Mi smo kraj kolovoza i početak rujna odlučili provesti u Bugarskoj, i to u Sofiji i Plovdivu. Za vidjeti ta dva grada ukupno tri čitava dana su sasvim dovoljna. Ne kažem da se više dana ne bi imalo što raditi, tako da, tko ima viška vremena i novca, samo naprijed.
Sofija
Sofija je vibrantan grad s oko 1,3 milijuna stanovnika. Centar grada je dosta veći od Zagreba, tako da smo prvi dan u našim putešestvijama odradili laganih 16 km. Najnovija istraživanja pokazuju kako tragovi naselja na području Sofije sežu u doba prije 7000 godina, što ju čini drugim najstarijim gradom u Europi. Onda si možete misliti kakvih sve ovdje utjecaja i tragova ima: od tog pradavnog razdoblja do Tračana, Grka, Rimljana (tada se zvala Serdica i bila je prometno središte na putu od istoka prema zapadu), Slavena, Otomanskog carstva, Bugarskog carstva, socijalističke vlasti.
Centar Sofije
Centar Sofije je prepun različitosti. Svakako treba prošetati dugačkom ulicom Vitoshom, pješačkom zonom, koja svoj početak ima kod Palače pravde, a završava u parku u kojem se nalazi Nacionalna palača kulture, impozantna ostavština socijalizma sredine 80-ih godina prošlog stoljeća. Vitosha je prepuna kafića i restorana, koji zapravo uopće nisu nešto jako turistički. Mnogi su stvarno vrhunski uređeni, ali za potpun dojam predlažem da mjesto za jesti i piće potražite u pokrajnjim uličicama, lijevo i desno od Vitoshe, jer nije gužva i nekako se dobije autentičniji dojam. Jedino, kako skreneš u te pokrajnje ulice možeš vidjeti stvarno stanje fasada, slabašnu uličnu rasvjetu itd., ali i to ima svojih čari.
Odmah u centru nalazi se i Crkva sv. Nedjelje, poznata po prvom terorističkom napadu u Europi. Naime, ovdje je 1925. tadašnja Komunistička partija digla u zrak kupolu crkve, u nastojanju da izvrše atentat na tadašnjeg bugarskog cara. Unutra valja zaviriti jer je jako lijepo restaurirana, s krasnim ikonama.
Jedina džamija u Sofiji
Na stotinjak metara zračne linije susrest ćete i Banya Bashi džamiju, jedinu u Sofiji. Ostatak nekih davnih vremena, ali i danas u funkciji jer su procjene kako Bugarska ima 10% muslimanskog stanovništva. Na desetak minuta lagane šetnje od džamije, po kvartu koji izgleda kao Mala Turska, dolazi se i do Ženskog marketa – poznate tržnice na kojoj ima svega, od hrane, odjeće, do keramike. Taj dio grada doista ne izgleda reprezentativno, ali smatram da se i to mora vidjeti radi potpunijeg dojma.
Impozantan kompleks
Također se u centru nalazi i impresivni impozantni kompleks izgrađen sredinom 50-ih godina 20. st. u neoklasicističkom stilu, od strane socijalističke vlasti. I to je bilo sjedište tadašnje Komunističke partije. Te dvije ogromne zgrade s lijeve i desne strane, koje su nekada bile dijelom različita ministarstva, a dijelom luksuzan hotel i tada ekskluzivna robna kuća, i danas služe u državničke i poslovne svrhe. Ovaj je kompleks pravi dokaz kako su u socijalizmu, odnosno, u težnji ka komunizmu kao idealnom društvu gdje su svi jednaki, neki ipak bili ‘jednakiji’ od drugih.
Unutar kompleksa tih zgrada skrivena je i zanimljiva (jako stara) crkva sv. Georgija jer je to bila tadašnja socijalistička filozofija – nisu branili religiju ili rušili crkve, ali su pristup crkvama činili prilično nezgodnim. Tu je i vrlo lijepa ulica Saborna s divnim uređenim fasadama i ekskluzivnim trgovinama, pravi duh zapada.
Ture za razgledavanje
Mi smo otišli na “Communist tour”, turističko vodstvo u trajanju 3,5 sata s fenomenalnim vodičem koji nam je ispričao brojne zanimljivosti o socijalističkoj vladavini u Bugarskoj, o građevinama na koje se nailazi, spomenicima, odnosu sa SSSR-om, Zapadom, čak i Jugoslavijom, o prestanku socijalizma. Tura košta oko 100 kn po osobi, i vrijedi svake kune, a bila je zanimljiva i našim tinejdžerima od 13 i 16 godina.
Sutradan smo otišli na Sofia Free Walking tour, dvosatnu turu kojom smo prošli najzanimljivije punktove Sofije – od ranije spomenute crkve sv. Nedjelje, zgrade Nacionalnog teatra, Kraljevske palače koja je sada galerija, a da bismo završili kod impresivne, ogromne crkve sv. Aleksandra Nevskog koja izgleda puno starije od svojih 100 i nešto godina. Svakako valja zaviriti unutra, uz napomenu kako je ulazak u sve vjerske objekte, osim Sinagoge, besplatan. Ako želiš slikati unutrašnjost, tada se plaća cifra od oko 4-5 eura.
Inače, obje ture organizira nevladina organizacija 365, vodiči su mladi bugarski entuzijasti, zaljubljenici u svoj grad i povijest i svakako mislim kako se isplati uložiti malo svog vremena i novca kako biste dobili cjelovitu sliku izuzetno zanimljivog grada.
Plovdiv
Mi smo jedan dan posjetili i Plovdiv, drugi najveći grad u Bugarskoj, inače Europsku prijestolnicu kulture za 2019. godinu (slijedila ga je naša Rijeka). Plovdiv je oko 120 km udaljen od Sofije i zapravo je najzgodnije doći do njega autobusom koji vozi oko 2 sata i ide nekih 7-8 puta dnevno na relaciji Sofija-Plovdiv-Sofija.
Plovdiv ima ogromnu pješačku zonu, tako da bi naša preporuka bila – lunjaj, nemaš se gdje izgubiti. On je zadivljujući mišung – turska kasaba susreće palače 19. stoljeća, pa sljedeća ulica frapantno sliči na riječki Korzo, pa dođeš do kao nekog starinskog downtowna, prepunog jako lijepo uređenih kafića i restorana (naš kafić se zvao Central Perk, ispao iz serije “Friends”).
Sve prati impresivna graffiti kultura s predivnim muralima, a ispod svega toga vide se rimske iskopine (posebno, Rimski teatar, u kojem se održavaju različiti kulturni događaji). Za posjetiti Plovdiv dovoljan je jedan dan, i po mogućnosti da ne pada kiša koja je nama prilično pokvarila dojam jer nije bilo ljudi, terase kafića su bile mokre… Ali nema veze, uživali smo kao na maturalcu.
Turističko razgledavanje
I u Plovdivu u organizaciji 365 postoji Free Walking Tour, ali i Graffiti tour na kojima, nažalost, nismo bili jer ih nismo vremenski uspjeli zahvatili, ali sam sigurna da su odlične za upoznati ovaj stvarno lijep grad.
Inače, javni prijevoz (mi smo se vozili metroom, i međugradskim autobusom) je stvarno skroz ok, povoljan i brz, s time da je metro najpraktičniji ako treba doći iz jednog dijela Sofije u drugi. Metro linija vozi nekih 25 minuta i od aerodroma do centra, za manje od eura po osobi. Taksi je također prilično povoljan, ali se recimo vlak ne preporučuje. Naime za vrijeme socijalizma je izgrađena željeznička infrastruktura, ali je tada i zadnji put održavana, pa je to kao kod nas – beskrajno dugotrajno.
Hrana i piće
U Bugarskoj nećeš ostati gladan jer je ponuda iznimno raznolika. Od tradicionalnih restorana i jela (baziranih na mesu i povrću) do moderne kuhinje. Ovdje stvarno ima svega, za svačiji ukus i džep. Posebno treba probati odlična bugarska vina koja se svugdje nude na čaše. Mi smo ručali i večerali po restoranima i za nas četvero hrana (jedemo samo glavno jelo, nema kod nas predjela, deserta i to jer nam ne stane) i piće je bila pedesetak eura, što je stvarno sasvim okej.
Zašto su Sofija i Plovdiv idealni za jesenski city break
Naši domaćini Bugari pokazali su se izuzetno ljubaznima, uvijek na uslugu, finog poznavanja engleskog. Prema onome čemu smo svjedočili – vole se družiti, pa su tako kafići i restorani prepuni domaćeg stanovništva, kao i parkovi, gdje se skuplja mlađarija. Nismo nigdje imali osjećaj da nas gledaju kao dosadne turiste koje samo treba oguliti kao kebab, uzet’ im pare i poslat’ ih kući što je moguće prije.
