Poznata kao autoritet kada je u pitanju dizajn interijera, Mirjana Mikulec već nas je dobro upoznala sa svojim vještinama uređenja brojnih hrvatskih domova. To se najbolje može vidjeti u uspješnoj emisiji InDizajn s Mirjanom Mikulec, koja se već godinama emitira na RTL televiziji. A tu je još i obilje drugih, većih i manjih poslova koje ova poznata dizajnerica na dnevnoj bazi obavlja. Možda najdraži ‘posao’ za nju je zasigurno onaj obiteljski. Taj dio svog života približila nam je nedavno, kada je redakciju Journal.hr-a, povodom snimanja novog izdanja Moderne mame, ugostila u svom prekrasno uređenom domu.
Kako izgleda jedan tvoj uobičajeni radni dan?
Ustajem ranom zorom, oko 6 sam već na nogama. Ako taj dan imam snimanje emisije InDizajn ustajem i ranije, idem na šminkanje i frizuru, a do 9 sati sam spremna za kamere. Između pauza od snimanja uspijem ugurati nekoliko sastanaka ili skočim na neko od gradilišta, vraćam se u ured i radim. Moram priznati da mi puno znači što sam okružena dobro uhodanim timom, kako ekipom iza kamera, tako i suradnicima u firmi. Da se ne mogu osloniti na njih, tko zna bih li mogla obaviti sve u jednom danu. Kasno poslijepodne odlazim kući provesti kvalitetno vrijeme s obitelji ili prijateljima.
S obzirom na opseg posla, koji seže od televizije, preko uređenja interijera, pa sve do dizajna vlastitih proizvoda, čini se kao da stigneš baš sve u 24 sata. Otkrij nam tajnu?
Volim se našaliti i reći da ne spavam baš puno, ali činjenica je da mi u svemu beskrajno pomaže razumijevanje obitelji i odličan tim ljudi kojima sam okružena na poslu. Prilično sam organizirana i volim to što radim pa mi ništa nije teško.
Koji je najbolji savjet koji možeš dati mladim mamama za balansiranje između karijere i majčinstva?
Kada sam rodila mlađu kći Miju, vrlo sam se brzo vratila na posao, mjesec dana nakon poroda. S obzirom da imam firmu, projekti su čekali, odluke su morale biti donesene i jednostavno si nisam mogla priuštiti da budem s djetetom cijelo vrijeme i ostavim posao po strani. Mislim da su prvi mjeseci stvarno ključni za dijete i zato je jako važno dobro se organizirati i znati na koga se možeš osloniti ili koga možeš zatražiti pomoć kada jednostavno ne stižeš sve.
Tvoje cure sada su već relativno velike. Na što si najviše ponosna kada ih vidiš kako odrastaju?
Kao roditelj ponosni ste na sve, katkad je i najmanji njihov uspjeh za vas nevjerojatan. Ponosim se kada vidim da imaju dobre ocjene u školi, da su dobro riješile test i slično, ali zapravo ono na što sam najponosnija su one same. Vidim da odrastaju u lijepe, pametne mlade cure, i to mi je dokaz da sam ih kao roditelj uspjela dovesti na pravi put. Koji mama i tata ne bi bili ponosni na to?
Kako se Matea i Mia međusobno slažu? Igra li razlika u godinama neku ulogu u njihovom slučaju?
S obzirom da je među njima čak osam godina razlike, i više sam nego zadovoljna njihovim međusobnim odnosima. Matea je vrlo zrela i odgovorna po prirodi, tako da se uvijek nastoji pobrinuti za Miju, pomoći joj oko zadaće i slično. Ima tu, naravno i trzavica, tipičnih dječjih svađa oko nebitnih stvari, ali to je normalno. Jako sam zadovoljna svojim kćerima i ponosna na njih.
Kakva je Matea, a kakva Mia? Na koga su?
Matea je oduvijek dijete za poželjeti – ozbiljna je, pouzdana, zna rasporediti svoje vrijeme i obveze, mirna je, staložena i tiha, nikada nisam imala problema s njom ni u kakvom pogledu. Mia je, s druge strane, pravi mali vražićak. Otpočetka je glasna, uvijek vesela, zaigrana i nasmijana, sve ju zanima i zahtjeva puno pažnje. Mislim da je karakterno više na mene po tom pitanju, dok je Matea naslijedila Krešin karakter.
Cure se bave različitim aktivnostima. Na što ste ih kao roditelji potaknuli, a što su same poželjele raditi kada nisu u školi?
Matea ide na mjuzikl, na to sam je ja nagovorila da isproba i sada to obožava, to je za nju bio pun pogodak. Mia pak stalno mijenja sportove i aktivnosti, uvijek želi isprobati nešto novo. Lani je išla na satove glasovira, sada ide na tenis, jazz dance, uči svirati gitaru na Rock Akademiji, a k svemu tome silno želi i na mačevanje – tome sam možda i ja pomalo kriva jer mi je to oduvijek neostvarena želja pa sam možda na nju prenijela interes. Nadam se da ćemo ovaj sport ipak prebaciti na iduću godinu s obzirom na sve što već sad pohađa, ali prilično je uporna, vidjet ćemo. Miju definitivno nije potrebno poticati, ona želi sve isprobati.
Gledaju te na televiziji i sada već razumiju što ti je u opisu posla. Misliš li da će neka od njih jednog dana krenuti tvojim stopama?
Bilo bi mi svakako drago kada bi se jedna od njih poželjela upravo time baviti, ali davno sam već odlučila da se neću petljati u njihov izbor i siliti ih na nešto što ne žele raditi. Trenutno još ne mogu procijeniti čime bi se mogle baviti u životu, znate kakva su djeca – danas ih zanima jedno, već sutra im to nije zanimljivo. Kakva god bila njihova odluka, ja ću ih bezuvjetno podržati. Napokon, da ja nisam imala podršku svojih da se bavim ovim poslom, tko zna čime bih se danas bavila i bih li bila spremna riskirati i krenuti u sve to.
Koji su trenuci majčinstva najljepši, a koji možda najteži? Koja iskustva su za tebe bila najvrjednija?
Najljepše je kad mi cure dođu same od sebe i zagrle me ili mi ničim izazvane nešto poklone, naprave kakvu lijepu gestu da me razvesele i slično. To me uvijek neizmjerno razveseli i odmah se rastopim. Ne znam što bih baš nazvala najtežim aspektom majčinstva, no možda je to svakodnevna briga – kao i svaki roditelj, uvijek strepim nad njima, brinem da imaju sve što im treba, jesu li napravile sve što trebaju, izvršavaju li obveze na vrijeme…
Tko ti je od najveće pomoći kada je riječ o roditeljstvu, a kada ti pomoć zatreba?
Definitivno suprug. Krešo, s obzirom da je i sam u poduzetničkim vodama, ima neizmjerno puno razumijevanja za sve moje obveze, kao i ja njegove. Mislim da je ključno podijeliti se međusobno i biti tu jedno za drugo kada je to potrebno. Mama i sestra su također bile tu kada sam ih zatrebala, a u posljednje vrijeme najviše mi pomogne naša Suzi, i to u svemu – praktički je od domaćice postala dio obitelji, cure je obožavaju, a i ona njih.
Kako najradije provodiš slobodno vrijeme sa svojom obitelji? Trenuci koje posebno cijeniš i ne bi da nikada prođu?
To su definitivno vikendi. Tijekom radnih dana cure su u školi, suprug i ja po cijele dane na poslu, pa svo to vrijeme koje možda i izgubimo od ponedjeljka do petka nastojimo nadoknaditi vikendima. Gotovo svaki drugi ili treći vikend odemo na izlet, neko kraće putovanje i slično. Vikendom sam im potpuno posvećena.
Foto: Sanja Jagatić