Na samom smo kraju još jednog mjeseca borbe protiv raka dojke, u kojem se ponovno osviještavalo javnost na temu važnosti pregleda i prevencije ove zloćudne bolesti, od koje svake godine nažalost oboljeva sve veći broj žena.
Oni koji imaju susrete s pacijenticama na dnevnoj bazi, poput doc.dr.sc. Vesne Ramljak, specijalistice kliničke citologije na Klinici za tumore, jako dobro znaju da borba protiv raka dojke ne zaslužuje pažnju samo jedan mjesec u godini, već svih 365 dana… Na poziciji predsjednice udruge Europa Donna Hrvatska, Vesna Ramljak učinila je mnogo za nas žene i zato smo baš nju odabrale kao gošću naše nove #RealTalk rubrike, u kojoj ćemo mnogo razgovarati o ženskom zdravlju i skidanju stigmi koje se još uvijek provlače našim društvom. Koliko su bitni pregledi i samopregledi dojki, kakve su hrvatske statistike kada je riječ o karcinomu dojke i kako je pandemija koronavirusa utjecala na medicinsku skrb za žene s rakom, pročitati možete u nastavku.
- Kao predsjednica Europa Donna Hrvatske, hrvatskog foruma za borbu protiv raka dojke, djelujete već dugi niz godina na osvješćivanju javnosti i prikupljanju sredstava u borbi s ovom zloćudnom bolesti. Gdje smo danas? Kakva je hrvatska statistika i koliko je crna?
Zasigurno, unazad nekoliko godina, sve više se govori i piše o karcinomu dojke jer je pojavnost bolesti sve veća, a nažalost na broj umrlih od te bolesti ne možemo utjecati onoliko koliko bismo željeli iako se unazad par godina vidi da je broj umrlih manji u odnosu na prethodne godine. Mali pomaci nabolje su ipak vidljivi i to nam ukazuje da se unatoč svemu radi dobar posao i da su žene sve svjesnije potrebe redovitih i kontinuiranih pregleda. Kao i u svim razvijenim zemljama incidencija tj. pojavnost novih slučajeva je sve veća iz godine u godinu. Tako od prvih podataka za karcinom dojke kada je bilo 900 novooboljelih, prema zadnjim podacima u 2017., zabilježeno je 2767 slučajeva raka dojke. Svjesnost o raku dojke se povećava, ali mislim da je to još uvijek nedovoljno.
Ponekad mi se čini da izluđujemo ljude svojim apelima, molbama da se pregledaju, kampanjama koje provodimo, a sve u svrhu podizanja svjesnosti o raku dojke.
Ponekad se iznenadim koliko žene znaju, koliko su aktivne, kako u redovitosti svojih pregleda tako i u edukaciji drugih. A opet na drugu stranu se zaprepastim koliko žene ne znaju i ne žele znati, po sistemu “to se događa nekom drugom“. Nažalost, i dalje nam se javljaju žene u poodmaklom stadiju bolesti iako to ponekad nije i samo njihova krivica. Pojedinci različito reagiraju na određene simptome i ignoriraju ih u velikom broju slučajeva dokle god mogu, tako da i danas susrećemo pacijentice koji se javljaju liječniku tek u poodmakloj fazi bolesti kada je jako malo moguće učiniti. Rak prvenstveno treba destigmatizirati, kod nas puno žena još uvijek skriva bolest od ostalih i misli da će od njega umrijeti.
- Listopad je već tradicionalno mjesec koji je i u Hrvatskoj posvećen borbi protiv raka dojke, a u sklopu njega upozoravate javnost na važnost ranog otkrivanja raka dojke, pravovremenog liječenja i, ono najbitnije, prevenciju ove bolesti. Upravo je prevencija od neizmjerne važnosti – kako mi, kao mlade žene, možemo najbolje zaštititi same sebe?
Za mene su najbolja prevencija redoviti samopregledi i UZV pregledi, pogotovo za mlade žene kada su njihove dojke još uvijek pune žljezdanog parenhima i kada mamografija nema nikakvog smisla. Naravno da je jako važan element i zdrava prehrana te tjelesna aktivnost koliko god i kada god je to moguće. Nažalost, kod nas još uvijek nema sveobuhvatnih programa primarne prevencije kroz cjeloživotnu edukaciju, uvrštavanja zdrasvtvenog odgoja u školski kurikulum, aktivnih mjera smanjenja pušenja, kreiranja zdravih radnih mjesta, mogućnosti za razvijanje i održavanje zdravijih stilova života, eduakciju poslodavaca…
- Što se tiče pregleda dojki, tko bi ga, kada i koliko često trebao obavljati u službenim ustanovama?
Naša preporuka je da mlade žene već od 15. godine nadalje krenu s redovitim samopregledima, i to u prvom dijelu ciklusa. UZV pregledi se preporučuju nakon 20. godine svaku godinu. Naravno da nema potrebe odlaziti u specijalizirane ustanove, UZV pregled se može napraviti u domovima zdravlja uz prethodne najave. Svaka sumnjiva promjena će se uputiti na daljnju obradu.
- Što se tiče samopregleda dojki, kako ga same možemo obaviti kod kuće? Na što treba obratiti pozornost, koliko često se trebamo same pregledavati i što učiniti ako primijetimo nešto neobično?
Samopregled nije dostatna metoda kontrole, ali ga je potrebno rabiti od rane mladosti jer žena može uočiti promjenu (kvržicu) ako dobro upozna vlastito tkivo.
Pregledavati se treba između 6. i 10. dana menstrualnog ciklusa jer je tada dojka najmanje ‘čvornata’.
Žene koje su ušle u menopauzu pregled moraju obavezno obavljati jednom mjesečno, nevezano za dio ciklusa jer ga više nemaju. Preporuča se da si odrede bilo koji dan u mjesecu i da samopregled obave svaki mjesec. Samopregled dojki korisno je učiniti tijekom tuširanja. U 60-80 posto slučajeva raka dojke žena kvržicu otkriva sama, a ako to otkrije u ranoj fazi, šanse za izlječenjem iznimno su velike. Upravo je stoga važno samopregled dojki obavljati svaki mjesec. Pored neophodne sofisticirane dijagnostike, moramo se i odgovorno ponašati sami prema sebi, primijetiti sve ono što nije uobičajeno bilo da primijetimo u ogledalu asimetriju dojki, crvenilo, uvlačenje bradavice, nelagodni pritisak i bol… Sve su to pokazatelji da nešto nije u redu i da se javimo liječniku. Pogotovo ako napipamo novonastali čvorić ili zadebljanje. Potrebno je slušati i poznavati svoje tijelo i na svaku promjenu koja je neuobičajena javiti se svome liječniku.
- Što promjene na dojkama sve mogu značiti? Koje sve promjene razlikujemo? Kada nemamo, a kada imamo razloga za strah ili paniku, s obzirom na to da nisu sve promjene zloćudne?
Nitko ne poznaje tijelo bolje od nas samih, stoga ćemo upravo pred ogledalom ili tuširajući se i koristeći prste prvi uočiti promjene.
Najčešće je prvi simptom boesti kvržica koja je na opip jasno drugačija od okolnog tkiva.
Simptomi koji također mogu upućivati na rak dojke su promjene na bradavici, uvučena koža, čvorovi u području pazuha, uočljiva asimetrija dojki,sukrvavi, krvavi ili jantarni iscjedak, a u kasnijim fazama i nateknuće te toplina dojke. U slučaju bilo kakve nedoumice treba se javiti svom liječniku obiteljske medicine.
- Koronavirus utjecao je na preglede, uobičajeni rad u bolnicama – iz vašeg iskustva kakva je situacija, koliko je i je li otežano obaviti ove preglede koji mogu značiti život? Koji je vaš savjet ženama?
Za vrijeme „lockdowna“, a i sada (svojevrsna karantena i dalje traje) brojne planirane pretrage nisu mogle biti obavljene. Pacijentima su se odgađale pretrage te mijenjali modaliteti liječenja. Nacionalni programi ne funkcioniraju, 100.000 ljudi manje se odazvalo na preventivne preglede, a veći je broj ljudi koji se javljaju s odmaklim stadijem bolesti. U ovom periodu puno je veći broj novooboljelih koji u ovom periodu nisu prepoznati. Vezano za karcinom dojke, prava je istina da postoji kontinuirani porast novooboljelih bolesnica s rakom dojke i da je puno manje dijagnostičkih pretraga obavljeno. U komparaciji s istim periodom prošle godine, broj novooboljeih i onih kojima je učinjena iglena biopsija je manji, ne zato što žene ne obolijevaju nego zato što nisu dijagnosticirane.
Posljedica kasnije otkrivenih bolesti je svakako lošiji ishod liječenja. Nažalost, nakon pojave Covida, kada je nastala potpuna histerija, ljudi su postali uplašeni i zbunjeni, a i bilo im je lakše odmaknuti misli od moguće maligne bolesti. To što imamo manji broj novooboljelih ne znači da nas je Corona spasila od raka nego će dovesti do dalekosežnijih posljedica kojih ćemo biti svjesni tek za godinu, dvije… Od početka Covid krize dijagnosticirano je 16.380 inficiranih ljudi, a umrlo je njih 275, u isto vrijeme dijagnosticiran je gotovo jednak broj novooboljelih od raka, a umrlo ih je oko 7000. Ono što se najčešće prepoznaje kod ljudi oboljelih od raka je zabrinutost za mogućnost zaraze koronavirusom jer su oni itekako svjesni mogućih komplikacija koje ovaj virus može prouzročiti. Jednako tako postoji zabrinutost vezano za smanjenu dostupnost onkološke zdravstvene skrbi. Ono što svakako želim istaknuti je da rak neće čekati da Corona prođe, nažalost, kako se javljao prije, isto tako je i sada u ovim, ponekad za pacijente, nemogućim uvjetima. Oboljeli od raka prvenstveno bi trebali ostati u kontaktu sa svojim nadležnim onkologom, ali i s obiteljskim liječnikom. Kako bi dobili sve potrebne informacije, preporuča se komunikacija telefonom i elektroničkom poštom (e-pošta, e-mail), a ne dolazak osobno u ustanovu samo radi dobivanja potrebnih informacija. Većina ustanova je telefone i e-pošta adrese objavila na svojim mrežnim stranicama. Ovakvim načinom se nastoji smanjiti broj nepotrebnih dolazaka u zdravstvene ustanove.
- Kakva je medicinska skrb za žene s rakom dojke danas u Hrvatskoj? Koliko akcije, koje se protežu kroz listopad, a vjerujemo u vašoj egzekuciji i kroz ostatak godine, poboljšavaju njihovu situaciju iz godine u godinu?
Kao jedan od osnovnih problema za put pacijenat kroz zdravstveni sustav pri sumnji na zloćudnu bolest je što ne postoji standardna procedura i što će pacijenti dobiti različitu onkološku skrb u različitim zdravstvenim ustanovama. Prema mom iskustvu, mislim da kod realne sumnje na onkološku bolest ne postoji toliko dugo čekanje i da pacijenti ipak dobivaju potrebnu skrb na vrijeme. Čekanje mjesecima je stvar percepcije, jer ponekad pacijenti u fazi dugotrajnog liječenja i održavanja bolesti imaju osjećaj da bi trebali obaviti neke postupke znatno brže. Potrebno je organizirati sustav i omogućiti suradnju unutar sustava, kako bi pacijenti primili zadovoljavajuću razinu skrbi sukladno svojim potrebama.
Što se tiče terapije mogu i moram istaknuti da naše pacijentice dobivaju jednako dobru terapiju koju bi dobile bilo gdje u Europi i svijetu u vrhunskim onkološkim ustanovama. Naravno da je terapija onkološke bolesti najvažnija, međutim našim pacijenticama treba i puno toga više, poput psihoonkološke skrbi, adekvatne fizikalne terapije koja uključuje manualnu limfnu drenažu, važan je i onaj sociološki aspekt koji uključuje posao tj. gubitak posla, dugotrajna bolovanja itd. Naravno da je mjesec listopad onaj kada se najviše govori o raku dojke jer je to mjesec posvećen raku dojkem ali mi kroz rad naše udruge nastojimo svakodnevno pomagati i promicati znanje te podizati svjesnost o raku dojke.
Foto: PR, Pexels
