Bilo da ju obožavate ili o njoj ne razmišljate previše, moda je svuda oko nas i dio je naše svakodnevice i našeg identiteta. Za neke, moda je mnogo više od toga. Moda je svijet unutar kojeg stvaraju i koji stvaraju. Figura modnog dizajnera jedan je od najmističnijih dijelova modnog svijeta. Iako mali dio njih upoznajemo kroz svaku njihovu ideju i kreaciju, figura modnog dizajnera nerijetko dolazi s dozom mistike koja nas udaljava od realnosti njihovog postojanja i stvaranja. Rijetke su prilike kada možemo preći granicu između naše ideje modnog dizajnera i onoga što modni dizajner zapravo je.
Na Journalu svaki dan imate prilike čitati o najnovijim modnim trendovima, modelima i kolekcijama. U želji da otkrijemo onu drugu stranu modnog svijeta, stranu u kojoj moda počinje, odlučile smo pokrenuti novu modnu rubriku Portret modnog dizajnera. Zajedno s nama, hrvatske modne dizajnere imat ćete prilike upoznati kroz analognu fotografiju koja se nametnula kao najbolji medij za intiman fotografski portret modnih dizajnera i kroz iskren razgovor koji donosi jednako intiman portret njihove svakodnevice, njihove modne evolucije, njihovog kreativnog procesa i njihovih radnih dana.
Prvi gost rubrike je modni dizajner Robert Sever. S fotografkinjom Sarom Pukanić, Roberta smo posjetile u njegovom prirodnom okruženju – modnom studiju u kojem nastaju prepoznatljive Robert Sever kreacije.
Modni svijet Roberta Severa
I dok je njegov tim šivačica marljivo radio na novoj kolekciji, mi smo s Robertom popričale o dobrim i izazovnim stranama modnog svijeta, njegovim modnim počecima i velikih dvadeset godina na modnoj sceni. Jedna stvar odmah nam je postala jasna – iako njegov modni brend postoji dva desetljeća, njegova ljubav prema modi traje puno duže, a njegova strast prema modi i danas je jednako snažna i živa, gotovo opipljiva.
Prve modne uspomene
Moje prvo sjećanje nečega što je haljina, nešto što je meni kao djetetu tada bilo fascinantno je haljina u kutku ormara moje mame. Ona je bila tamnoplave ili ljubičaste boje, od prozračnog šifona, s puf rukavima tipičnim za osamdesete i sjećam se da je pored nje imala sjajilo za usne. To je nešto čega se prvog sjećam, a da je vezano uz estetiku, ljepotu ili ženstvenost.
Robertova mama kasnije je haljinu nažalost morala prodati, ali u njemu je uvijek ostala kao prvo sjećanje na nešto što je posebno, drugačije, nešto što prije nije vidio. Nakon toga je uslijedila fascinacija Dinastijom.
Ja sam bio potpuno fasciniran. Za jednog klinca iz predgrađa, to je bilo nešto što u tom trenutku ni ne znaš što je, ali je potpuno fascinantno i toliko drugačije da automatski želiš dio toga za sebe.
Iako u tom trenutku to nije mogao imati, Robert je o tome maštao.
Nakon toga je došao spot grupe Eurythmics za pjesmu Here Comes The Rain Again nakon kojeg je ostao fasciniran likom Annie Lennox.
Jasno se sjećam razgovora s roditeljima koji su komentirali su da ne znaju je li to muško ili žensko, a koji je u meni probudio znatiželju za tim tko je ta osoba. Ta fascinacija pretočena je i u moj prvi dizajnerski rad – u bijeli prsluk na kojem sam nacrtao Annie Lennox. Imao sam desetak godina i to je bio moj ogroman ponos.
Sve su to doživljaji iz vremena kada modni dizajner kao zanimanje u svijesti ljudi u Hrvatskoj nije postojalo.
Sociološki, ti tada nisi imao stvari za koje se možeš uhvatiti da ti budu inspiracija. Postojali su butici i uvoznici, odlazilo se u shopping u Trst. To je bilo jedno potpuno drugačije vrijeme.
Iako je vrijeme bilo drugačije, Robert je već tada vrlo jasno znao da je upravo taj nepoznati svijet modnog dizajnera ono što želi.
Kad smo pisali zadaćnice u osnovnoj školi o tome što želimo biti kad narastemo, ja sam uvijek pisao dizajner jer sam to vidio u Dinastiji. I svi su mi se naravno smijali, ali ja sam već tada znao da ću biti dizajner.
Prvi koraci u modnom svijetu
U osmom razredu došle su dvije djevojke koje su studirale na Akademiji likovnih umjetnosti i koje su dio svog diplomskog rada došle raditi u moju školu. Ja sam hodao po hodniku obučen u smeđu košulju od mog dede s ogromnom špic kragnom i one su došle do mene i pitale me ‘Jesi ti onaj koji planira biti modni dizajner?’ Ja to neću nikad zaboraviti jer je to bilo prvi put da je netko to pomislio za mene, a da to nije napravio s nekim sprdom. Meni je bilo toliko fascinantno da mene netko konačno razumije.
Nakon osnovne škole, Robert je upisao Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a školske klupe dijelio je s Moranom Saračević i Martinom Čičko Karapetrić, sestrama koje stoje iza modnog brenda Boudoir, i vizažisticom Ivanom Bilandžijom Billy. To je bilo razdoblje u kojem je Robert počeo intenzivno raditi na ostvarenju svog cilja.
Bili smo jako vezani i već smo onda počeli fantazirati da ćemo se baviti s dizajnom. Već je onda bila poznata stvar da ja visim u laboratoriju i farbam tkanine. Toliko se pričalo o tome da su me došli snimati za emisiju Mali svijet.
Prvu reviju imao je već u trećem razredu srednje škole zajedno s jednim kolegom.
Radili smo reviju/performans u Aquariusu. To je bilo 1995. ili 1996. godine, a inspiracija je bila Björk. Ana Lendvaj je došla reviju. To je bilo nestvarno, da modna novinarka koja zna sve dođe na reviju i piše članak o dva klinca koji su odlučili nešto raditi.
Početak modnog brenda Robert Sever
S 18. godina, Robert je počeo raditi kao modni stilist, a sve što je zaradio je štedio i ulagao u svoj samostalni dizajnerski rad. 2001. godine je imao svoju prvu samostalnu reviju.
Iako je modni svijet bio nešto o čemu je dugo maštao i svijet kojeg je htio biti dio, razočarenje je nešto što je nemoguće izbjeći i u najboljoj priči. Kada ga je modni svijet najviše razočarao?
Uf, to je jako dobro pitanje. Mene je najviše razočarala činjenica da s ljudima koji se bave istim poslom ne možeš razgovarati o poslu. Kolege su uglavnom jako rezervirani i žive u nekoj svojoj sferi, što je sasvim u redu i što poštujem, ali ja nisam osoba koja je zatvorena. Ako nekome mogu ponuditi bilo kakvu informaciju ili pomoć, ja ću to napraviti. Nemam taj element sebičnosti. Ja sam mislio da kad postaneš dizajner, da si dio jedne predivne priče. Iz toga je izašla cijela ideja da sam ja u cijeloj toj modi veliki outsider. To je i najveća lekcija koju sam naučio u ovom poslu, da samo trebam vjerovati u sebe i svoj rad i ne gledati ništa drugo sa strane.
Uz sve izazove, razočarenja i lekcije, dvadeset godina na modnoj sceni Robertu je donijelo i puno lijepih trenutaka. Koji je onaj jedan najveći trenutak u karijeri koji će uvijek pamtiti?
Ja ustvari nisam dobio ni jednu nagradu ili priznanje, ali to je nešto što mi nikad nije nedostajalo. Ja ne radim stvari zbog nagrada tako da mi to nikad nije ni bilo bitno. Ono zbog čega sam bio jako sretan je kada sam imao prilike putovati za istraživanje kolekcija. 2006. sam bio u Mongoliji, išao u školu za narodne vezove i slikarstvo, kupovao materijale. Osobno, na kreativnoj razini, to mi je bio način na koji sam zamišljao da će moj rad izgledati i to sam postignuo. To iskustvo mi se uvijek vraća kao nešto na što sam jako ponosan i uvijek ga se rado sjećam kao jedne zaokružene priče.
Individualnost kao tajna uspjeha
Iako je danas iza njega uspješna modna karijera, Robert nam je u razgovoru istaknuo da se još uvijek osjeća kao outsider. Je li upravo to njegova najveća prednost?
Da, to je za mene zapravo najveći uspjeh. Ja sam strijelac i u svemu uvijek vidim samo pozitivno. U svakom problemu ću vidjeti izazov, u svakom izazovu ću vidjeti uspjeh. Znam kako je raditi nešto iz osobnog motiva, stvarati iz osobne vizije i biti tvrdoglav oko toga. I siguran sam da su upravo moja samoživost i samodostatnost, koje mnogi ne razumiju i smatraju me zbog toga možda bahatim i umišljenim, moja prednost zbog koje mogu svoju kreativnu energiju usmjeravati točnije.
Vojnički stav, kako ga je nazvao, i snažan fokus razlozi su zbog koje je sve ove godine preživio na modnom tržištu, stvarao toliki niz godina i skupio vjerne klijentice. Upravo je takav način rada, koji možda na prvu nećemo povezati s kreativnim zanimanjima poput modnog dizajna, realnost koja se krije iza njih i zbog koje je Robert istaknuo da poštuje svoje kolege te cijeni njihov rad i uvijek će ih podržati.
Bez obzira da li se meni nečija estetika sviđa ili ne, cijenim trud i rad. Postoje mnogi brendovi koji su daleko od moje estetike i onog što je meni privlačno, ali činjenica da su opstali na modnoj sceni i da stvaraju uporno – ja se jednostavno divim tome jer znam koliko odricanja stoji iza toga.
Velik dio njegove individualnosti i uspjeha je i njegova prepoznatljiva estetika koja se, uvijek u spoju s novim idejama i modelima, provlači kroz njegove kolekcije i njegov rad. Iako njegova, u jednom trenutku ona se transformirala iz nečeg što je individualno i njegovo u nešto što istovremeno odgovara na želje žena koje nose njegovu odjeću.
Do jednog trenutka stvarao sam vrlo osobno. Moj pristup je bio artistički i stvarao sam kako bih ispunio neku svoju viziju, nisam razmišljao komercijalno. Cijeli aspekt mode u Hrvatskoj tada se počeo mijenjati i više nismo bili samo modni dizajneri, već i ljudi koji žive od toga. Meni se desio trenutak kada smo imali jednu kolekciju koja se skoro uopće nije prodala. Morali smo stati i vidjeti u čemu je problem i zbog čega je to tako. U tom trenutku sam shvatio da ja zapravo ne razmišljam o tome tko su moje klijentice i što im želim ponuditi kroz svoju odjeću. Tada mi se desio jedan AHA! moment u kojem sam shvatio da ne radim za tu ženu koju obožavam. I nakon tog momenta smo počeli raditi stvari koje su puno nosivije. Ja sam svoj talent prilagodio i počeo slušati svoje klijentice. Konstantno razgovaram s njima i slušam što njima treba, a što ja kao dizajner mogu provući kroz svoju estetiku i ponuditi im o obliku stvari koje mogu nositi svaki dan. To je moja ogromna sreća, činjenica da sam shvatio da ovdje radim i postojim da bih zadovoljio žene kroz svoju estetiku i svoj rad.
Bila je to važna promjena za brend Roberta Severa, ali i promjena koja mu je sa sobom donijela i kritike. Jedna od njih bila je zašto je stavio traper na modnu pistu.
Mene je to jako zbunilo jer sam mislio da je to jedna od najcool stvari koje možeš raditi. Pogotovo zato što su u to vrijeme to radili i ljudi koje ja obožavam poput Karla Lagerfelda za Chanel, Isabel Marant i Miuccije Prade.
Pogled u budućnost
Doživljaj modnog dizajnera promjena je koju Robert najviše želi vidjeti na hrvatskoj modnoj sceni.
Ja bih želio pokazati ljudima da taj dizajnerski svijet nije takav kakvim ga doživljavaju. Ljudi često misle da smo mi glamurozne dive koje dođu u studio, bace čarobni štapić i dogodi se haljina i to je savršeno. To ne postoji. Posao modnog dizajnera je jedan konkretan i svakodnevni rad. Ti svaki dan moraš biti prisutan, svaki dan moraš nešto osmisliti, svaki dan moraš nešto proizvesti. Na kraju dana, to je krug u kojem ti moraš nešto proizvesti i prodati, kako bi ponovno uložio u svoj posao i stvarao. To je jedna realna stvar, to jednostavno nije ništa glamurozno.
Za kraj, Roberta smo pitale gdje svoj brend vidi za pet, deset, dvadeset godina.
Meni je najbitnije da sam ja sretan i da uživam u tome što radim. Bitno mi je da i dalje izaberem svaku vrpcu i da i dalje imam entuzijazam koji sam imao prije dvadeset godina i koji još uvijek imam. Iako sada imam puno više iskustva, i dalje se veselim dolasku u radionicu i stvaranju. Ono što ja vidim u budućnosti je da i dalje radimo odjeću koja ima svrhu jer sve u životu treba imati svrhu. Hoće li to biti proširena radiona, hoće li to biti tvornica, hoćemo li se širiti na svjetsko tržište, ne znam.
U ovom trenutku, bitno mi je da smo onu najgoru godinu iza nas preživjeli s jako puno rada i truda, da se otvaraju neke nove opcije i da i dalje možemo raditi to što nas veseli. Na kraju, svi uspjesi, nagrade i prodani artikli nisu bitni, ako ti u to što radiš ne stavljaš svoju sreću i zadovoljstvo.
Ono što vidim za budućnost je da radim strastveno i predano baš kao što sam naučio od svoje obitelji, da budem radnik prije svega. Gdje će me to odvesti? Ne znam, ali se veselim svemu što dolazi.
Proljetnu kolekciju i sve informacije o brendu Robert Sever možete pronaći na robert-sever.com, a sve novosti možete pratiti na Instagram profilu @robertseverofficial i Facebook stranici @robertseverdesign.
Fotografske portrete Roberta Severa snimljene Leica i Hasselblad analognim fotoaparatima potpisuje Sara Pukanić.
