Destinacija je na neki način zapravo odabrala nas. Sve počinje već krajem studenog prošle godine dok sam sjedila u uredu i pričala s frendicom na mobitel uz pritužbe na kišovito vrijeme, sivi Zagreb, snijeg koji nas očekuje… Dok razgovaramo ona surfa internetom i kaže da je vidjela super ponudu za Sejšele, krajem siječnja, 9 dana.
Idemo?
Uzet ćemo na rate.
Idemo.
Sami početak puta je davao naznake da će ovo putovanja zaista biti nezaboravno. Jedna se boji leta avionom, druga je jako uzbuđena zbog hrane u avionu pa je i sam let preko Dohe bio dosta zabavan.
Avion slijeće na Mahe (najveći od 115 otoka) na kojem je i glavni grad Victoria. Nas tri nosimo jakne preko ruke, temperatura je 30 stupnjeva, posvuda su ventilatori, u putovnicu nam lupaju pečat u obliku Coco de mer (muški i ženski plodovi coco de mera podsjećaju na muške i ženske spolne organe pa ga s razlogom zovu plodom Adama i Eve), pogledavamo se i složimo da sve podsjeća na scenografiju nekog suludog filma.
Mini autobusom koji je po slobodnoj procjeni star barem 30-ak godina, strmim ulicama preko planine stižemo u Beau Vallon gdje je smješten naš hotel. U predivnom pješčanom zaljevu smješteni su još i hoteli Le Meridien, Savoy, Hilton te nekoliko restorana i barova s lokalnom kuhinjom i najboljim koktelima na svijetu. U tom trenutku shvaćaš da si na nekoj točkici u Indijskom oceanu, okružen biljkama i životinjama koje prije u životu nisi vidio.
Ulazak u sve resorte je dopušten i naš favorit je svakako Hilton. Izgrađen je od prirodnih materijala, terasa bara je na stijenama s pogledom na more, hrana je odlična i cijene su dosta pristupačne. Ipak Boat house, lokalni restoran na plaži nas je oduševio. Kreolska kuhinja servira se u sredini restorana na staroj drvenoj brodici, za oko 200 kn jedeš sve što želiš. Curry s kokosom, tuna, mango salata, red snapper (riba koju izuzetno cijene), razni prilozi i za kraj pečene banane i coconut nougat koji je najbolji desert koji sam ikada probala.
Iako je turizam najvažnija gospodarska grana, na plažama nikad nema previše ljudi. Otoci su još uvijek netaknuti, zakon ne dopušta gradnju u moru, ali ni na planinama. Glavna atrakcija na Sejšelima je priroda. Tirkizno more, palme, bijeli pijesak, granitne stijene, biljke i životinje koje prije nisam vidjela. Posvuda su šarene ptičice, velike žuto-plave ribe koje nesmetano plivaju među ljudima, divovske kornjače, leteće ribe koje vidiš s broda.
Svaka plaža je posebno lijepa, ali nikada neću zaboraviti Anse Major do koje se dođe šetnjom kroz nacionalni park. Iako smo jednu frendicu skoro izgubile putem jer nikako nije avanturistički tip, u trenutku kada se pojavio dečko s kokosima i kada je vidjela da smo same na plaži ispod palme, a oko nas samo tirkizno more i nacionalni park ubrzo je zaboravila na ‘napornu šetnju’.
Uspjele smo vidjeti cijeli otok Mahe. Za pristupačnu cijenu vozač nas je cijeli dan vodio u razgled otoka.
Plantaža čaja, nacionalni park, skrivene plaže, tržnica u Victoriji, Craft Village s lokalnim proizvodima i zaista vrijedi otići u razgledavanje s lokalcem jer su najbolje priče iz prve ruke.
Uz Mahe, posjetile smo i otok La Digue. Najbolji način kretanja po otoku jest bicikl jer većina cesta nije popločena. Otočić je poznat kao vjerojatno najviše fotografiran na svijetu. Tu su snimane reklame za Raffaelo, razna alkoholna pića, ali i nekoliko filmova. Priroda je zaista netaknuta i ostavlja bez daha. Tu su plantaže vanilije i kokosa, plaže štite koraljni grebeni, a mir i tišina su neprocjenjivi.
Iako smo mislile da ćemo cijele dane samo ležati na plaži, jednostavno smo morale istražiti sve ljepote Sejšela. Sejšeli su puno više od samo plaža, iako imaju samo jedan disco club i samo jednu kino dvoranu, ali uz ovakvu prirodu i kuhinju ni ne treba im ništa više.
Tekst i foto: Pavla Miličić
