Ukrašavanje doma, božićno drvce i lampice u samom su središtu blagdana. Gotovo je nemoguće zamisliti Badnjak i Božić bez kićenog, raskošnog ugođaja u domu, mirisa zimzelenih grančica i sjaja kuglica. Jeste li se ikad zapitali odakle dolazi ta tradicija?
Zimzelena stabla i biljke korištene su za proslavu zimskih festivala tisućama godina, mnogo prije pojave Kršćanstva. Poganski narodi u Europi koristili su grane zimzelene jele kako bi ukrasili svoje domove i uljepšali svoj duh tijekom zimskog solsticija. Rimljani su koristili zimzelene grančice kako bi ukrasili svoje hramove na festivalu Saturnalija, dok su stari Egipćani koristili zelenu palmu kao dio svog štovanja boga Ra.
Dijelovi zimzelene jele najprije su unešeni u domove ljudi kako bi uljepšali ambijent tijekom zimskog solsticija. Sama ideja se rodila kako bi se u kuću unijela simbolika plodnosti i novog života u tami i surovosti zime.
Zašto su bršljan i imela nezaobilazan dio božićne dekoracije?
Bršljan i imela vrlo se često koriste za božićne dekoracije jer je riječ o biljkama koje tijekom zime nekoliko puta cvjetaju pa je ta činjenica imala poseban značaj u odabiru zelenila kojim će se ukrasiti dom. A kasnije se razvio običaj unošenja božićnog drvca što objašnjava potrebu brojnih obitelji za biranjem onog najraskošnijeg za svoj dom.
Od poganskih običaja do Kršćanstva
Postoji nekoliko teorija i legendi o tome kako je zimzelena jela postala simbol kršćanstva. Jedna je vezana za engleskog benediktinskog redovnika Bonifacea, poznatog po svom misionarskom radu u Njemačkoj tijekom osmog stoljeća. Priča kaže kako se redovnik susreo s autohtonim Nijemcima koji su se žrtvovali pred moćnim stablima hrasta što je bilo vezano za boga Thora. Boniface je zgrabio sjekiru i posjekao drvo kako bi spriječio pogane koji su štovali lažnog idola, oni su očekivali kako će ga udariti grom, ali to se nije dogodilo. S obzirom na to, iskoristio je priliku da ih obrati na Kršćanstvo.
Legenda kaže da je jelka izrasla iz padajućeg hrasta, što je postalo simbolom Krista – koji je trokutastog oblika i predstavlja trojstvo – i odatle je došlo do ideje da drvo treba biti simbol Krista kao i novog života.
Moderna božićna drvca – njemačka tradicija
Moderna božićna drvca pojavila su se u zapadnoj Njemačkoj tijekom 16. stoljeća kada su kršćani donosili stabla u svoje domove i ukrašavali ih medenjacima, orasima i jabukama.
Običaj je postao popularan među plemstvom i proširio se na kraljevske dvorove diljem Europe početkom 19. stoljeća.
Kako su Nijemci emigrirali u druge dijelove svijeta, tradicija se proširila. No, u mjestima kao što su Sjedinjene Države, posjedovanje božićnog drvca često se smatralo stranim poganskim običajima sve do sredine 19. stoljeća.
Kraljica Viktorija i princ Albert popularizirali su božićna drvca
Iako je božićno drvce poteklo iz Njemačke, britanska kraljica Viktorija i princ Albert popularizirali su je 1840-ih i 1850-ih. Viktorijina majka, princeza Victoria Saxe-Coburg-Saalfeld, bila je Njemica pa je odrastala s ukrašenim božićnim drvcem za Božić. No, ideja ukrašavanja cijelog stabla nije bila uobičajena među Britancima sve dok crtež kraljevske obitelji koja slavio oko okićenog božićnog drvca u dvorcu Windsor nije objavljen u izdanju Illustrated London News 1848. godine.
Ista slika objavljena je dvije godine kasnije u Sjedinjenim Američkim Državama u Godey’s Lady’s Book – iako su Victorijina tijara i Albertovi brkovi bili uklonjeni kako bi slika postala više američka.
Bila je to prva široko rasprostranjena slika ukrašenog zimzelenog božićnog drvca u SAD-u, a uskoro je božićno drvce ušlo u modu.
Božićna drvca danas
Danas, božićna drvca dolaze u svim različitim oblicima i veličinama od tradicionalne jele do umjetne. Ukrašavanje božićnog drvca prihvaćaju milijuni ljudi širom svijeta različitih vjera i kultura.
Iako je nekima još uvijek simbol kršćanstva, drugima je to jednostavno dio proslave prosinca. No, Kršćanima je nezamislivo provesti Badnjak bez obiteljskog okupljanja, ukrašavanja božićnog drvca i posebnog posnog menua. Jedu se tradicionalna jela od ribe, a posebno je u našim krajevima već tradicionalno popularan bakalar. Stavljaju se pokloni ispod božićnog drvca, a mnogi će otići i na polnoćku.
Koji god običaj prigrlili i koji god način, svjetovni ili kršćanski vioše voljeli, danas je od svega najvažnije da se okružite dragim ljudima i uživate u trenutku.
Foto:
