Ana Zubak multimedijalna je umjetnica iz Zagreba koja već nekoliko godina vodi Tajno šumsko društvo. Kreativne i interdisciplinarne radionice u prirodi za djecu predškolske i rane školske dobi naglasak stavljaju na istraživanje, stvaranje, razvoj imaginacije i učenje kroz igru. U manjim skupinama djeca provode po nekoliko sati u prirodi, uz vođene i pažljivo osmišljene aktivnosti. U vrijeme kada su roditelji zauzeti, a djeca često vrijeme provode u stanovima, bez prilike za slobodnom igrom u prirodi, ove su radionice spas.
Aktivna igra u prirodi, stvaranje materijalima iz prirode, kao što su zemlja, voda i biljčice, imaju nevjerojatno pozitivan učinak na djecu. Rad Tajnog šumskog društva prepoznat je i nagrađen, pa su tako dobili priznanje “Montessori Global Education Award for Impact and Change“. Razgovarali smo s Anom o malim tajnama Tajnog šumskog društva.
Radionica ovog ljeta po prvi put dolazi na Hvar; 13. i 14. srpnja, kroz dva dana učenja, igre i kreativnih izazova djeca će otkriti sve o tajnom svijetu drveća i na jedinstven način stvarati odnos prema svojem okolišu. Radionice za djecu od 4 do 9 godina će se održati u jutarnjem terminu od 10-12 h na adresi Fabrika 35, Hvar.
Tajno šumsko društvo
Kako izgleda jedna radionica; koliko je djece prisutno, kojih uzrasta i na kojim se sadržajima bazirate?
Radionice su osmišljene za djecu predškolske i rane školske dobi, a održavaju se u malim grupama s desetak djece. Svaka radionica ima novu temu kroz koju pratimo smjene godišnjih doba. Izuzetno je vrijedno da se djeca mogu kretati po istim lokacijama u prirodi kroz čitavu godinu i promatrati slike koje se iz tjedna u tjedan mijenjaju. Ja sam tu da im usmjerim pažnju na te male promjene, da zastanu i budu u trenutku.
Na svakoj radionici čitamo priče vezane za temu, radimo vježbe prisutnosti i kreativne zadatke materijalom koji djeca sama pronalaze u prirodi. Radionice su interdisciplinarne tako da se često znaju ispreplitati razna područja od umjetnosti, ekologije, filozofije, geografije i ostalih koja mi se učine relevantna za određenu temu. Želim da djeca stječu širinu pri formiranju mišljenja i nauče postavljati prava pitanja. Osim toga, važno mi je da djecu, bar na trenutak, izmaknem od svakodnevnih podražaja, buke, žurbe i da tih devedeset minuta budemo doista uronjeni u prirodu.
Čini se kako se danas djeca vani igraju manje nego prije. Kako reagiraju na radionice u prirodi? Jeste li naišli na otpor/negodovanje djece u radu do sada?
Mislim da je u naravi svakog djeteta da voli igru u prirodi, jer priroda budi znatiželju i odmotava maštu u sekundi, pitanje je samo koliko im se danas to omogućava. Roditelji su prezaposleni, živi se u stanovima i djeca nemaju slobodu kakvu su imale prijašnje generacije. Svi živimo u nekom strahu za koji više ni sami nismo sigurni je li racionalan ili ne i prenosimo ga na djecu.
Njima je više nego ikad potrebna sloboda u kojoj mogu učiti na vlastitim pogreškama, bez straha, nasilja perfekcionizma i vrednovanja kroz ocjene. Sloboda u kojoj mogu lutati, istraživati i sami doći do novih spoznaja, a na nama je da im osiguramo prostor i uvjete. Nikad nisam naišla na negodovanje oko prisustvovanja na radionici osim kad djeca shvate da je radionici kraj i da je vrijeme za povratak.
