U našoj rubrici Journal foto izložba predstavljamo najbolje domaće i regionalne fotografe kroz njihove fotografije koje su odabrali baš za nas. Kroz niz različitih pitanja upoznat ćemo se s njihovim početcima, umjetničkim stvaralaštvom, a sve začiniti impozantnom online foto izložbom od deset fotografija po njihovom izboru. Danas nam svoje radove predstavlja fotografkinja Karla Čurin.
Karla Čurin
Karla Čurin je vlasnica kreativnog studija QURIN u kojem fotografira i piše kreativne copyje/content. ‘96. godište je, živi i radi u Zagrebu. Završila je preddiplomski na TTF-u, a diplomski na Grafičkom fakultetu. Radila je većinom kao UX/UI dizajner u IT firmama prije otvaranja studija. Nastupala je kao predavač na nekim konferencijama kao što su TEDxTalk ili Out Of Office (putnička konferencija).
“Od malih nogu sam putovala sa svojima i smatram da su me ta putovanja obogatila i gradila moj karakter, a kako svi rastemo i razvijamo se kroz život – putujem i dalje. Na putovanjima crpim inspiraciju i širim horizonte, a fotoaparat je uvijek tu, uz mene. Uz svoje putne fotografije na društvenim mrežama volim imati neki tekst putem kojeg prenosim ljudima svoje dojmove tog mjesta kako bi i oni u mislima otputovali tamo. Istina je da većinom gledam svijet kroz roze naočale. I kroz objektiv.” – kaže Karla.
Sjećaš li se svoje prve fotografije?
Ne sjećam se koja je bila točno fotografija broj 1, ali sjećam se nekih prvih par fotografija, a i fotoaparata – analogni crni s crvenim crtama. Prve fotografije su, naravno, uključivale moju obitelj, a najviše se sjećam kad sam baku fotografirala u špajzi, sa šarenom pregačom i tavom u ruci. Imala sam i vodootporni analogni fotoaparat koji je u to vrijeme bio vrhunac – bio je žute boje i imao je zaštitno kućište. Prve fotke s njim sam napravila u moru u Istri te sam ih tek u Zagrebu išla s tatom razviti na Jarunskom placu. Još uvijek ih imam.
Kakvu fotografiju najviše voliš?
Uličnu i putnu. Inspiriraju me gradovi, ulice, ljudi. Volim kada ulovim neki kadar i zamrznem neki trenutak na ulici, a ne volim kad ljudi shvate da ih fotkam pa se krenu namještavati. To mi izgubi onu čar ulične fotografije koja bi trebala biti iskrena, autentična i spontana. Kad kasnije listam te fotografije, nisu mi samo vizualno privlačne, nego u meni bude emociju. Ne trebaju mi foto studio, dodatna rasvjeta za fotić ili plan fotkanja. Samo me pustite na ulice među ljude i zgrade koje pričaju priču da ulovim te autentične trenutke koji se više nikada neće ponoviti.
Najčudniji moment koji si uhvatila kamerom?
Nije moment, ali je predmet – kanta za smeće! Na Gornjem gradu sam baš bila dovršila jedan photo session i kako sam se pješke vraćala prema Ilici, vidjela sam tu pošaranu metalnu kantu smeća i nešto u meni je govorilo da napravim koju fotku. Prirodno osvjetljenje je bilo idealno, kadar savršen, a oko njega je bilo otpalo lišće – sve se poklopilo. Malo su me čudno gledali prolaznici, ali fotka mi je baš ispala kul.
Najdraža fotografija/serija fotografija?
Imam dvije najdraže serije fotografija. Jedna je ona koju sam radila za Madre Badessa Spirits. Sama sam osmislila koncept u skladu s brendom i temom, a photo session se odradio na Lastovu gdje sam ljetovala ovo ljeto. Pronašla sam se u poruci koja stoji iza brenda, a ona govori o mediteranskoj lakoći življenja i istinskoj strasti za lijepim, malim stvarima u životu. Jako sam ponosna na tu seriju fotografija. Druga je ona kolekcija fotografija napravljenih na Journal Summer Dinner-u. Lokacija je bila jedna od najljepših u gradu, event je obilovao prekrasnim detaljima, a sama atmosfera je bila čarobna.
A ako ćemo gledati fotografije iz mog osobnog albuma, onda je to ona iz Amsterdama gdje sam bila na putu. Fotografija je nastala na najvećem buvljaku u gradu na koji imam prekrasne uspomene. Ne znam objasniti zašto je upravo ona, od svih drugih tisuću fotografija, moj favorit. Jednostavno me zove da ju isprintam i uokvirim te da mi, svaki put kad prođem kraj nje, bude toplo oko srca.
Analogni fotoaparat ili digitalni? Zašto?
Ja sam tim digitala. Analogni fotoaparat ima svoju posebnu čar i to nitko ne može osporiti. No osobno mi ne daje toliko kreative i slobode u konačnici koliko digitalni fotoaparat. Možda je i do toga što najviše od svega uživam u cijelom procesu editiranja fotki u kojemu se igram s bojama, nijansama i ostalim čarima Lightrooma, mog najdražeg programa.
Jesu li fotografi svojevrsni voajeri?
Hm, ja bih radije koristila riječ “promatrači”, ali da, jesu. Mi fotografi volimo promatrati sve oko sebe. Svijet nam je zanimljiv i želimo zamrznuti neke trenutke. Da bismo to dobili, moramo na neki način koristiti voajerski pristup, pogotovo u uličnoj fotografiji. Naravno, uz poštivanje granica.
Čime fotografiraš?
Sony Alpha a6400 + dva objektiva: Sigma 35 mm i Sony 55-210.
Kada si znala da je fotografija tvoj poziv?
Sve je išlo nekako postepeno. Umjetnost je oduvijek bila dio mog života. Obrazovala sam se u području dizajna. Na faksu sam imala kolegije koji se tiču primijenjene i umjetničke fotografije i tu sam se aktivirala. No i dalje sam bila većinom u grafičkom dizajnu. Na putovanjima i izletima sam fotografirala mobitelom, no nisam mogla razvijati svoj kreativni potencijal onako kako sam htjela. Kasnije sam s partnerom nabavila kompaktni digitalni fotoaparat za potrebe fotkanja na našim putovanjima, no fotografija je za mene i dalje bila samo hobi. Tek nakon otvaranja vlastitog obrta i kupovine novog fotoaparata i objektiva te par suradnji, shvatila sam da je to to. Da je to ono s čime se želim primarno baviti jer mi fotografija neprestano potiče kreativnost i tu se osjećam najbolje. Bolje ikad nego nikad.
Zašto si odabrala baš ove fotografije?
Primijetite da su dosta različite što se tiče stila fotografije. Dugo sam se igrala s bojama i raznoraznim stilovima dok nisam našla onaj koji mi je sjeo, onaj po kojemu ću biti prepoznatljiva. No, ne zaboravljam ove “stare” koje i dalje rado koristim. Haj’mo reći da sam htjela prikazati proces eksperimentiranja u obradi kroz ove odabrane fotografije. S druge strane, svaka od njih me vraća u trenutke kada su okinute i onda ponovo proživljavam istu emociju kao tada.
Koji su ti planovi za idućih nekoliko mjeseci?
Nisam baš osoba od planova, osim kad su putovanja u pitanju. Svakako ću ponovo pokrenuti Adventsko fotografiranje na ulicama Zagreba koje sam lani prvi put pokrenula. Oduševilo je ljude, a i mene. Mislim da bi se to moglo pretvoriti u lijepu tradiciju, a dio novca ide u humanitarne svrhe. Osim toga, voljela bih imati više foto suradnji u svom stilu i više fotkati po svom Zagrebu što nikad “ne stignem”.
Foto: Karla Čurin
