U svom domu, ovih nas je dana ugostila naša poznata glumica Mirna Medaković Stepinac, koja je Journal.hr-u na trenutak otvorila prozor u svoj svijet i otkrila kako je točno biti majka blizanki. Unaprijed smo znali da će odgovor na to pitanje biti – izazovno, no vidjevši Mirnu koliko uživa u ulozi dvostruke mame, nismo se mogli oteti dojmu kako trenutno proživljava najzahtjevnije, ali i najsretnije razdoblje svog života. A kako točno danas izgleda njena svakodnevica, kakve su njene djevojčice Kaja i Zora i tko joj najviše pomaže na svakodnevnoj bazi, otkrila je u nastavku.
Zora i Kaja
1. Tvoje cure, Kaja i Zora, uskoro će proslaviti prvi rođendan. Kako bi opisala proteklu godinu, u kojoj su vam ove dvije djevojčice ušle u život?
Da, za mjesec dana će cure imati godinu dana. Sad kada me ovako pitate, moram dobro razmisliti. Ono što je sigurno, proletjela je, a bila je to godina puna iznenađenja, veselja, suza, ushita, jednodnevnih depresija, briga, smijeha, malih koraka i pomaka koji meni znače sve. Svega prvog puta dva, prva dva zubića, prva dva šišanja, prva dva rezanja malih noktića, prve dvije riječi tata, prva dva kupanja u moru, prva dva puzanja, prva dva ustajanja na nožice… Godina neopisive sreće i brige puta dva za za cijeli život.
Zora i Kaja
2. Ponosna si mama blizanki, koje su na svijet stigle ranije no što je bilo očekivano. Iz tvoje perspektive i osobnog iskustva, s kojim se problemima i strahovima najviše susreću majke prijevremeno rođene djece?
Moje cure su rođene sa 35 tjedana. To je nekako i očekivano za blizanačku trudnoću koja se intenzivnije prati jer je rizična. Nakon poroda smo nas tri ostale još dva i pol tjedna u bolnici, dok Kaja nije dosegla težinu od 2kg. Imali smo sreće jer cure nisu bile u inkubatoru, ali su bile malene i trebalo ih je nešto više paziti od djece rođene u terminu. Moj najveći strah se nije odnosio na njihov termin poroda, nego na nemogućnosti da ih u svakom trenutku primim u ruke i da one neće znati da sam im mama. Ukoliko su plakale u isto vrijeme, uvijek je netko držao jednu, a ja drugu. To je znalo biti frustrirajuće.
3. Kakav ti je bio trenutak u kojem si saznala da očekuješ blizanke? Koje su ti sve misli i emocije prošle kroz glavu i srce?
Sjećam se trenutka kada je moja ginekologinja, dr. Ujević, na prvom pregledu rekla: “Mirna, čini mi se da ih je ovdje…” Na što sam ja rekla: “Dvoje?” Mrak mi je pao na oči, kako dvoje? Ja ne znam ni s jednim, kako ćemo s dvoje odjednom. Sve duplo. Prošlo mi je kroz glavu i znači li to dva bicikla ili će dijeliti jedan. Čudne stvari čovjeku padnu na pamet. Kad sam izašla iz ordinacije, od šoka sam se rasplakala.
4. Svoju trudnoću i prve dane majčinstva popratila si objavama na blogu – kako si se odlučila na pisanje?
Imala sam potrebu izreći svoje osjećaje i stanja kroz koja sam prolazila. Željela sam da mi negdje ostane zabilježeno da se uvijek mogu prisjetiti kako je to bilo jer čovjek brzo neke stvari zaboravi. Nažalost, na blogu nisam redovita zbog nedostatka vremena i sna.
Zora
5. Kakve su bebe Kaja i Zora i koliko su različite u karakterima?
Iskreno, uopće ne želim biti objektivna, najdivnije su (smijeh)… Zora je otvorenija prema novim ljudima, a Kaja je naš mali promatrač.
6. Između njih već na prvi pogled osjeti se sestrinska povezanost – u kojim ju trenucima ti najviše primijetiš?
Ujutro, kad se prvi put ugledaju nakon noći, to je možda najprisniji trenutak između njih dvije – tada se smiju jedna drugoj i guraju glave. Općenito, rijetko se odvajaju na više od 30 centimetara, iako se ne igraju, nužno, u isto vrijeme istim igračkama.
Kaja
7. Biti mama dvije malene djevojčice koje te podjednako trebaju nije nimalo jednostavan zadatak. Tko ti, uz supruga, najviše pomaže i olakšava svakodnevni posao?
Imam sreće jer su i moji i Hrvojevi u Zagrebu i stvarno nam pomažu i tu su za nas i cure kad god. Iako, preko dana, dok je Hrvoje na poslu, najčešće dolazi moj tata. Tu bih mogla cijelu karticu teksta hvalospjeva napisati svom tati, ali neću.
8. Imate li ti i cure već neke uhodane rituale kojima se svakodnevno veseliš?
Jednom tjedno idemo na plivanje za bebe, svakodnevno u šetnju i trudim se da nam, u ovo zimsko vrijeme, češće dolaze gosti da se ne zabijemo nas četvero u stan i zaboravimo komunicirati s drugima. S malim bebama, svaki dan je isti, a opet se svaki dan nešto novo dogodi. Ponekad se čini kao beskrajan dan s puno radosti.
9. Kada uhvatiš ono malo slobodnog vremena za sebe, kako ga provodiš?
Uživam kad pobjegnem negdje na dva sata, a to se tako rijetko dogodi. Sjednem i čitam novine. Priznajem da mi ponekad malo fali moja sloboda na koju sam navikla u vremenu prije cura.
10. Dojenje, naročito u javnosti, je kod nas još uvijek tabu tema, kojoj si u svom slučaju odlučila stati na kraj. Kako se nosiš s reakcijama okoline i ima li ih uopće?
Nikada nisam doživjela neugodnu situaciju dok sam dojila u javnosti, a dojila sam, i još dojim, svoje kćeri zaista svugdje, i u ZET-ovom autobusu, u restoranu, kafiću, na plaži, svugdje. Nije mi jasno zašto bi to ikome predstavljalo problem, moja baka je dojila svoje troje djece, moja mama je dojila mene, dojenje je najprirodnija i najzdravija dječja hrana na svijetu koja je dostupna u svakom trenutku kad je dijete gladno, žedno ili samo treba utjehu. I ono što je isto bitno, ne košta ništa. Veliki sam pobornik dojenja.
11. Otkako si zatrudnila, zasigurno si čula jako puno savjeta i svačijih mišljenja. Kako ‘oguglati’ na sve te informacije kojima te obasipaju i furati vlastiti film?
Imala sam sreće jer su svi dobronamjerni savjeti završavali s rečenicom, “ali ti nosiš/imaš dvoje, kod tebe je to drugačije”. Pustila sam ljude da kažu svoje mišljenje, ali bih na kraju uvijek napravila onako kako sam smatrala da je ispravno. Možda mi je najiritantniji komentar uvijek bio da moje mlijeko možda nije dovoljno kalorično pa da zato cure ne spavaju cijelu noć.
12. Biti mama blizanki u tri riječi je…
Skidam im kapu! (smijeh)
Foto: Sanja Jagatić
