Imate li naviku skupljati knjige koje nikada ne pročitati? Ako vam to zvuči poznato, možda ste se nesvjesno upustiti u tsundoku – japanski izraz koji se koristi za opisivanje osobe koja posjeduje mnogo nepročitane literature.
Riječ doku može se koristiti kao glagol koji znači čitanje. Dok tsun u tsundoku potječe iz tsumu – riječi koja znači nagomilati. Dakle, kada se spoje, tsundoku ima značenje da kupujete materijal za čitanje i nagomilavate ga.
Izraz tsundoku sensei pojavljuje se u tekstu iz 1879. prema piscu Mori Senzo, što je vjerojatno bilo satirično, budući da je riječ o učitelju koji ima mnogo knjiga, ali ih ne čita. Iako ovo može zvučati kao da se danas tsundoku koristi kao uvreda, danas ta riječ ne nosi nikakvu stigmu u Japanu.
Ima li tsundoku budućnost u modernim vremenima?
Zanimljivo je razmotriti budućnost knjiga upravo sada i potencijalnu sudbinu riječi kao što je tsundoku. Imamo posvećene e-čitatelje, pametne telefone i tablete koje bi lako mogli uzrokovati propast ovakvog oblika kolekcionarstva kao što je tsundoku .
Sve je popularniji trend tiny living, ali i minimalizam, koji izbjegavaju nagomilavanje knjiga koje bi mogle biti vječno nepročitane. Imamo povećanu svijest o resursima i “stvarima” općenito pa je pitanje, ima li mjesta za hrpe papira u modernom svijetu?
Istina je da su prave knjige koje se mogu držati u rukama jedna od stvari koju mnogi nisu voljni napustiti. Miris, težina i okretanje stranica poseban je ritual. Preokretanje nekoliko stranica kako bi se ponovno pročitala rečenicu koja je ostavila snažan dojam, pruža uistinu lijepe osjećaje.
Stoga, čini se da uvijek biti onih ljubitelja knjiga koji se neće odreći posebne konekcije s papirnatim izdanjima pa čak i pod cijenu da pretpaju svoju kućnu bioblioteku. I posebno je simpatično što Japanci imaju baš poetičnu riječ za ovu, ne tako rijetku, naviku ljudi. A i tko bi im zamjerio kad je sam proces biranja i miris knjige u rukama jedna tako profinjena antistres terapija.
Foto: Instagram, Unsplash
