S poznatom regionalnom fotografkinjom Senjom Vild i njenim jedinstvenim fotografskim stilom upoznali smo vas već više puta, kroz nebrojene kampanje koje je snimala, ali i kroz stilsku priču, u kojoj smo bilježili njene najdraže modne kombinacije. Ovog puta, Senja donosi djelić svojih dnevničkih zapisa s ljetnjog putovanja u Bukurešt.
Bucharest diary
Ljeto je u punom jeku, bar je takav subjektivni osjećaj. Vozimo se prema Bukureštu, nas troje i dva psa. Isa i Kei. Svjetske putnice. Autoput je tek na stotinjak kilometara pred Bukureštom. Ima vremena za razmišljanje o svim bitnim i nebitnim stvarima. Ne znam kako zvuči rumunjski, znam da je kuhinja slična našoj, zanima me kako ljudi izgledaju, kako žive, oblače se, kakvu kavu piju… Malo je priča iz Rumunjskee, a sve govore da je Bukurešt lijep. Osjećam se kao lane na ledu. Prvi put u idem u grad o kojem znam jako malo, a ni jezik ne razumijem.
Specialty coffee
Znači treba istraživati i prepustiti se intuiciji. Onom što me privuče. I nisam se razočarala. Prvo jutro smo otišli na kafu u Bob George Coffee Bar na cortado i kratki espresso uz obavezni bademov keksić. Hype mjesto, skoro kao studentska menza, a uz kavu, čuješ i poneku priču iz života onih koji čekaju svoj final drip za kavu za poneti.
Par dana kasnije prešli smo u La Vita E Velo. Morali smo dati priliku još jednom specialty coffee mjestu. Dolazili smo svako jutro do posljednjeg dana. Već su znali naš izbor – dva espressa, cortado, jedna rose lemonade… i uz to je uvek stizala posudica vode za pse. Kafić je u strogom centru, mjesto za zaljubljenike u Brompton specijalno napravljene bicikle, one koji drže do dobre šalice kafe, za zaposlene na pauzi, studente. I naravno za one kao što smo mi, turiste u potrazi za dobrim kutkom za jutarnji boost.
Potraga za hladom
A onda, put pod noge, tata, ja i dva psa. Vrućina omamljuje, a mi se uspješno sklanjamo u velike odlično uređene parkove s jezercima. Može se i ležati na travi. Park Carol I, francuski vrt, kako ga zovu, mjesto je na kojem su se događale najbitnije izložbe u gradu. Tu je i mauzolej nastradalima u vrijeme komunističkog režima. Baza je od crnog granita. Ta monumentalna građevina ostavlja posjetitelje bez daha dok joj se približavaju širokom alejom uz stepenice. Cismiqiu bašta, najbliža našem apartmanu, ima jezero na kojem se može ploviti malim drvenim čamcem na vesla. Sve je jako primamljivo i romantično, skoro pa filmski. Ako zanemarimo veliku vlagu i vrućinu, bilo je još prijatnije smjestiti se u bar uz vodu i uživati u nečem hladnom i osvježavajućem. I planirati kuda dalje.
Morali smo obići i park Izvor, bio nam je na putu do pomalo skrivene lokacije sa second hand radnjom, tattoo radionicom, restoranom i fenomenalnim hladnim pivom – Fabrica. Park Izvor je blizu Parlamenta, građevine koja kao da je iz filma Wesa Andersona. Monumentalna. Kažu da je njenom projektu radilo čak 700 arhitekata pod vodstvom Anca Petresca. U vreme Nikolaja Čaušeskog.
Dobra klopa
Kad se beton usijao, sunce izmorilo, a psi odustali od šetnje, bilo je skroz u redu odmoriti se malo i radovati se ljetnjim večerima i potrazi za dobrom klopom. Balls – „Dobar dan, koja vam je šifra za wi-fi?“„Have some balls.“ Jelovnik, skeniranje QR koda ne bi li se naručila klopa i zvonce na pultu. Go & do it. Restoran/bistro, uređen je u stilu sedamdesetih kada su jake boje bile kul, a minimalizam i nježne bež nijanse više nisu bile in. Ljudi izgledaju opušteno, hrana je ukusna, cijene pristupačne, čini se da je sve neka beskrajna lakoća postojanja. Obavezno probati pržene arancine s Nutellom nakon ćuftica u curry umaku, ljetne salate ili paste s pestom.
Foto priča
Ne bih ja bila ja, da umjesto da samo upijam grad, nisam jedan dio dana izdvojila za fotkanje. Da bih bar malo narušila turistički doživljaj grada, kontaktirala sam nekoliko vodećih modnih agencija. I tako mogu ispričati priču o Diani iz One Models Romania. Bila je spontana, inspirativna, komunikativna…. Imala sam osećaj da smo radile već puno puta do sada.
Šest dana kasnije vraćamo se za Beograd, ja nastavljam za Zagreb. Puni smo utisaka, uspjeli smo se čak i dobro sporazumijevati, jer malo tko govori engleski. Rumunjski pripada romanskoj grupi jezika. Kad ga slušate čini se da je to mješavina francuskog, portugalskog, talijanskog s primjesama mađarskog. Može biti skroz zbunjujuć, a opet uhu ugodan.
Balkanski Pariz
Kažu da je Bukurešt balkanski Pariz. Liči, samo je malo zapušteniji. Raznovrsni arhitektonski stilovi, a između dva rata zaista je podsjećao na Pariz. Rumunjski arhitekti su se tamo školovali, a francuski arhitekti su u ovom gradu ostavili svoj trag. Uz široke ulice, arhitekturu iz raznih epoha prošlog vijeka, velike, dobro projektirane parkove na svakom koraku, Bukurešt ima svoj specifičan šarm.
Vidimo se uskoro, bio si dobar domaćin.
*Članak je preuzet sa Journal.rs.
Tekst i foto: Senja Vild
