Znate li zašto poznati parfemi
danas mirišu drugačije?

Znate li kako i vaši najdraži parfemi redovito podliježu zakonskim odredbama koje ih mic po mic mijenjaju? Još tijekom 80-ih prekrojen je niz svjetski poznatih parfema radi izbacivanja potencijalnih alergena iz mirisa, ali i sastojaka koji su se naprosto neetički prikupljali. Jedan od najpoznatijih sastojaka je vjerojatno i mošus, koji je danas poprilično uspješno pretočen u sintetsku notu.

No unazad svega nekoliko godina, parfemska industrija svjedočila je nizu zabrana sastojaka unutar Europske Unije. Među njima su se značajno pronašli na tapeti hrastova mahovina, kao i nešto recentnije spoj lilial. I dok parfemski krugovi bruje o uništavanju industrije kao takve – prisjetimo se, čak je i Chanelova legendarna “petica” bila prisiljena mijenjati formulaciju radi novih propisa – drugi pozdravljaju odluku koja na prvo mjesto stavlja ljudsku sigurnost.

Upravo čisti, prirodni ekstrakti stvaraju čarobne note koje odišu dubinom i bogatstvom. Istovremeno, priroda je i najveći izvor toksina. Kreiranjem realnih sintetskih noti postoji prilika za očuvanjem flore i faune, samo stvaranje mirisa može biti više etično, a zatim je i rezultat, barem u ideji, blaži za kožu. No ostaje pitanje kako će to utjecati na postojeće mirisne kompozicije, ali i na stvaranje novih. Svjetski nosevi tvrde da su izvorne note – naprosto nešto drugačije!

No što su uopće parfemske note?

Složit ćemo se, parfem je nekima poput dobrog asesoara, dok je drugima postao ekstenzija osobnosti. Kako god ga gledali, dio je i neverbalne komunikacije i razlog zašto nas netko može privući ili odbiti. A ono od čega je parfem satkan su note. Mirisne note su naprosto sastojci koji čine parfem, a kategorizirane su prema olfaktivnoj skupini, ali i prema piramidalnoj kompoziciji kao gornje, srednje i bazne note.

• Gornje note – osjetimo ih prve, a kako se prve oslobađaju, tako i brže evaporiraju
• Srednje note – ove note čine srce parfema i oslobađaju se nakon gornjih nota, a najčešće se i zadržavaju
• Bazne note – čine mirisnu pozadinu parfema, od koje se sve gradi. Njih najtrajnije osjećamo na koži

Note se iznimno pomno biraju jer skupa čine akorde parfema, njegov bazični karakter. Parfemi su, naravno, stvoreni s idejom da mirišu ugodno, ali i da pobuđuju određene emocije. To je posebice istaknuto u niche parfumeriji.

Zabrana koja je okrenula industriju naglavačke

Kako je krenulo, zabrana hrastove mahovine nije niti prva niti zadnja zabrana prirodnog ekstrakta koja će se dogoditi. No ono što je uzburkalo industriju jest činjenica kako velik broj zabranjenih sastojaka dolaze na crnu listu jer su primjerice u jednom postotku pokazali kancerogenost na glodavcima, iritaciju u kontaktu sa sunčevim zrakama ili kako je bilo u slučaju hrastove mahovine – rijetku mogućnost iritacije kože na mjestu gdje se aplicira.

Parfemi bez mahovine?

Hrastova mahovina jedna je od sastojaka koji drži čak dvije olfaktivne grupe, fougere i chypre. Karakterističan je po dubokom, grubom i mračnom mirisu šume koji se razvija od mirisa vlage i hladnoće prema gorčastom mirisu algi i zatim oslobađa kao suha, drvenasta aroma. Unazad nekoliko godina otkada je zabranjen, eksperimentira se sa sintetičkim notama da ga se reproducira, kao i korištenjem nekoliko različitih sintetskih ili prirodnih nota.

Problem kod hrastove mahovine jest što u “original” uvijek miriše dublje i potentnije, djeluje na nekoliko dimenzija i istovremeno parfemu daje dugotrajnost, ali omogućava i stabilnost formule. Mirisne komponente koje ga zamjenjuju tek su dašak izvornog mirisa, iako ih prosječan nos i neće primijetiti kao značajno različite. Istovremeno, kao izvorna sirovina je vrlo pristupačan i jeftin, dok je stvaranje njegove kopije mnoge svjetske brendove prisililo na surov izbor: ulaganje u pokušaje reformulacije parfema ili njegovo ukidanje.

Chypre parfemi: povjesna vrijednost mahovine

Vrijednost hrastove mahovine u mirisima pronalazi se još u razdoblju Antike, no njegov razvoj olfaktivne grupe chypre, kao svojevrsnog mirisa svjetla i tame istovremeno, je ujedno i njegova najveća vrijednost.

1917. godine parfumer François Coty izdaje parfem Chypre koji je svojevrsno utabao put drugim legendarnim chypre mirisima poput Guerlainova Mitsuka, koji je dao svojevrstan kremast prizvuk chypreu. Mitsuko je ujedno jedan od parfema koji je reformulirao miris 2007. godine, kada zabrana još nije bila niti u vidu, gdje se direktno pokazalo koliko mirisne asocijacije igraju ulogu kod ljudi, pa tako i kod stalnih kupaca.

Naime, netko tko parfem nosi već 20-ak godina, bez sumnje će pri prvom mirisu znati je li parfem reformuliran ili nije, sve iako reformulacija nije službeno najavljena. Salve nesretnih kupaca i komentatora na forumima opisali su novi Mitsuko kao blag i razočaravajuć. No drugom reformulacijom nešto kasnije, dodavanjem sastojaka koji bolje imitiraju punoću i dugotrajnost originala – parfem je ponovno stavljen na pijedestal.

Jesu li reformulacije uopće bitne?

Reformulacije nisu ništa novo. Ako ne radi zabrana, prije su kreirane radi prirodnih promjena, nepristupačnosti i sličnog. Primjerice, tako je Chanel No.19 reformuliran nakon 1979., poslije Iranske revolucije, kako galbanum više nije bio toliko dostupan. Mnogi drugi su bili prisiljeni na reformulaciju i radi skupoće samih sirovina…

Zaključak oko bitnosti reformulacija je pomalo dvojak. Jednostavnije je umjesto reformuliranja parfema naprosto stvarati novi, kako je proces reformulacije iznimno zahtjevan, a zamijenjena nota nikada neće u potpunosti zamijeniti original. Uz to, reformulacije su ponekad toliko skup proces da je brendovima jednostavnije ukinuti miris koji nije prodavan u velikom broju, nego ga pokušati reformulirati.

Parfemi i mirisna sjećanja

Naime, iznimno je zanimljivo koliko su u stvari snažne mirisne emocije koje možemo imati. Od svih pet osjetila, njuh ima najjaču vezu s našim pamćenjem. Kada nešto pomirišemo, ono šalje signale u centar za miris u mozgu, olfaktorni bulbus, koji je izravno povezan s područjima mozga koja kontroliraju emocije, pamćenje, raspoloženje i ponašanje. To nam objašnjava zašto mirisanje nečega može izazvati vrlo živa sjećanja i emocije. Navodno prva mirisna sjećanja možemo povezati već s periodom kada smo imali oko četiri godine.

Iz toga razloga, reformulacije većinom ne pobuđuju iste emocije koje smo povezivali s našim najdražim parfemom – ili parfemom kojega je nosila naša baka, majka ili netko drugi. Parfemi tako svojevrsno gube svoju emotivnu vrijednost, što je za industriju vrlo bitno.

No jednako tako, radi sve češćih zabrana, industrija je generalno primorana raditi nove sastojke kojima se probaju približiti originalnim mirisnim notama. Najbolji primjer zamjene koja je ušla u mainstream je svakako korištenje sintetičkog mosuša – na kojem se doduše i dalje radi kako bi se dobila dobropoznata punoća mirisa.

Upravo zato, današnji parfemi s mošusom su i dalje popularni jer su se generacije ljudi naviknule na novi miris mošusa, jer originala se tek rijetki sjećaju. Paralelno, da se kreira parfem s originalnom notom mosuša – vrlo vjerojatno bi prosječnoj osobi bio suviše retro. Mogućnost privikavanja na novo vodi nas na to da su bilo koji “reformulirani parfemi” s vremenom samo “parfemi”.

Neke od najzanimljivijih nota koje više ne koristimo

• Cibetka
• Ambergris
• Mošus
• Castoreum

Cibetka

Cibetka je tip mačke koja živi u Aziji i Africi, a cibetkom pretpostavljamo i njihov analni sekret koji se godinama rabio u parfemima. Naime, osim što je u parfemima djelovala poput konzervansa, cibetka je davala i specifičan izraženo animalni i seksepilan miris. Međutim, za sakupljanje cibetke, životinje su nasilno lovljene i prisilno tjerane na ispuštanje sekreta, kako ih nije bilo moguće razmnožavati u zatočeništvu. Sastojak je iz neetičnosti zabranjen, iako i danas postoje farme cibetki u Etiopiji i diljem Afrike…

Sintetički miris cibetke je stvoren nakon mnogih neetičkih eksperimenata na životinjama, a i danas je tek prividan miris originala. Iz toga razloga neke indie parfemske kuće koje ne žele slijediti pravila Međunarodne udruge za mirise (IFRA), koriste izvornu cibetku – iako je generalno izbačena iz uporabe.

Ambergris

Ambergris je žućkasti sekret kojega proizvode kitovi ulješure, a usporediv je otprilike s izbljuvkom. Originalno je tamne boje, no pod djelovanjem sunca i mora, postepeno postaje svjetliji dok ne postane kompletno bijeli, kada je ujedno i najugodnijeg mirisa. Ambergris se koristi za drvenaste, zemljane i animalne mirise, gdje fantastično daje miris tzv. druge kože.

Ovaj sastojak je, tehnički, i dalje dopušten iako je radi skupoće i kompliciranosti nabavka praktički izbačen iz korištenja odnosno većinom zamijenjen sintetičkim verzijama. Naime, ambergris se mora sakupljati na obalama, pa su količine ovog sastojka zapravo jako nestabilne, utoliko i iznimno skupe; nazivaju ga i morskim zlatom. No mnoge države su zabranile sakupljanje i prodaju ambergrisa kao dio generalnog zakona za zaštitu i protiv eksploatacije kitova i dupina, kako je on zapravo otpad zaštićenih vrsti.

Mošus

“Kasturi” je sekret mužjaka jelena Moschidae, koji živi u Nepalu, Indiji, Kini, Mongoliji, Pakistanu i Sibiru. Kasturi dolazi iz žlijezde koja se nalazi između leđa i rektuma. Radi ugroženosti vrste, ovaj jelen je 1979. stavljen pod zaštitu CITES-a, čime je sakupljanje originalnog mirisa mošusa postalo zabranjeno. Ujedno, za samo kilu ovog parfemskog sastojka, bile su potrebne uistinu velike količine mosuša, čime je on bio i vrlo skup.

Mošus je zapravo sekret analnih žlijezda koji u visokim koncentracijama miriše na izmet, no ekstrakcijom komponenti poprima specifičan animalni miris koji djeluje lagano puderasto, vrlo utješno, toplo, poznato… Kako ovaj sastojak sporo isparava, njegov miris dugo traje pa je idealna bazna nota u parfemu.

Iako je najpoznatiji mošus bio jelenji, mošus može potjecati od raznih životinja, primjerice kod kornjača, krokodila, dabrova… Međutim, danas postoji velik izbor sintetičkih mošusa, a na autohtonosti njihovog mirisa se i dalje intenzivno radi. Naravno, pritom je i puno povoljnije cijene!

Castoreum

Castoreum je naziv za analni sekret dabrova. U prirodi, dabrovi ga ispuštaju kod uriniranja, kada označavaju svoj teritorij, ali i za zaštitu krzna. Pronalazi se u analnim žlijezdama ženki i mužjaka, a među vrstom služi za raspoznavanje obitelji i stranaca.

Miris podsjeća na miks vanilije, jagode ili maline s floralnim notama, a da bi se nabavljao, dabrovi se moraju uzgajati i žlijezde se moraju uklanjati – ali i nastaviti njegovati kako bi producirale sekret. Proces je, ne samo neetičan već i iznimno kompliciran i skup, pa je zamijenjen sintetskim varijantama. Inače, koristio se i za dobivanje umjetnih okusa u prehrambenoj industriji, primjerice okus sladoleda od vanilije.

Ovaj sastojak je već godinama zabranjen u parfemima, međutim i dalje ga je, kao i sve ostale, moguće pronaći u originalnoj formi, ali po iznimno visokoj cijeni.

Foto: Unsplash, Instagram, iStock