Netko je kihnuo i nije vam svejedno? Evo kako spriječiti stigmatizaciju uzrokovanu koronavirusom
Posljednjih osam mjeseci cijeli je svijet obavijen velom straha od infekcije koronavirusom. Novi nepoznati virus koji se brzo širi, mogućnost ozbiljnih zdravstvenih komplikacija uslijed infekcije kao i mogućnost smrtnog ishoda usporili su svijet, prizemljili avione, ugasili brojna radna mjesta i unijeli nesigurnost u ona postojeća, natjerali su nas na to da sigurnost potražimo u svojim domovima, dezinficiramo ruke, redovito prozračujemo, nosimo maske i održavamo tjelesnu distancu.
Plodno tlo za stigmatizaciju
Nije neobično to da nas je strah novog i nepoznatog, a iz neznanja o tome kako se bolest širi, novim informacijama koje su ponekada kontradiktorne onima koje smo ranije čuli, potreba da nekoga okrivimo, izloženost mitovima, glasinama i neprestanim naglašavanjem kako su kontakti s inficiranima velika opasnost – stvaraju plodno tlo za stigmatizaciju.
Neke od grupa o kojima smo slušali u medijima proteklih mjeseci, a možda i sami govorili o njima, su osobe starije životne dobi, zaposlenici ugostiteljskih objekata i njihovi gosti, svatovi, turisti koji su tijekom ljeta došli na more ili svi oni koji su zbog posla ili odmora boravili izvan Hrvatske. Mnogo je različitih skupina koje su tijekom pandemije mogle osjećati stigmu jer ih se povezivalo sa širenjem bolesti.
Stigma poprima različite oblike
Jedno od niza istraživanja provedenih tijekom ove godine pokazalo je kako su inače neuočljiva ponašanja poput kašljanja i kihanja tijekom pandemije postala značajna i dramatična ponašanja koja u drugima mogu izazvati strah. Zanimljivo je kako smo od pristojnosti i govorenja: „Nazdravlje!“, došli do toga da se moramo braniti kad kišemo i kašljemo.
Stigma može poprimiti različite oblike, primjerice ismijavanje, osuđivanje, pripisivanje negativnih osobina zbog kojih se osjećaju drugačijima, obilježenima, opasnima i neodgovornima, gubitak posla, klijenata, narušavanje odnosa, verbalno i fizičko nasilje, izbjegavanje i izolaciju osobe koja je inficirana, za koju se sumnja da je inficirana kao i sve one koji su bili u kontaktu s njom. U situaciji pandemije koronavirusom kada je oboljelima ili onima u samoizolaciji potrebna podrška njihove okoline, posljedice straha od stigmatizacije mogu rezultirati osjećajima izolacije, napuštenosti, povrijeđenosti, ljutnje, skrivanjem simptoma, odgađanju traženja liječničke pomoći, odbijanjem testiranja i manjom vjerojatnošću poštivanja mjera koje donosi Stožer.
Kako spriječiti stigmatizaciju?
Kako bismo se zaštitili od toga da sami nekoga stigmatiziramo i/ili da spriječimo stigmatizaciju u svojoj neposrednoj blizini možemo se usmjeriti na potragu za provjerenim informacijama na mjestima kao što su primjerice internetske stranice Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koje se svakodnevno nadopunjavaju novim i potvrđenim informacijama o virusu, kada potražiti liječničku pomoć, mogućnostima liječenja i mjestima gdje je moguće dobiti zdravstvenu zaštitu. Na spomenutim stranicama možemo, osim na brojeve novozaraženih i umrlih, obratiti pažnju i na broj osoba koje su se do sada uspješno oporavile od virusa, a generalno se usmjeriti i na sve primjere situacija i ljudi, kojih uistinu ima mnogo, u kojima su drugi solidarni jedni prema drugima te na taj način nadilaze probleme. Mogli bismo izbjegavati bombastične naslove i izbjegavati čitati neprovjerene informacije koje kolaju društvenim medijima, a u kojima o koronavirusu govore nepoznate osobe koje se predstavljaju kao zdravstveni stručnjaci.
Oboružani provjerenim informacijama i razumom možemo se boriti protiv ideja da su zaraženi možda učinili nešto pogrešno da to zasluže, primjerice nisu dovoljno dugo prali ruke ili poštivali tjelesnu distancu, jer ne treba zaboraviti da, čak i kada učinimo sve kako treba, to ne znači nužno da se nećemo zaraziti. Virusi ne biraju, ne pogađaju samo one koje bismo okarakterizirali kao neodgovorne ili one koji to ‘zaslužuju jer su loši ljudi’, već se može dogoditi bilo kome od nas, mladima, starima, ‘dobrima’, ‘zločestima’, onima koji se drže mjera i onima koji ih se ne drže.
Kako pomoći borbi protiv stigme?
Stigmatizirati znači na druge gledati s visoka, kao na manje vrijedne kako bismo stvorili privid kontrole, no u stvarnosti nemamo previše koristi od razmišljanja kako smo bolji od nekoga i kako smo zbog toga sigurni, a svakako postoje posljedice jer je posramljivanje ono što nas razdvaja. Alat koji može pomoći u borbi protiv stigme je socijalna podrška u vidu poruke, poziva, nuđenja pomoći i kupovine namirnica.
Ako ćemo se u borbi protiv koronavirusa usmjeriti na ono što jest u našim rukama umjesto na ono što nije, oboružati se činjenicama, solidarizirati i sa onima oko nas koji su uistinu mogli biti odgovorniji u rizičnim situacijama kao i sa onima koji su učinili sve kako treba, a ipak se inficirali, pandemija će brže proći.
Ne zaboravimo čuvati sebe i jedni druge.
