću profesionalnim putem krenuti, dvoumila sam se uvijek između novinarstva i odlaska na studij modnog dizajna u London, jer mi je londonska modna scena oduvijek bila jedna od najinspirativnijih. Posebno su me oduševljavali mali londonski modni studiji i art radionice u kojima su se ručno izrađivale neke od najdivnijih torbi koje sam ikada vidjela.
Novinarstvo je prevagnulo, time sam se godinama profesionalno bavila, no želja da se profesionalno bavim i modnim dizajnom nije nikada nestala, pa mi je dugo izrada torbi bila samo hobi. Unatoč tome što sam jako voljela svoj novinarski posao, u jednom sam trenutku ipak odlučila da svoj hobi želim pretvoriti u posao. Sjedila sam za radnim stolom u redakciji jednog zagrebačkog lifestyle časopisa i u jednom trenutku shvatila da baš nikada neću uspjeti realizirati moju modnu priču ako budem i dalje full-time novinar. Kada je napokon došao trenutak da dizajniranje torbi može biti moj glavni posao, otvorila sam moju malu firmu, obrt RDcode.
Zašto baš torbe i koliko je trebalo da izgradiš svoju prepoznatljivu estetiku?
Oduvijek sam voljela neobične torbe, a one koje dizajniram preslika su mog osobnog stila. Ne bih nikada mogla dizajnirati nešto što ne odgovara mom vlastitom stilu i estetici. Torbe su za mene znatno više od modnog detalja i više od nekih drugih modnih dodataka progovaraju o našoj osobnosti, životnoj filozofiji, profesiji… One su naši ‘mikrosvjetovi’ i u torbe možemo staviti većinu toga (barem od manjih stvari) što nam je u određenom danu ili trenutku života bitno.
Stoga je i jedna od omiljenih uzrečica i hashtagova koje koristim za moje torbe i moj brend RDcode starorimska mudrost ‘Sve svoje sa sobom nosim’. Kako volim putovati, moje torbe su uvijek bile oversized dimenzija i vrećastih oblika, tako da je uz kofere i u njih trebalo dosta toga stati. Fasciniralo me je to i još uvijek me fascinira da se s mojom povećom torbom mogu nakon radnog dana ukrcati na neki let i negdje otputovati i da se u njoj nalazi baš sve što mi je zaista potrebno. Minimalizam i ‘less is more’ su uvijek dio moje modne, ali i životne priče.
Tvoj projekt //DOORS & BAGS// privukao je pozornost spajanjem dva naizgled nespojiva pojma, torbi i vrata. Kako se uopće dogodila ta veza?
Uz novinarstvo i modu, moja velika fascinacija su povijest, kulturna baština i arhitektura. Stara vrata su mi na mojim raznim putovanjima uvijek privlačila pozornost. Ali, neka od najzanimljivijih koje sam vidjela bila su u Židovskoj i Armenskoj četvrti povijesnog Jeruzalema te u Tel Avivu, posebno u starom dijelu Tel Aviva, Jaffi. Kada sam u Jeruzalemu ugledala jedna povijesna vrata koja su imala urezane drevne, vrlo mistične simbole, jako mi se svidjela ta simbolika. Progovaraju i danas o davno minulim vremenima i šalju nam poruke koje mi, ako smo voljni, trebamo znati dešifrirati. Moje RDcode torbe sam u Dubrovniku i Zagrebu često fotografirala u pozadini sa starim, zanimljivim vratima. I onda sam u jednom trenutku shvatila da između njih ima dosta simbolike. Jer, i torbe i vrata puno toga otkrivaju, ali i sakrivaju o svojim vlasnicima.
Vrata za mene i moju kreativnu priču nisu tek obična kulisa, već nešto što ima priču i neku dublju simboliku. Promatram ih kroz njihov povijesni, kulturološki, umjetnički, arhitektonski, društveni aspekt… No, htjela sam, naravno, torbe i vrata povezati i kroz dizajn, i tako je nastala modna priča //DOORS & BAGS//, odnosno torbe inspirirane zanimljivim vratima s raznih strana svijeta. U Hrvatskoj sam za sada inspiraciju pronašla samo u nekim zagrebačkim vratima te u vratima iz povijesne četvrti Karmen u mom Dubrovniku.
Vrata u Karmenu
Dakle, i odabir vrata za moju priču je na neki način odmak od neke masovnosti i dostupnosti svakome, pa tako u Dubrovniku inspiraciju nisam pronašla u nekim poznatim povijesnim vratima koja uglavnom znaju svi turisti i prolaznici i pored kojih prolaze svakodnevno. Inspirirala su me starinska vrata u Karmenu i Pustijerni, jer su to najstarije povijesne četvrti Dubrovnika, pa i u tome ima simbolike. Za povijesna vrata u Karmenu samo rijetki prolaznici znaju, čak i kada je o Dubrovčanima riječ. Napravila sam torbe u obliku vrata renesansne palače Skočibuha-Bizzaro te ranobarokne crkve Gospe od Karmena.
Dio modne priče //DOORS & BAGS//, koja je uvijek work in progress, su i vrata iz norveškog Osla, sa Santorinija, njemačkog Hessena, iz Rima, a posebno su mi inspirativna venecijanska vrata i ona iz talijanske regije Puglia.
Opiši nam proces izrade jedne torbe, od uočavanja savršenog motiva do realizacije?
Ne volim svrstavati torbe RDcode pod pojam kolekcija ili stavljati ih u kalup određenih godišnjih doba ili bilo kakvih ‘trendova’. Gotovo svakodnevno nastaju neke nove ideje, no naravno od svake ideje ne nastane uvijek nova torba. Imam torbe koje su svojevrsni ‘basic’ i koje uvijek nalaze put do novih kupaca, poput torbe/ruksaka ‘Paint it black’.
No, trenutno sam ipak najviše zaokupljena torbama iz projekta //DOORS & BAGS//. Budući da dizajn tih torbi uz kolorit i oblik vrata kojima su inspirirane treba dočarati volumene i ornamente na izvornim vratima, izrada je vrlo složena. Tako mi naprimjer za crveni ruksak inspiriran jednim vratima iz Osla treba ponekad tjedan i pol dok ga napravim. Izradi prethode detaljne skice, potom se eko koža s kojom radim kroji prateći oblike ornamenata na vratima i svaki dio se zasebno šiva. Na RDcode torbama nijedan šav nije oku vidljiv, sve su to unutarnji šavovi, čime je izrada dodatno složenija, ali efekt i estetika su znatno veći. Ponekad od ideje do realizacije prođe tek jedan dan, a nekada je to i po mjesec dana. Već dugo imam skice nekih vrata koje čekaju moju realizaciju, jer svaka RDcode torba je mojih ruku djelo, no kako gotovo svakodnevno izrađujem nove torbe za kupce, neke druge torbe ipak čekaju određeno vrijeme na svoju realizaciju.
Gdje svoj dizajn vidiš u budućnosti?
Vidim ga svakako na tragu priče //DOORS & BAGS//, koja je otkako je osmišljena prije dvije godine, postala okosnica cijele RDcode priče i cijeli moj dizajn prerasta u inspiraciju arhitektonskim oblicima raznih vrata. Zapravo, više ne znam jesu li mi u cijeloj priči zanimljivija vrata ili torbe. Slijedim puteve kojima me vode neobična i zanimljiva vrata.
Foto: RDcode, Nina Rusković Goddard i Marija Gaura
