Tura Orebićem na kakvoj još niste bili: Kapetanske kuće i egzotični vrtovi koje vrijedi posjetiti

Tridesetak kapetanskih dvora Orebića privlače poglede znatiželjnih turista. Egzotični vrtovi spomenik su zlatnim vremenima i raskoši starog Mediterana koji je na južnom dijelu Pelješca bio upravo takav, raskošan i bogat. Tko god svrati u Orebić, makar na kratko, ne može ne primijetiti predivne ladanjske vile, sve redom građene na nekoliko katova, prvi red do mora i s velebnim vrtovima. Iako su tragovi vremena vidljivi, duh peljeških kapetana je tu i ne blijedi.

Zlatno doba pomorstva

Orebićani su u doba Dubrovačke republike i sve do industrijske revolucije bili pomorci, dapače, većinom kapetani. U zlatno doba orebićkog pomorstva, kapetana je bilo čak 250, a novo brodogradilište došao je otvoriti i sam car Franjo Josip I. U to doba su “vijađi”, plovidbe na koje bi išli, trajali po nekoliko godina. Na svojim putovanjima pomorci i kapetani su upoznavali druge kulture, načine života, prirodu i sve to donosili kući, u Orebić. Kada bi se vratili kući, gradili su predivne vile koje su morale biti uz more, da se vidi kada oni svojim brodom prođu kroz Pelješki kanal.

Raskošne kapetanske kuće

Na kapetanskim kućama nije se štedilo. Najbolji kamen od vrha do dna, raskošni perivoji s predivnim vrtovima, terasa u hladu na kojoj se uživalo tijekom cijele godine. Svaki kat kuće je imao veliki salon, a svaki salon svrhu. Proslave, svetkovine, druženja, znalo se gdje se što slavi. Oslikani stropovi i tada najkvalitetniji namještaj standard je od kojeg se nije odstupalo. Bilo je naravno natjecanja, svatko je donosio najfiniji porculan da bude bolji od drugog, najljepši namještaj, pratilo se najnovije trendove. Najveće i najljepše kuće su dakako bile od obitelji s dugom tradicijom kapetana, ali su sve građene u istom stilu, mediteranskom duhu i spojem funkcionalnosti, tradicije i luksuza.

Egzotični vrtovi

Osim novih ideja, vizura i trendova, pomorci su sa svojih putovanja donosili biljke. Ako bi vidjeli nešto zanimljivo što im se svidjelo, često bi to posadili u svom velikom vrtu. Od neizostavnih palmi koje vire iz svakog vrta, egzotičnih biljaka, banana, do pravih malih arboretuma kao što je kuća Fisković. Iako su neki vrtovi zarasli u vremenu, neki su i dalje uređeni i oduzimaju dah dok prolazite pored njih.

Zidovi ispisani poviješću

Svaka od starih kapetanskih kuća ima svoju priču, svoju malu mikropovijest i zato jesu toliko posebne. Neke se koriste u turističke svrhe, neke čekaju obnovu, a veliki dio je još uvijek namijenjen za život ili bar ljetni odmor kada se vlasnici vrate u rodni Orebić. Ako imate nešto sreće, pa sretnete nekog tko živi u nekoj od starih kuća, rado će vam ispričati priču o davnoj slavi i gradnji ovih predivnih kapetanskih dvora.

Nasred glavnog trga nalazi se najpoznatija i najveća kapetanska kuća poznate obitelji Mimbelli. Nažalost, vapi za obnovom, ali samo zdanje predivnog perivoja i vrta privlači brojne turiste i znatiželjnike koji u prolazu zastanu i fotografiraju male kadrove povijesti. Oslikani stropovi i antikni namještaj, ogromni saloni i sobe u kojima je vrijeme stalo dio su onog što skriva ovaj mali muzej, nažalost zatvoren za javnost. Mimbelliji su bili poznati brodovlasnici i dobročinitelji, koji su kao obitelj nestali tužnom ljubavnom pričom. Sin jedinac Baldo zaljubio se u kćer svoje guvernante Ruskinje i htio je oženiti. Roditelji mu nisu dozvolili, a on se zbog toga nikada nije ženio te je cijelo svoje bogatstvo uložio u razvoj mjesta. Osim velebne kuće, pokraj samostana Gospe od Anđela, stoji i lijepi mauzolej obitelji Mimbelli, s kipom njegove neostvarene ljubavi koja sjedeći spava i izljeva vrč vode. Spomenik je to prolaznosti života i jednoj vječnoj ljubavi.

Novi sjaj

Posljednjih godina potomci slavnih obitelji vraćaju se iz svijeta i obnavljaju stare obiteljske kuće. Kuće Štuk, Fisković, Orebić, Vekarić, Župa polako ponovo postaju rezidencijalne i dobivaju novi sjaj. Kamene peći, kolone, obnovljeni saloni i cvjetni perivoji i dalje sjaje u Orebiću. 200 godina kasnije, pomoraca u Orebiću ima još uvijek puno, ima i kapetana, ali kuće su daleko skromnije. Jedrenjaci i dalje plove, ali u druge svrhe, sada su turistički brodovi. Nekada su pomorci tradicionalno pozdravljali rodni kraj zvukom sirene tri puta, a franjevci bi odgovarali zvonjavom crkvenih zvona, danas se to rijetko, ako ikako čuje. U spomen na zlatna vremena pelješkog pomorstva ostaju samo stare vile, vrtovi i zvuk sirene svako nekoliko godina kojem se svi istinski obraduju. Puno se još može ispričati o sjaju davnog Mediterana, ali nema tih riječi koje mogu nadmašiti šetnju kroz kale i slušanje crtica iz povijesti u hladu starog đardina.

Foto: Instagram (@mrssageinsta, @ simka_lysova), privatna arhiva