Lijepa Anja Alavanja svoju karijeru je počela kao simpatično lice s malih ekrana i osvojila sve svojom jednostavnošću i zaraznim osmijehom. Danas je Anja majka dvoje djece, Ivora i Jakova, a uspješno balansira između obiteljskih i poslovnih obaveza. Anja nas je ugostila u svom domu i s nama podijelila neke od čari majčinstva.
Kako ste se pripremali za dolazak prvog djeteta? Jeste li osjetili razliku između prve i druge trudnoće?
Kao što to obično bude, za Jakova smo imali pripreme svih vrsta, psihofizičke, arhitektonske, obilazak svih mogućih dućana s baby opremom, polazak na Prirodno roditeljstvo, yogu za trudnice. No, kad imaš trogodišnjaka i novi trbuh, znala sam samo kad je nova kontrola kod doktora. Čak sam morala dobro razmisliti kad me neko pitao u kojem sam tjednu. Ali, jednostavno, trudnoće su mi protekle glatko, bez stresa, problema, bilo je to pravo blaženo stanje. S obojicom sam radila do zadnjeg dana, a u drugoj sam trudnoći dan prije poroda trčkarala uz Jakova dok je on vozio biciklić uz Jarun. Baš sam bila jako opuštena. Da ne spominjem da smo samo jednom otišli u šoping po par novih bodyja. I to je to.
Kako je majčinstvo utjecalo na vaš svakodnevni život?
Uh, ne da je utjecalo, već ga je potpuno preokrenulo. Ali uopće ne razmišljam na taj način. Majčinstvo je nešto što sam htjela, na što sam bila itekako spremna. I, iako i danas smatram da je, ako to želiš “odraditi” kako treba, najzahtjevniji posao na svijetu, presretna sam što imam dva prekrasna malca. Znam se našaliti s “ne mamama”: “Čekaj, ti ćeš sad leći pogledati film, manikirati nokte, satima čitati”. Meni se čini kao da je to sve bilo u prošlom životu. Jednostavno je većina dana posvećena njima, i to je sad tako. I itekako ima svojih čari. Sad nas veseli kad Jakov propliva, kad Ivoru napokon izbije zubić, Jakov pojede juhu, Ivor spoji dva sata sna u komadu.
Moderne žene se susreću s problemom odgoja djece od rane dobi, na koje uvelike utječe i sama okolina, a ne samo navike usvojene u kućnom okruženju. Što je po vama esencija dobrog odgoja?
Ja sam na sreću, na vrijeme otrkila predavanja Centra za prirodno roditeljstvo. Tamo sam “naučila” bit roditeljstva u prvim godinama života. Stavila sam pod navodnike, jer nitko te tome ne nauči, niti ti kaže kako biti dobar roditelj. No, na predavaljima saznate kako funkcionira dječji mozak od najranije dobi, u kojoj dobi imaju kapacictet za što. Primjerice, ako mi dvogodišnjak ima ispade histeričnog bacanja, neću ga još dodatno kažnjavati, jer on je i sam u tom trenutku u potpunosti zbunjen svojim ponašanjem. Na svojoj koži sam naučila da najbolje što mogu napraviti jest čvrsto ga zagrliti i pokazati da sam tu uz njega. Gomila je još primjera… Uglavnom, često se u odgoju vodim intuicijom, i do sada mi se čini kao da sam to dobro odradila. Imam osjećaj da nam je odnos prepun povjerenja. I kad napravi nešto loše, odmah mi to dođe prijaviti, što mi je neprocjenjivo. Tako i dijete vrlo brzo počinje odvajati dobro od lošeg. Za roditelja je najvažnije da bude tu za svoje dijete, da provodi puno vremena s njim, ali u interakciji s njim, a ne na mobitelu. A opet s druge strane, smatram da je zadovoljna mama, jednako zadovoljno dijete. Recimo, ja se nikad nisam odrekla vježbanja, ili povremenog odlaska na frizuru.
Kako se slažu Ivor i Jakov? Koje su im najdraže zajedničke aktivnosti?
Ne mogu reći da je zasada Jakov previše fasciniran bratom, još mu nije dovoljno zabavan. No, ponekad radi grimase kako bi ga nasmijao, ili mi doda što mi treba dok se bavim bebom. A ono što mi je važno, vrlo je strpljiv kad kažem da mora pričekati dok ne uspavam/nahranim/premotam bracu. No, zato Ivor gleda u Jakova “k’o u Boga”. stalno ga prati pogledom, i dovoljno da ga ovaj pogleda, on se nasmije.
Jesu li karakterne razlike između vaših mališana vidljive?
Jakov je od samog rođenja bio jako zahtjevno dijete. Jako je malo spavao, vrlo rano postao znatiželjan, reagirao na podražaje, stalno htio biti zabavljan i na rukama, nikad nije htio biti u kolicima. Dakle, prvi mjeseci su mi bili iznimno teški. I još nije htio nikome osim meni. I kad sam mislila da beba ne može biti zahtjevnija, dobila sam Ivora. Aktivnije dijete nisam vidjela. Strašno je živahan, sa šest mjeseci ima već pet zubiju, stalno je u nosiljci, i važno mu jer da se stalno negdje ide, jer kad smo predugo doma – dobije napadaje bijesa. Ali ja sam s njim puno više cool.
Svi znamo da je majčinstvo najljepša i najzahtjevnija uloga svake žene. Kada imate vremena za sebe, kako ga koristite?
Nedavno sam počela raditi tri dana u tjednu, po par sati, jer vodim i uređujem emisiju Magazin velikih borbi na HRT4. Odlično mi je sjelo povremeno izaći bez djece. Ako ništa drugo, komuniciram s odraslima, popijem kavu, vozim do posla bez istovremenog zabavljanja bebe. Posao je moj ispušni ventil. No, zato sve drugo obavljam s djecom. Ivor ide sa mnom i na frizuru, pa ga prekrasne djevojke iz salona GT znaju zabaviti dok mi, primjerice, peru kosu, a sad se ne odvajam od njega ni dok vježbam, pa ide sa mnom na Aerofitness, program u kojem mame vježbaju s bebama.
Foto: RRVizual (Rajna Raguž)
