U duhu širenja pozitivnih misli i osjećaja spram sebe i svog tijela ovo ljeto, nastavljamo s temom body positivityja. Osim što smo se i same zapitale što nama znače te dvije riječi u članku koji možete pročitati ovdje, to smo pitanje uputile i drugim sugovornicama koje su prilično vokalne kad je body positivity u pitanju. Ne srame se svojih tijela i svih onih ‘nesavršenosti’ kako ih mnogi vole nazivati. Sa željom da će i vas inspirirati na to da se riješite vlastitih kočnica, ovaj tjedan pričale smo s Lanom Biželj.
Tijelo, diskriminacija i ljubav prema sebi
Lana je mlada i samostalna žena koja je u posljednje vrijeme na svojim društvenim mrežama sve ‘glasnija’ po pitanju tijela, diskriminacije i ljubavi prema sebi. Ona je prestala skrivati sve ono za što joj je društvo govorilo da nije lijepo i odlučila je razotkriti, kako svoje tijelo, tako i misli u svojim objavama na Instagramu. Čim je otvorila slavinu, sve drugo je samo krenulo. Sve ono što je dugo držala u sebi izašlo je na vidjelo, a sada služi kao inspiracija mnogima. U nastavku otkrijte što je za Lanu body positivity, postoje li za nju taboo teme i kako se nosi s hejterima.
Što za tebe znači body positivity?
Prije svega prihvaćanje i ljubav prema sebi, bez obzira na veličinu, spol, rasu ili ikakve fizičke karakteristike. Iz tih osjećaja iznutra, dolazi nam i prihvaćanje na van. Nisam sigurna je li stvar godina ili rada na sebi, ali kada ti postanu sporedni centimetri na bedrima ili oko struka, kada naučiš voljeti svaku svoju oblinu, ožiljak i striju, to je body positivity – ljubav. Gledanje u ogledalo i grljenje cijele sebe. Naravno, treba i znati razlučiti granicu i ne promovirati ono što je nezdravo. Međutim, želim vjerovati da je pokret stvoren kako bi se počeo mijenjati taj beauty mit i potpuno kriva percepcija ljepote koja je stvorena desetljećima prije nego što smo mi uopće bili na ovom svijetu.
Što te najviše motiviralo na to da se pridružiš body positivity pokretu?
Nisam se s nekim ciljem ili mišlju pridružila tom pokretu, jednostavno sam počela pričati javno. Nikada nisam imala taboo tema niti sam se bojala izjasniti oko onoga što mislim, a posljednje 2 godine odlučila sam svoje stavove preseliti i na platformu na kojoj najviše boravim kada sam online – Instagram.
“Otvorila sam slavinu i samo je krenulo.”
Pisanje je na mene uvijek djelovalo terapeutski pa sam krenula s verbaliziranjem osjećaja. Nakon što sam počela prihvaćati svoje keloide (ožiljke po tijelu), počela sam biti sve vokalnija, jer mi je nakon 10 godina šutnje i skrivanja ožiljaka, bilo dosta. Otvorila sam slavinu i samo je krenulo. Što sam više radila na sebi, što sam više odrastala, osjećala sam se bolje u svojoj koži. Uz to, uvijek sam bila stava da se o takvim temama, ljubavi prema sebi, socijalnim problemima, diskriminaciji u kojem god kontekstu i sl., treba jako glasno pričati. Promjena kreće od prihvaćanja i pojedinca, uvijek. I, ako imam već neki glas, zašto ga ne bi iskoristila za nešto dobro?
Dosta si vokalna na društvenim mrežama upravo na temu prihvaćanja sebe i svih svojih karakteristika, voljenja sebe baš onakvom kakva jesi. Danas je bitnije no ikad progovarati o tome, kakve su reakcije tvoje publike? Koga bi voljela inspirirati?
Danas napokon imamo prostora i odjeka za verbaliziranje problema, kompleksa, nesigurnosti i slično. Što ih prije verbaliziramo, oni postaju opipljivi i lakše rješivi. Evo, da ste mi prije dvije godine rekli da će mene netko intervjuirati o ljubavi prema sebi i temi kao što je body positivity, nasmijala bih vam se u lice. Upravo u tome i je najljepša stvar – mijenjamo se, razvijamo i ne stagniramo. Možemo ostvariti baš sve što želimo ako unutar sebe napravimo mir. U trenutku kad mi se to počelo događati u životu, kada sam počela pričati o temama o kojima možda nije toliko popularno pričati, počela mi je rasti i publika. Počela sam nailaziti na sve više istomišljenika, ljudi koji prolaze kroz iste ili slične stvari kao i ja. Ljudi su mi počeli pisati poruke i pronalaziti se u mojim tekstovima.
“Ima jako puno podrške, ali naravno da ima i hejta.”
Ima jako puno podrške na društvenim mrežama, ali naravno da ima i hejta. Što god da u životu napraviš, uvijek će biti netko tko će te osuditi, popljuvati ili uvrijediti. Super je što je ovih pozitivnih puno više. Što se inspiracije tiče, iskreno – bilo koga bih voljela inspirirati, sve one žene koje mi se odluče otvoriti i povjeriti te mi napišu svoje priče. Ma, da znam da sam jednoj pomogla svojim iskustvom, to me ispunjava više od ičega. Nerijetko prolazim po porukama i samo plačem kada vidim da se meni netko ide zahvaljivati na riječima koje sam napisala, a pomogle su mu u životu. I meni je kroz najteže životne situacije upravo to pomagalo, tako da ne mogu ni opisati koliko mi znači to da moje riječi nešto znače nekome, kao što su meni značile riječi svih onih autora koje sam pročitala nakon, primjerice, smrti majke.
Sigurno se i tebi dogodi dan kad ti ništa nije po volji i kad se ne osjećaš najbolje u vlastitom tijelu. Što tada napraviš?
Naravno, svi imamo takvih dana i moj recept je uvijek bio da se dobro isplačem. Ovisno o tome gdje sam, volim se osamiti i razgovarati s mamom u glavi, razmišljati što bi mi ona rekla, zamišljati kako bi me zagrlila. A volim se i dokrajčiti i pustiti si fine balade ili neku dramu na koju ću izbaciti sve suze iz sebe.
“Moj recept je uvijek bio da se dobro isplačem.”
Potrebno mi je pražnjenje tog negativnog kako bi opet mogla upijati pozitivno. Ako baš moram zbog posla izaći van, neću previše glumiti da se osjećam super, odradit ću što trebam i vratiti se doma.
Na koji način društvene mreže i mediji utječu na tebe i tvoje viđenje vlastitog tijela? Što bi se trebalo promijeniti po tvom mišljenju?
Da ste me to pitali prije nekoliko godina kada sam još radila u modnom svijetu, sigurno bih rekla da osjećam pritisak da moram biti određenih proporcija, bez obzira na to kako sam prirodno bila građena. Sve više od konfekcijskog broja 36 bilo je previše, ali danas imam osjećaj da se puno toga napokon mijenja. Nekako, ne znam je li stvar do mene i ljudi kojima sam se okružila, ali imam osjećaj da je ljudima dosta tih nametnutih standarda u ljepoti i savršenosti koju mi obični ljudi nikako ne možemo dostići. Imam osjećaj da puno više pričaju o problemima i nesigurnostima, da su puno pozitivniji i prihvaćaju različitosti. Opet, kada se okrenemo oko sebe i vidimo što se sve događa u svijetu, ne bi se reklo, ali mislim da društvo napreduje barem po pitanju body positivityja.
“Ljudi sve više stavljaju fokus na bitnu problematiku i rad na sebi. U tome i je poanta cijele priče.”
Ako pričamo utopijski, što bi se trebalo promijeniti – rekla bih da bi svatko prije svega trebao moći pisati komentare isključivo pod svojim imenom i prezimenom jer smatram da bi se tada mržnja i hejt na društvenim mrežama uvelike smanjili. Samim time bi se oni koji još uvijek imaju problem s ljubavlju prema sebi, lakše nosili s tim teškim procesom. Filteri i aplikacije za retuširanje fotografija još uvijek iskrivljuju realnu sliku svega i to bi se potencijalno trebalo promijeniti. Ipak, ne želim gledati negativno jer danas više nego ikada na društvenim mrežama vidimo realnosti, naravno ako to želimo. Također, mislim da smo na dobrom putu prema tome da ljudi sve više stavljaju fokus na bitnu problematiku i rad na sebi. U tome i je poanta cijele priče.
Jesi li se ikad sama susrela s negativnim komentarima? Ako da, kako si se nosila s tim?
Susretala sam se kroz novinarski posao, ali na to se nekako navikneš s vremenom. Ako pričamo o društvenim mrežama, prvi put sam se susrela s negativnim komentarima prije nešto više od pola godine. Kada sam počela raditi posao u kojem sam postala još više javno dostupna, naravno, eksplodiralo je i u tom smjeru. Pročitala sam stvari o sebi koje nemaju veze s realnošću, dobivala sam uvrede, podsmjehe, što zbog stvari o kojima pišem na Instagramu, što zbog ožiljaka koje imam po tijelu.
“Dobivala sam uvrede, podsmjehe, što zbog stvari o kojima pišem na Instagramu, što zbog ožiljaka koje imam po tijelu.”
U tom trenutku, itekako me povrijedilo. Preispitivala sam cijeli svoj život, odnose i vlastita razmišljanja. Na nekoliko mjeseci sam zaključala profil na Instagramu, samo kako bih prestala biti tema razgovora. Sve dok nisam shvatila to da štogod ja u životu napravila, spašavala ljude od gladi, mačiće iz kanalizacije ili nešto treće, uvijek će biti ljudi koji će imati potrebu komentirati iz nekih vlastitih potreba i zadovoljstva. Šok je na prvu jer nisi navikao da te privatno razapinju po forumima i komentarima. No, naučiš se nositi s tim. Moja je metoda da jednostavno ne čitam više. Nema smisla.
Koji bi bio tvoj glavni savjet za sve one koji se bore s prihvaćanjem svog tijela i niskim samopouzdanjem?
Baš sam nedavno imala situaciju kada mi je na prijateljičinoj svadbi prišla jedna djevojka koja je pročitala moju priču o keloidima. Prepoznala me i rekla da sam joj inspiracija. I sama se bori s njima, samo je 10 godina mlađa od mene. I vidiš pred sobom osobu koja ima isti problem koji si i sam nekada imao i doista nema pametne stvari koju možeš reći. Nema tajnog recepta za zavoljeti sebe.
Moj je recept bila psihologica i intenzivni rad na sebi, koji još uvijek traje i trajat će cijeli život. Potrebno je potpuno izbiti iz glave tu percepciju ‘lijepog’ koja nam je usađena još u djetinjstvu kroz serije, filmove i internet. Danas još i više mladima kroz društvene mreže. U trenutku kad se izbaci iz glave takvo poimanje ‘lijepog’, počinješ graditi novo razmišljanje i možeš otići u potpuno drugačijem smjeru. Svatko od nas ima neki svoj pečat. Moj su pečat moji ožiljci, koji me poput tetovaže podsjećaju na određene momente u životu. Zato uvijek kažem da obožavam stariti jer postajem svjesnija sebe, nježnija prema sebi i sretnija u vlastitom tijelu.
Koju poruku bi voljela uputiti svima onima koji se ustručavaju odlaska na plažu ovo ljeto i pokazivanja svog tijela?
Lako je nešto reći, jer dokle god netko nije spreman čuti nešto ili priznati sebi problem koji ima, te ga početi rješavati, tuđe riječi ništa ne znače. I samoj mi je bilo tako. Dok god sama nisam osvijestila nešto, ničije riječi mi nisu pomagale.
“Dok god sama nisam osvijestila nešto, ničije riječi mi nisu pomagale.”
Ali rekla bi da bi sve mi žene trebale biti puno nježnije prema sebi. Jedina slika koju ćemo mi cijeli život gledati je ona naša, ne one u medijima ili na društvenim mrežama. I trebamo se naučiti voljeti. Ako nam se nešto ne sviđa, ne trebamo očajavati, već pogledati postoji li način da postanemo zadovoljnije. Ako ste nezadovoljne kilažom, velika je žrtva i napor početi trenirati i striktno paziti na prehranu. Međutim, još je veći napor psihički raditi na sebi kako bi zavoljele svaku svoju oblinu. Nemojte pasivno stajati i očajavati nad životom, krenite aktivno u poboljšanje svog života i nagradite svaki, i najmanji, korak koji napravite. Svaki pomak je veliki pomak.
Foto: Instagram
