Kada ste zadnji put pročitali neki članak bilo koje tematike, a prvenstveno iz lifestyle i showbizz sfere, a da ti mediji za izvor informacija nisu koristili neku od društvenih mreža, uglavnom Instagram? Nebitno radi li se o profilima slavnih osoba, kao i onih no-name ili nekoga iz šarolike i milijunske blogerske domene, današnje ‘novinarstvo’ nezamislivo je bez korištenja Instagrama.
Nezaobilazne društvene mreže
Nije to baš nikakva novost, jer nove tehnologije uvjetovale su, sada već davno (gledajući iz tehnološke perspektive) da su baš sve društvene mreže nezaobilazni dio modernog novinarstva. Korištenje Facebooka i Twittera u svim medijima ipak je sveobuhvatnije od svega onoga što nudi Instagram, ali u ovom članku ću ih zaobići. Ne pišem o ovoj temi da bih ulazila u neke rasprave o fenomenima komunikacija i tehnoloških dostignuća koja su uvelike promijenila sva korporativna poslovanja uključujući prvenstveno sektore odnosa s javnošću i marketinga pa tako i načine rada u medijima gotovo već jedno desetljeće, pa samim time i izvore informacija i komunikaciju sa publikom, odnosno čitateljima i gledateljima.
Ono što mi je bilo ‘okidač’ za ovaj članak je način na koji se informacije i fotografije a Instagrama implementiraju u medije, navođenje Instagrama kao jedinog izvora za određenu informaciju ili članak, odabir sadržaja za kratke vijesti ili čak i neke duže članke, odabir profila i osoba koje zahvaljujući Instagramu dobiju prostor u medijima… Barem onome što je još ostalo i ‘preživjelo’ od raznih ‘ozbiljnijih’ novinarskih medija. Danas, nažalost, ‘svatko’ može dospjeti u javnost, zahvaljujući upravo svojoj pojavi na društvenim mrežama. Jer, like i share su postali ‘svete krave’ kojima se danas mnogi klanjaju i na temelju broja lajkova za određene fotografije i objave te po broju followera određuju prenošenje tog sadržaja na novinarskim portalima. A što je zapravo taj sadržaj i ima li on uopće neku ‘težinu’ i kvalitetu za objavu u većini slučajeva i nije toliko bitno.
Stvari se mijenjaju…
Od vremena kada sam se počela profesionalno baviti novinarstvom, a to je već više od dvadeset godina, pa do vremena kada sam otišla u freelancerske vode kada je o novinarstvu riječ, u redakcijama u kojima sam radila kao da smo ušli u pravi vremenski stroj što se tiče izmjene raznih tehnologija i sredstava koje smo koristili za rad. Tih prvih godina smo još u redakciji jednog tada najtiražnijeg hrvatskog dnevnog lista tekstove pisali na pisaćim mašinama ili ih diktirali daktilografima (zanimanje koje je, kao i lektori, u medijima još odavno ‘izumrlo’). No, ono što je bilo najbitnije od svega, sami smo stvarali priče, nismo čekali da nam to netko drugi ‘servira’. Za gotovo svaku priču i razgovor sa sugovornikom, odlazilo se na teren, što se zapravo u novinarskoj profesiji i podrazumijeva, obavezno si trebao imati najmanje dva izvora informacija za neki članak, provjeravao si vjerodostojnost i kvalitetu članka…
Kada sam došla raditi u jedan lifestyle časopis gdje su novinari posao obavljali uglavnom u redakciji s vrlo rijetkim odlascima na teren, osim na neka večernja događanja, komunicirajući sa sugovornicima uglavnom telefonski ili putem interneta obavljajući na taj način cijele intervjue i priče, rekla sam urednici tog časopisa kako bih voljela kao novinar češće ići na teren. Ona me je u nevjerici pogledala i odgovorila: “Pa nismo vrtlari da radimo na terenu”. Ja sam u još većoj nevjerici pogledala nju. No, shvatila sam da sam godinama radila u žrvnju zvanom ‘dnevno novinarstvo’ koje se obavljalo uglavnom na terenu, odnosno izvan redakcije, dok je spomenuta urednica iza sebe imala uglavnom uredsko iskustvo, pa se i naše poimanje novinarstva znatno razlikovalo.
Danas mi je moj rad nezamisliv bez korištenja svih društvenih mreža i zapravo obožavam nove tehnologije, ali i dalje sam od onih novinara koji prvenstveno vole priče – izvorne priče, koje spadaju u domene autorskog novinarskog rada, a ne ‘serviranja’ u medije cjelokupnih informacija i sadržaja sa društvenih mreža. Nažalost, na cijeni je sve više trash (u svemu!) kao i ‘copy/paste novinarstvo’, i to ne samo dijela nečijih autorskih priča već u cijelosti.
Ne pripadam ‘novinarstvu’ koje kopira i ‘krade’ tuđe teme i tekstove, piše tekstove o no-name blogericama samo zato jer ih na Instagramu prati gotovo 800.000 fanova i ‘uspješnim’ Instagram profilima, ili o privatnim životima glumica na temelju njihovih objava na društvenim mrežama i to u cijeloj seriji tekstova, o promjenama boje kose modnih urednica i njihovim beauty trikovima, kao ni senzacionalističkom pisanju o raznim temama, ali ni ‘novinarstvu’ koje će biti u službi nečijih prikrivenih interesa. No, očito su takvi novinari vrsta u izumiranju. Ili smo već izumrli.
Neka nova pravila
Što više možemo očekivati od ‘novinarstva’ i na nekoj globalnoj sceni kada čak i čuveni američki Huffington Post u nastavcima piše tekstove o Kim Kardashian West i njezinim svakodnevnim objavama na društvenim mrežama, kada je za britanski Daily Mail jako važna vijest čak i to da je kanadski glazbenik The Weeknd na Instagramu prestao pratiti bivšu djevojku Selenu Gomez. Upotreba hashtaga prisutna je obavezno i u televizijskim programima, dok Vogue sve češće objavljuje tekstove iz političke sfere s detaljnim analizama. Dakle, pravila su potpuno promijenjena. Na globalnu scenu su stupila neka nova ‘pravila’ u novinarstvu i u odabiru ‘važnih’ tema.
Velika je razlika i u tome što su objave na društvenim mrežama dostupne svima, pa svi korisnici ‘kreiraju’ sadržaje u javnosti, a ne samo novinari. No, novinari, urednici i autori su ipak ti koji bi ih trebali filtrirati na kvalitetan način u svojim medijima.
Objave na Instagramu dodatno su ‘začinile’ i Instagram Stories, najpopularniji dodatak uveden prije godinu dana koji omogućuje kreiranje foto i video priča.
U svakodnevnom skrolanju društvenom svaštarom zvanom Instagram koja trenutno broji više od 700 milijuna korisnika, mnogi su se uvjerili u to da fotografija često govori više od tisuću riječi. Za mnoge je Instagram ipak još uvijek pojam za trivijalnost sa pretjeranim količinama fotografija iz privatnih života kako slavnih osoba tako i ‘običnih ljudi’, pravi ocean besmislenih selfieja, hot-dog nogu, parova koji se putujući svijetom fotografiraju s rukom u ruci, hrane koja služi samo za fotografiranje…
Potencijali za kvalitetno novinarstvo na Instagramu postoje
Ali, Instagram može biti i puno više od toga. Ne mora biti za novinare isključivo prenošenje trivijanog sadržaja, kako i sami ne bi postali trivijalni, već i pronalaženje vrlo kvalitetnog sadržaja. Budući da sve više novinara i kvalitetnih autora ima svoje profile na Instagramu, to im može biti platforma za kratki uvid u njihov autorski rad. Prvenstveno putem zaista kvalitetnih fotografija sa dobrom pričom navedenoj u kratkim opisima ispod fotografija uz obavezni link na izvornu web priču. Takve priče mogu biti iz modnih i food sfera, raznih travel stranica i onih koji opisuju fotografijom svakodnevni život nekih gradova i zanimljivih turističkih regija, kao i oni s područja dizajna interijera. No, ‘bez teksta’ me na Instagramu ipak redovito ostave fotografije i kratke priče na profilima poput National Geographica, Humans of New York, The New York Timesa, The Culture Trip ili naprimjer Everyday Middle East.
Odlični autori s navedenih stranica dodaju kratke eseje i citate uz svoje objave iskorištavajući Instagramove vizualne prednosti i kratke tekstualne mogućnosti za stvaranje novog stila književnog novinarstva. Što znači da je Instagram i veliki potencijal za nefiktivne objave bez imalo uljepšavanja, budući da je publika na toj platformi ogromna.
Primjer za to su većina fotoreportera National Geographica koji Instagram koriste kao izvrsnu platformu za objavljivanje fotografija koje nisu ušle za objavu u tiskano izdanje časopisa i koje su malo drugačije od onih uobičajenih u časopisu. Za novinare su uvijek najbolje one priče u kojima pričaju o drugima, a ne o sebi, nebitno jesu li to životne priče ljudi, apel za pomoć onima kojima je to zaista potrebno, prirodne katastrofe i elementarne nepogode poput potresa, požara i uragana, klimatske promjene, apeli za pomoć raznim životinjskim vrstama, običnim ljudima čiji su životi uništeni ratovima i sličnim katastrofama…
Jedan od, po mom mišljenju, najboljih primjera objavljivanja fotografija popraćenih vrhunskim kratkim pričama je već spomenuti profil Humans of New York. To je zapravo jedan od najkvalitetnijih svjetskih primjera vrhunskog Instagram novinarstva čiji su sadržaj stvarni ljudi bez imalo uljepšavanja, sa svojim problemima i traumama, a ne elita i blještavilo svjetske metropole koju smo inače navikli gledati na fotografijama New Yorka.
Dakle, potencijali za kvalitetno novinarstvo na Instagramu postoje samo ih treba znati iskoristiti na poučan i zaista društveno koristan način.
Foto: Unsplash
