Popularni obiteljski photo session
S razvojem društvenih mreža kao što su Instagram ili Pinterest apsolutno svi smo počeli sve više pažnje polagati u lijepu fotografiju. Nešto što je dosada bilo rezervirano samo za magazine, odjednom je postalo dostupnije, pristupačnije. A inspiracija se može crpiti iz kreativaca diljem svijeta.
Paralelno s tim trendom razvijala se i struja obiteljskih fotografija, spontanih (ili manje spontanih) trenutaka koje su mame blogerice bilježile na svojim profilima i koje su dale vjetar u leđa snimanjima. Opuštenim snimanjima koje je lako rekreirati kod kuće i čiji su rezultat divne fotografije koje čuvate zauvijek.
Povodom toga razgovarali smo s našom Rajnom Raguž koja iza sebe ima brojna obiteljska i trudnička fotografiranja. A jedno od najnovijih je i ovaj photo session kojeg vidite na fotografijama, s malenom Milom u glavnoj ulozi. Doznajte kako je to kad se nalazite iza objektiva s tako zahtjevnim modelima kao što su male bebe.
Primijetili smo da obiteljski photo sessioni (kao i oni trudnički) postaju sve popularniji. Što misliš, zašto?
Procvat društvenih mreža i raznih digitalnih platformi otvorio nam je jedno sasvim novo područje. Ne samo za one koji se žele fotografirati i imati fotografije za uspomene, već i za nas koji volimo fotkati druge. To je zajedno stvorilo dobar temelj za rast popularosti fotografije, a time i sessiona.
Mama na Pinterestu ili Instagramu vidi lijepe fotke mame i kćeri i poželi si takve. Preko Instagrama možete pronaći dosta fotografa koji fotkaju i dostupni su vam vrlo jednostavno. Ugledate njihov rad, dogovorite snimanje i to je to. Sve je postalo jednostavno i dostupno. Danas ne morate imati puno novca za marketing – dovoljan vam je talent i dobar Instagram profil. To je u jednu ruku odlično, ali naravno ima i loše strane, kao i svaki posao.
Svakoga od nas fotografija može raznježiti, usrećiti, razveseliti… Sada kada gledam fotografije svoje kćeri kad je imala samo par dana sretna sam jer ih imam, a vjerujem kada prođe još nekoliko godina imat će još veće značenje.
Vole li svi pojedinci stati ispred fotoaparata?
Mislim da ljudi oduvijek vole fotografiju, jednostavno je tako. Ali većina ih kaže “ne volim se fotografirati, loše ispadam na fotkama”. Ja prva nisam zadovoljna s dosta fotki kad sam ispred objektiva, ali s druge strane ovisi što je cilj – zabilježiti neki trenutak, uspomenu ili vam je samo važno da ste lijepo ispali na fotografiji (što je na kraju krajeva relativno – vi sebe vidite na jedan način – netko drugi vas vidi na drugi način, tako da se o tome zaista može raspravljati). Ali zbog svega navedenog je važno birati fotografa koji će imati isti ili barem sličan osjećaj za lijepo kao i vi.
Kako si odlučila početi fotkati lijepe obiteljske momente?
Fotografiranje moraš voljeti, inače nema smisla ni počinjati. Obiteljske momente volim jer su iskreni i spontani. Svoj stil fotografiranja bih nazvala dokumentaristički – pokušavam uhvatiti scenu baš onakvom kakva jest, ali pritom pazim na kompoziciju i uvijek sam u potrazi za odličnim prirodnim svjetlom.
Djecu volim fotkati jer su iskrena i spontana, ali i najzahtijevnija pa su ujedno i izazov. Pustim ih da budu ono što jesu, a moj zadatak je samo da stisnem okidač onda kada su svjetlo i pozadina u zanimljivom odnosu. Ostalo mi većinom oni sami serviraju.
Kako izgleda jedan tipični session, što je najlakše što je najteže?
Meni osobno najteži dio je “objašnjavanje”. Često klijenti misle da fotke neće biti dobre jer si ne mogu vizualizirati zašto sam baš odlučila odabrati određenu lokaciju za fotkanje, pa se pokušavaju umiješati u sam session na način da sami namještaju djecu, pokušavaju ih nasmijati i još puno toga što meni realno otežava posao. Najvažnije je povjerenje u rad fotografa i dobra komunikacija prije samog sessiona. Primjerice, ako imaju neke posebne želje i nešto posebno žele istaknuti, treba sve reći prije sessiona.
Isto tako, važno je poštivati stil fotografa – znati kakav tip fotografija radim i ne očekivati nešto što se kosi s mojim “stilom”, no tu većinom nema problema. Kada je sve ovo gore navedeno ispunjeno i dobro iskomunicirano tada je session opušten, djeca nisu nervozna i rezultat odličan.
Najsretnija sam kada vidim da su klijenti zadovoljni. Ne utrkujem se s vremenom – uvijek si dam dovoljno vremena da sve odradim kako treba. Nekad session traje dva sata nekad, četiri, ne gledam na sat. S druge strane očekujem i toleranciju klijenata – ponekad mi je potrebno za obradu fotki dva dana, ponekad tjedan, teško je procijeniti jer svaki session je drugačiji. Uvjeti u kojim fotkate su drugačiji i ponekad su fotke zahtijevnije za obradu. Najvažnije mi je da sam zadovoljna rezultatom, a ne koliko brzo ću dostaviti fotke. To i jest ljepota ovog posla, barem što se obiteljskih sessiona tiče.
Jesu li bebe zahtjevni modeli?
Ma kakvi! (smijeh) Bebe treba fotkati što je ranije moguće ili kada već mogu samostalno sjediti. Faza između je zahtjevna. Fotkanje jako malih beba je jedan poseban zadatak i tu se trudim biti jako pažljiva, najviše zbog mama koje su često pod stresom i u strahu (i sama sam bila takva). Roditelji su tada puni emocija, i to je nešto najljepše što fotograf može zabilježiti!
Što se samog sessiona tiče, beba je šef! Ponekad smo brzo gotovi, a ponekad beba baš zaspe kad ja dođem pa prvo popijem kavicu s roditeljima, a onda se bacamo na posao.
Sigurno su spontane fotke najbolje. Kako opuštaš svoje modele i kako birate motive za fotkanje?
Kada dođem na session prvo procijenim situaciju – kakva su djeca, analiziram svjetlo, prostor i već si složim u glavi i zamislim što otprilike želim zabilježiti.
Kada krenemo fotkati dajem neke upute, ali većinom zabilježim ono što ljudi spontano naprave. Iako ih u toku snimanja malo navodim. Tipa tate su dosta zakočeni na snimanjima i ajmo reći “natjerani” da se fotkaju stoga se trudim da to ne shvate kao neko mučenje već se zezam pa se onda i oni opuste. Ništa ne forsiram ako vidim da nema smisla.
Ono što ljudi ne znaju jeste da su i spontane fotke u jednu ruku “namještene”. Ono što je spontano je sam trenutak, izraz lica ali pozadina na kojoj netko stoji, kako je okrenut, kako pada svjetlo na lice, to zapravo ja kontroliram. Iako ponekad se sve tako savršeno posloži samo po sebi da ostanete oduševljeni! Tada sam i ja happy. (smijeh)
Ambijent u kojem se fotkanje odvija je jako važno, zato je ovakav način fotkanja puno zahtjevniji nego primjerice studio ili neki već provjereni prostori. Neki stanovi su manje fotogenični, neki više, negdje je svjetlo savršeno, negdje dosta loše, pa o tome dosta ovisi koliko ću morati improvizirati. A improvizacija je umijeće u ovom poslu, a ponekad i ključan faktor.
Foto: Rajna Raguž
