Putovanja su uvijek dobar način da se odmaknemo od svakodnevice. Otkrivanje novih znamenitosti, kulture, tradicije i gastronomije nešto je što nas ispunjava, ali i čini bogatijima za novo iskustvo. Matea Naranča i prethodno je s nama dijelila svoja iskustva i doživljaje s putovanja, a ovog je puta posjetila Meksiko. Donosi nam nekoliko zanimljivih mjesta koja su ju iznenadila (pozitivno). Iako možda nisu prvi izbor većine turista, mi bismo apsolutno voljeli uživati na mjestima koja nam je Matea otkrila.
Putovanje u Meksiko
Svi imamo određene predrasude ili pretpostavke o nekome ili nečemu. Sigurno većini ljudi na spomen Meksika prvo padne napamet tequila, mariachi i Yucatan. I s potpunom pravom jer to je najpopularnije od Meksika. Yucatan je predivan. Međutim, Meksiko je prevelika država, površinom 14. na svijetu, a 11. na svijetu po broju stanovnika da bi je se moglo opisati samo s par asocijacija. S klasičnim predrasudama i očekivanjima uputila sam se u Mexico City, i prvi put u životu mi se dogodilo da se ništa nije pokazalo točnim i da je to najbolje što mi se moglo dogoditi. Kada sletite u grad kojem gravitira 19 milijuna stanovnika očekujete gust promet, pune ulice užurbanih ljudi, buku motora koji voze u svim smjerovima i bicikliste koji u toj gužvi traže svoj put. Međutim, mene su dočekale prazne ulice i automobili poredani u trakama jedan iza drugoga. Ništa mi nije bilo jasno, gdje su ti ljudi, pije li tko ovdje tequilu na ulici i svira li mariachi?
Mexico City je netom nakon izlaska sunca postao veliki ulični mercado…
Bio im je taj vikend nacionalni praznik koji Meksikanci provode u krugu svojih obitelji. U ponedjeljak tijekom ranojutarnjeg trčanja (iako sam upozorena n a to ja se nisam ni u jednom trenutku osjećala nesigurno) grad se lagano počeo buditi. Spuštena vrata garaža lagano su se podizala i otkrivale dušu grada, voćarnice, pečenjarnice, kafiće, trgovine svega što možete zamisliti. Sve ono što kod nas zahtjeva minimalne tehničke i higijenske uvjete ovdje je to postalo samo podizanjem limenih vrata. Ceste nisu samo za automobile nego i za štandove sa street foodom koji ranom zorom kuhaju kavu za prolaznike i prodaju churrose, a u popodnevnim satima će peći tacose, quasadilles i druge meksičke specijalitete ulične hrane. Iako je doba dana kada većina ljudi na ulici žuri na posao u neki ured, ovdje nije tako.
Živahno i vibrantno mjesto…
Ovdje su većinom ljudi koji donose na ulicu svoj posao, vuku svoja kolica, lagano ih sastavljaju dok svira lokalni radio i tako znaju da ih čeka cijeli dan na ulici i da se ništa neće promijeniti, žurili se oni ili ne. Meksikanci su izuzetno pristojni i dragi ljudi, niti malo arogantni ili svadljivi. Imala sam osjećaj da kod njih sve može, samo lagano. Mexico City je netom nakon izlaska sunca postao veliki ulični mercado. Mercado koji među neformalnim tržnicama i prodavačima skriva ostatke starih palača, crkava ili ruševine hramova.
Ciudad de Mexico
Ciudad de Mexico, kako svoj glavni grad nazivaju Meksikanci, je mozaik ulične hrane i svjetske gastronomije, čistih ulica i zapuštenih fasada, siromaštva i bogatstva. To je megalopolis u kojem se autohtono i moderno spajaju u neočekivane i fascinantne konfiguracije. Nigdje nisam vidjela toliku simbiozu različitosti kao u ovome gradu. On vas hrabri da ga otkrivate prateći puls života koji teče njegovim venama.
Barovi vrijedni posjeta
Iako su ulice pune štandova s hranom i pićem, ovo je grad s najviše najbolje rangiranih barova u Americi nakon New Yorka. Jednu večer smo otišle u Handshake koji je proglašen najboljim barom na svijetu za 2024. godinu. Po mom skromnom mišljenju, to je potpuno opravdano. Koktele koje smo probale stvarno su neka druga dimenzija. Najviše me oduševio Guava + Jasmine (Bushwille 10 Irish whiskey, Guava citrus i jasmine tea) te Peanut butter jelly uz koji je serviran peanut butter raspberry. Također, ovdje se nalazi mezcaleria Tlecan koja je jedina na popisu najboljih barova na svijetu, a da poslužuje samo mezcal. Njihova verzija whiskey sour, odnosno mezcal sour je jedan od najboljih koktela što sam ikad probala. Uz koktele se redovito serviraju sjemenke s prženim skakavcima.
Vrhunski restorani
Iako sam skakavce već jela u afričkim zemljama nisam znala da se tako dobro sljubljuju s koktelima. Hanky panky je bar u koji za ući treba proći kroz pečenjarnicu u garaži. Također se našao na listi najboljih barova na svijetu. Osim barova, grad se može pohvaliti i vrhunskim restoranima. Večerale smo u Contramaru po preporuci svih koje smo pitale i svega što smo pročitale o Mexico Cityju. To je riblji restoran i omiljen je među bogatijim Meksikancima. Fuzija bara i restorana Blanco Colima koji se nalazi u jednoj od najljepših kuća u colonia Roma nudi spoj moderne kuhinje i zabave uz DJ-a i koktele.
U nedostatku poljoprivrednog zemljišta Meksikanci su smislili tehniku chinampa koja se koristi u mezoameričkoj poljoprivredi koja se oslanja na mala, pravokutna područja plodne obradive zemlje za uzgoj usjeva na plitkim jezerima. Na jednom od chinampas poljoprivrednom zemljištu posjetile smo Arca tierra čija je filozofija da sve što se proizvede na farmi to se i posluži gostima, prakticiraju zero waste praksu. Hrana se uzgaja organski i doslovno se bere prije nego će biti poslužena. Arca tierra je mikrosustav koji želi pokazati da se može odgovornije ponašati prema prirodi i imati zdravu hranu za sve, bez obzira na stalež.
Povijesne znamenitosti
Mexico City kao i većina gradova s dugom i bogatom poviješću ima Centro historico u kojem su se smjestile povijesne znamenitosti. Središnji dio pripada trgu Plaza de la Constitución na kojem se nalazi i katedrala koja je najstarija i najveća u Americi pod zaštitom su UNESCO-a. Glavni trg se naziva još i Zocalo. Zocalo je iz pretkolonijalnog razdoblja, to je bilo glavno ceremonijalno središte aztečkog grada Tenochtitlana. Danas je Tenochtitlan poznat po vožnji balonima. Jedno jutro smo se digle u ranu zoru i otišle na vožnju. Malo je reći da je uistinu smirujuće i čarobno gledati izlazak sunca iz balona dok u podnožju gledate ostatke drevne civilizacije.
Hotel u nekadašnjoj robnoj kući
Na Plazi de la Constitucion smjestio se jedan od najljepših hotela u kojem sam ikad bila, Gran Hotel Ciudad de Mexico. Izgrađen je 1890. godine, izvorno je bio El Centro Mercantil, robna kuća. Zgradu je projektirao Daniel Garza, a središnji dio zauzima krovni vitraj koji je djelo francuskog majstora stakla Jacquesa Grübera. To je monumentalno secesijsko remek-djelo sastavljeno više od 20.000 komada stakla. Smatra se najvećim vitrajem u Americi i četvrtim po veličini u svijetu, ističe se svojim biljnim motivima i živim bojama. Logotip CM vjerojatno se odnosi na Centro Mercantil, ali se poklapa i s Ciudad de México. Njegov vrlo kitnjasti, europski stil simbol je meksičkog razdoblja Porfiriato koji se poklopio s Belle Epoque u Europi i pozlaćenim dobom u Sjedinjenim Državama. Nakon što je trgovina zatvorena oko 1958., zgrada je 1968. prenamijenjena u hotel. S terase hotela pruža se najljepši pogleda na katedralu i Plazu de la Constitucion.
Centro historico ili El centro povezuje nekadašnje središte aztečke kulture i srce kolonijalnog života s užurbanim trgovačkim središtem grada. U ovom dijelu se može naći sve od tradicionalnih rukotvorina do perilice za suđe, antiknih knjiga i glazbenih instrumenata do loših kineskih suvenira. Ulice su popločane pločicama koje nam otkrivaju kolonijalističku ostavštinu, fasade su oslikane motivima aztečkih plesača, a prolaznike zabavljaju organillerosi, ljudi koji plešu u ritmu cha cha cha ili svirači mariachija.
Muzej posvećen Fridi Khalo
Osim bogate gastronomske ponude, Mexico City je grad koji je kroz povijest stekao takvu političku, gospodarsku i kulturnu ulogu da je djelovao autonomno u privlačenju ljudi posebno onih koji su tražili bolju priliku za život. Grad je središte ljudskog kapitala, čvorište željezničkih i cestovnih prometnica te mnogih ekonomskih aktivnosti što ga je učinilo i žarištem revolucija u prošlosti. Jedna od najpoznatijih osoba iz Mexico Cityju je umjetnica Frida Khalo koja je bila udana za još poznatijeg umjetnika Diega Rivera. Njihov kontroverzan odnos i danas ne ostavlja nikog ravnodušnim. Frida Khalo ima svoj muzej koji je poznat kao Plava kuća i u kojem je detaljno opisan njen život. Karte se moraju kupiti ranije jer su često rasprodane. Mexico City je bio i još uvijek je inspiracija mnogim umjetnicima. Poznati, Oscarom nagrađeni film Roma je inspiriran životom u četvrti Roma Mexico City. U ovom gradu svoju ostavštinu je ostavio i poznati arhitekt Juan O’Gorman.
Tradicija, religija i običaji
Nigdje nisam vidjela da se na javim površinama toliko ističe pobožnost, od improviziranih oltara drevnim bogovima do oblijepljenih autobusnih stanica Gospinim slikama, ukrašavanja zidova mrtvačkim glavama i križevima. Mexico City je obavijen mistikom i folklorom i u tom religije zauzimaju centralno mjesto. U Meksiku se ističe misticizam smrti koji oni jako štuju. Oni smrt slave, boje je u vesele boje, dodaju ples i očekuju da se ponovo život vrati u novom obliku. Ovakav odnos prema smrti kao da ovaj grad čini vječnim gradom u kojem ništa zapravo ne umire nego se ponovo vraća, živi i umire pa se nanovo vrati.
O Mexico Cityju mogla bi se napisati knjiga. Mnogi su ga pisci i pjesnici u svojim djelima personificirali i to gotovo uvijek kao ženu. Ovisno o kojem se razdoblju radi i koju povijesnu ulogu je zauzimao, prikazan je u njihovim djelima od bolesne žene do razvratnice. Ovaj grad ima toliko lica, toliko različitosti, nespojivosti, svugdje drugdje to bi bio kaos, a ovdje je alegorija, žena koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim, sviđala vam se ili ne.
Izlet u unutrašnjost – grad Oaxaca
Nakon pet dana provedenih u Mexico Cityju, uputile smo se u unutrašnjost Meksika, točnije u grad Oaxaca koji je ujedno i glavni grad istoimene pokrajine. Oaxaca je živahan grad, veličine Splita u kojem su smještene mnoge uprave, državni uredi, vjerska središta. Ovaj grad je često predmet studija kako očuvati povijesno središte unatoč turističkom razvoju, kako zadržati lokalno stanovništvo u centru i zaštiti poslovanje malih gradskih obrta. Ovaj dio Meksika je poznat po poljoprivredi, tradicionalnoj gastronomiji i tekstilu . Također, ovdje se nalaze dva mjesta od velikog značaja za povijesnu baštinu Meksika, povijesno središte Oaxace i arheološko nalazište Monte Alban. Monte Alban je bio prijestolnica zapotečke civilizacije 500.- 800.god.pr.Kr. Smješten je na vrhu od 400 metara visokog brijega s kojeg se pruža pogled na dolinu. Uvršten je zajedno s centrom grada na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Sjevernoj Americi.
Šarene fasade i rooftopovi
Kada smo stigle u Oaxaca i smjestile se u povijesni centar prvo što smo zamijetile su šarene fasade koje potpuno vjerno dočaravaju stil života grada. U povijesnoj jezgri živi 15,3% stanovništva grada te se veliki dio gradskog gospodarstva ovdje odvija. Oaxaca je sačuvala svoje tradicionalne obrte te smo šetajući gradom nailazile na radnje u kojima se tkalo, plelo ili kušao mezcal. U gradu su sve građevine (izuzev crkava) izgrađene kao jednokatnice te grad obiluje rooftop barovima s kojih se pruža spektakularan pogled. Jedan od njih je i Los Amantes, nasuprot kojega je crkva St. Dominga. Osim rooftop barova, u centru se nalazi i speakeasy bar Selva koji se nalazi među 50 najboljih barova Sjeverne Amerike. Na istom kućnom broju je Michelin restoran Los danzantes.
Selva nas je oduševila svojim opuštenim ambijentom u prostoru koji podsjeća na stare njujorške barove. Prostorom dominira drvo od stropa, panela do stolova na kojima se nalaze skulpture od čelika. Na zapadnom zidu je velika slika zelenog krajolika naslikana u stilu impresionizma što upotpunjuje ambijent.
Grad slavlja
Nikada nisam vidjela toliko vjenčanja kao u Oaxaci, svaki sat i svaki dan to je fešta za sve, a ne samo za uzvanike. Ako je Mexico City mercado, Oaxaca je fešta. Tako smo i mi sasvim slučajno završile u jednim svatovima dok smo se šetale u kasnovečernjim satima glavnom ulicom. Svadbena povorka je krenula iz crkve Santo Domingo prema glavnom trgu, u povorci su bile žene u tradicionalnim nošnjama, limena glazba te njihove maskote među kojima se ističe Tiliches, šarena maskota čije podrijetlo seže u 19. stoljeće, kad bi radnici na veleposjedima željeli slaviti karneval obukli bi se u šarenu poderanu odjeću. Svi se vesele, plešu i pjevaju okruženi šarenim fasadama, ukrašenim ulicama te okićenim pročeljima. Osim svatova u Oaxaca na trgovima se organizira i javno plesanje cha cha cha gdje su svi pozvani da zaplešu. Ulice su prepune uličnih svirača, prodavača autohtonih proizvoda kao što su tekstil, vuna, keramika ili mazcal.
Glavno piće ovdje nije tequila
Iako je tequila prva asocijacija na Meksiko, glavno piće u ovoj američkoj državi je mezcal. Mezcal se također dobiva od agava i proizvodi se u devet meksičkih regija, a tequila se dobiva samo od plavih agava i proizvodi se samo u gradu Tequila. Pokrajina Oaxaca je puna plantaža agava i destilerija u kojima se proizvodi mezcal. Iskoristili smo jedan dan za posjet plantaži agava i destileriji gdje smo se upoznale s procesom proizvodnje mezcala. Iznenadilo me kad sam vidjela da za mljevenje agave nakon što se ispeče još uvijek koriste kamene mlinove koje vuku konji.
Filmski krajolik
Dok smo putovale prema plantažama agava pratio nas je pravi filmski krajolik, Meksiko u svojoj izvornosti. Uz cestu su se ponosno uzdizali visoki kaktusi kao da drže stražu svog teritorija, dok su se agave širile pokazujući raskoš svojih stabljika. Ceste koje su nas vodile bile su u vrlo lošem stanju, na većini mjesta makadam, uz rubove su se priljubile ograde drvenih kuća na kojima su se prodavale tekstilne rukotvorine, a nerijetko su djeca bez obuće znatiželjno izvirala iza njih. Ova vožnja nam je otkrila pravi autohtoni Meksiko. Osim proizvodnje mezcala, ova pokrajina je poznata i po proizvodnji vune. Posjetile smo tvornicu u Arte y tradicion o mjestu Teotitlan del Valle koji je baš poznat po proizvodnji vune i tapeta. Većina procesa se odvija ručno te je posao vrlo dugotrajan i težak.
Uživanje u gastronomiji i glazbi
Po povratku u grad Oaxaca otišle smo u restoran Casa Oaxaca koji nas je na prvu osvojio svojim jednostavnim interijerom, bijelim zidovima u kombinaciji s terakotom i smeđim drvom. Hrana je tipično meksička, bazirana na kukuruzu i začinjena korijanderom. U centru grada se nalazi mala mezcaleteria u kojoj svaku večer umjetnik srednjih godina svira meksičke pjesme na gitari. U mezcalateriju može stati desetak ljudi, sjesti na klupe, ispijati mezcal i uživati u meksičkoj glazbi.
Za doručak Rol de panela – preukusni tradicionalni meksički kolač
Nedaleko od katedrale nalazi se boutique hotel Otro. Iza povijesne fasade hotela suvremeni je dizajn koji naginje kolonijalnim i drevnim kulturama. Raspored sadrži mirna dvorišta i šetnicu u obliku križa u srcu, nadahnutu srednjoameričkim vjerskim središtem Mitla. Materijali odaju počast crkvi Santo Domingo i teksturama tradicionalne arhitekture Oaxacana, spajanjem zidova od opeke, vapnenca, obnovljenog drva i sirovog betona. U blizini se nalazi La Atoleria koja je dobila ime po atole, tradicionalnom meksičkom piću koji i poslužuju. Za pripraviti atole koriste domaći kukuruz i kakaovac iz različitih dijelova Meksika. Tu smo doručkovale Rol de panela, preukusni tradicionalni meksički kolač napravljen od hrskavog lisnatog tijesta, panela, tostiranih oraha i malo glaziranog šećera.
Posjetite mercado
Oaxaca je poznata po gastronomiji te se u centru grada nalaze nekoliko mercada, Mercado 20 de Novembre, Mercado Benito Juarez, Mercado Organico La Cosecha. Svi su natkriveni i osim što se prodaju raznorazni začini, posebno chilli, egzotično voće i povrće, žitarice i dr., na štandovima se mogu kušati i tortilje, qeusadillas punjenje svinjetinom ili piletinom s različitim umacima. Također dio mercada je posvećen tekstilu gdje se može kupiti vrlo kvalitetna odjeća. U blizni Mercado Benito Juarez nalazi se katedrala Metropolitana de Oaxaca Nuestra Senora de la Asuncion koja je izgrađena u 18. stoljeću u baroknom stilu s baziličnim planom.
Uputite se na otkrivanje Meksika
Upoznavajući Meksiko kroz ovo putovanje, svu njegovu ljepotu u različitosti, posebnosti i spajanju nespojivoga, shvatila sam da se Meksiko ne može očekivati, posebno iz naše europske kulture u kojoj je sve simptomatično, uređeno i očekivano. Kada se spomene putovanje na Mediteran ili Skandinaviju zna se što se očekuje, ali kad se spomene Meksiko očekujte sve ili najbolje ništa, tako da ga sami autentično, autohtono otkrijete kao što ova zemlja i jest.
