Putovanje kroz dramatične fjordove i magične pejzaže Norveške: Fotografska odiseja na otoku Lofoten
Lofoten u određenom pogledu izgleda kao otok iz srednjeg vijeka
Tradicionalna ribarska naselja, stare rorbuer (ribarske) kućice, konstrukcije za sušenje ribe, crkve od pločica, Vikinška ostavština (baština), srednjovjekovni način stočarstva i još mnoštvo toga razlozi su zbog kojih Lofoten podsjeća na otok iz srednjeg vijeka.
Glave riba obješene na tzv. Vješala, odnosno “hjell”, specijalne su strukture, najčešće drvene, na kojima se riba, posebno bakalar, suši na zraku tijekom zime, pa sve do proljeća, gdje se potom skuplja i obrađuje u tvornicama. Proces sušenja je važan dio norveške tradicije i kulture jer je sušeni bakalar (poznat kao klippfisk) ključna komponenta u norveškoj prehrani i tradiciji ribolova. Vješala se obično postavljaju na otvorenom, često uz obalu, gdje je najbolje izložena vjetru i zraku, omogućujući da se prirodno osuši u periodu od nekoliko mjeseci.
Taj proces ima duboke povijesne korijene jer je sušenje ribe bila nužnost prije nego što su nastale moderne metode konzerviranja, a danas je i turistička atrakcija na Lofotenu.
Miris, ili bolje rečeno smrad, prepoznatljiv je na području Lofotena u procesu sušenja. Galebovi i drugi strvinari redovito oblijeću te strukture ne bi li našli nešto i za svoj objed.
Koliko god to bilo neprimamljivo, gotovo svaka osoba će se zaustaviti i otići pogledati taj scenarij. Možemo se složiti da to nije nešto što ćemo vidjeti svaki dan ili u svakoj destinaciji.
Po sušenju, riba se obrađuje na različite načine i u različite svrhe (sušena riba, čips, pašteta tzv. bakalar) te se šalje prema krajnjim kupcima. Ono što je zanimljivo, veliki dio te sušene ribe se melje te se šalje u Afriku, jer upravo s tim prahom Afrikanci proizvode sapun, koriste ga u hrani ili za spiritualna vjerovanja. Možemo potvrditi kako je bakalar zaštitni znak otoka Lofoten.
Reinebringen najatraktivnija hiking staza, ali i “najopasnija”
Vjerujemo da svaki putoholičar zna za planinarsku stazu i turističku točku Reinebringen, do čijeg vrha vodi preko 1000 stepenica. Upravo s vrha Reinebringena možemo vidjeti poznato mjesto Reine te Hamnoy koje se ističe povijesnim turističkim naseljem Eliassen Rorbuer; čiju ćete sliku s mosta vidjeti već na aerodromu kada sletite u Oslo, ali i u brojnim magazinima. Imali smo sreću da smo upravo u poznatom Eliassen Rorbueru proveli prekrasnih 6 mjeseci našeg boravka na Lofotenu. Svaki dan smo se iznova divili prekrasnim pejzažima kojima smo bili okruženi te nebrojeno puta fotografirali to isto ribarsko naselje. Doduše, Eliassen Rorbuer je prije 5 godina udvostručio svoje kapacitete, pa su se na samom rubu otoka našle nove rorbuer kućice iz kojih uz jutarnju kavu možemo uživati u prekrasnom pogledu na more i planinsku uzvisinu kojom su obgrljene.
Ali, da se vratimo na Reinebringen i zašto je “opasan”?. Nije opasan zbog nesigurnosti staze koja vodi do vrha, nego jer brojni turisti odlaze na vrh Reinebringena kako bi okinuli fotografiju i objavili na društvenim mrežama. U brojnim slučajevima dogodio se pad, upravo zbog neopreznosti tijekom slikanja i snimanja ili pak odabira najatraktivnije, ali i najnesigurnije točke za fotografiranje.
Reinebringen kao takav ima dvije staze koje vode do samog vrha. Prva, najposjećenija, vodi do samog vrha kamenim stepenicama. Druga je pak dosta nesigurna te se preporučuje isključivo planinarima koji imaju iskustvo, ali i poznaju stazu od ranije. Osobno (Viktorija) sam došla do vrha Reinebringena s te druge strane i zaista iz prve ruke mogu reći, kako staza nije za svakoga jer traži spretnost, snalažljivost, izdržljivost i hrabrost. Određeni dio staze iziskuje penjanje, određeni puzanje, a ostatak izuzetnu opreznost. Sada, kada sam prošla tim putem, mogu zasigurno reći da ne bi ponovila, ali i savjetovala drugima da ju ne odabiru ako im je život mio!
Rorbuer: Ribarsko sklonište
Riječ rorbuer sastoji se od riječi Ror, a znači “veslati” ili “ribariti”; to je ujedno glavna djelatnost stanovnika tih krajeva. Bu znači “sklonište” ili “kućica”, a koristi se za opisivanje jednostavnih nastambi. Rorbuer, dakle, znači ribarsko sklonište. Rorbuer kućice su najčešće obojene u crvenu boju, koja se dobivala iz ribljih ostataka, a koja ih je činila otpornima na vremenske uvjete.
Low budžet putovanje po Lofotenu
Za one definiranog budžeta, svakako je opcija kampiranje jer je Norveška jedna od rijetkih država koja je camping friendly, stoga gotovo na svakom kvadratnom metru možete pronaći svoje mjesto za noćenje. Postoje i mjesta, najčešće uz plažu, koja su kategorizirana kao kamp. Određeni kampovi nude samo sanitarne čvorove, a drugi su klasični upravo kao i kod nas u Hrvatskoj gdje je sve na jednom mjestu: tuševi, wc-i, roštilji, restoran, pa čak i najam surf daski. Bez obzira na ponudu, ni takva vrsta kampa nije skupa. Cijena noćenja u kampovima samo sa sanitarijama iznosi od 3,00-15,00 eura. U njima ste primorani imati vlastiti kamper, transporter ili šator, jer ne nude niti jednu vrstu najma ili smještajnog kapaciteta. Kampovi koji nude veću ponudu imaju i nešto veću cijenu kampiranja.
Osim Eliassen Rorbuer, poznato turističko mjesto je i Nusfjord, koji osim kao smještajni kapacitet ima i muzej i po tome je izuzetno poznat. Prije samo nekoliko godina bio je mjesto snimanja za BBC.
Nusfjord road je cesta koja vodi do Nusfjord resorta, ali je i poznatija kao cesta na kojoj se zaustavljaju brojni fotografi i turisti zbog prepoznatljive pozicije i oblika Storvatnet planine.
Vjerujemo da ste fotografiju već ranije vidjeli na društvenim mrežama ili u magazinima.
Izazovne i zapanjujuće: Najljepše planinarske staze Lofotena
Lista planinarskih staza koje savjetujemo, a brojne smo i posjetili:
Reinebringen
Dužina i trajanje: Oko 2 km povratno, traje oko 1-2 sata.
Težina: Srednja do teška.
Kvalvika Beach i Ryten
Dužina i trajanje: Oko 6-7 km povratno, traje 3-5 sati.
Težina: Umjerena.
Ova staza vodi do prekrasne plaže Kvalvika koja je izolirana i okružena planinama, a 100-tinjak metara u podnožju planine nalazi se skrivena ukopana baraka naziva Hakuna Matata.
Baraku su sagradila dva prijatelja koja su kampirala na Kalviki, a za gradnju su koristili smeće koje je more izbacilo na plažu. Priču o Hakuna Matati zabilježili su i na Youtubeu: North of the Sun (Nord for Sola) .
Planinari koji žele nastaviti mogu se popeti na obližnju planinu Ryten, koja nudi spektakularan pogled na plažu i otvoreno more.
Offersøykammen
Dužina i trajanje: Oko 2 km povratno, traje 1-2 sata.
Težina: Laka do umjerena.
Opis: Offersøykammen je kraća i pristupačnija staza, idealna za početnike ili one s manje vremena. Pruža odličan pogled na Ramberg.
Djevelporten and Fløya
Dužina i trajanje: oko 3,4 km, trajanje 3 sata
Težina: Umjerena
Opis: Staza za ovo spektakularno planinarenje udaljena je samo nekoliko minuta od centra Svolværa. U samo dva sata savladat ćete uspon veći od 600 metara.
Prvo odredište, Djevelporten (Đavolja vrata), je stijena koja se nalazi između Frosken i Fløya.
Stijena pomalo nalikuje mostu, a možete čak i stajati na njoj, ali budite oprezni! Ovdje možete vidjeti poznatu planinu Svolværgeita iz drugog kuta, kao i Svolvær, Austnesfjorden, Oddvær i Storemolla.
S Fløye, koja se nalazi na 590 metara nadmorske visine, imate nešto bolji pogled na ono što se može vidjeti s Djevelportena, ali tamo se nismo uputili jer je put utaban na samom vrhu planine.
Odmah nadomak Djevelsportena nalazi se poznata planinarska stijena Goat Rock, koja svojim oblikom uistinu nalikuje kozi. Vrh Goat Rocka moguće je doseći isključivo penjanjem uz pomoć užadi, jer je izuzetno strma. A nakon što se dosegne jedan od vrhova, trend je skočiti s jednog vrha na drugi. To je isključivo trend jer se svake godine povećanjem posjeta Goat Rocku povećavaju i padovi s iste.
Hermannsdalstinden
Dužina i trajanje: Oko 20 km povratno, traje 8-12 sati.
Težina: Vrlo teška.
Opis: Ovo je jedna od najtežih i najdužih staza na Lofotenu, ali nagrada su pogledi s najvišeg vrha na otoku Moskenesøya. Ova staza zahtijeva izdržljivost i dobru fizičku pripremu, ali pruža spektakularne poglede na cijeli Lofoten. Na Hermannsdalstinden smo krenuli, ali nas je hvatao mrak, stoga nismo stigli do vrha, a kasnije nam se nije ukazala prilika da ponovno krenemo.
Festvågtind
Dužina i trajanje: Oko 2 km povratno, traje 1-2 sata.
Težina: Srednja.
Opis: Ova staza se nalazi blizu sela Henningsvær i popularna je zbog kratkog, ali strmog uspona koji vodi do pogleda na more i sela. Idealna za kraću avanturu s predivnim pogledom.
Gimsøystraumen
Jedna od popularnijih ruta je uspon na Hoven, brdo visokog 368 metara. Uspon je relativno lagan, što ga čini pogodnim i za manje iskusne planinare. S vrha ćete imati savršen pogled na Gimsøystraumen most, dramatične obale i beskrajne horizonte Atlantskog oceana. Uz vedro nebo, kontrast dubokog plavetnila mora i svijetlozelene tundre jednostavno oduzima dah.
Planinarenje je najljepše u ljetnim mjesecima kada ponoćno sunce obasjava krajolik, ali i u jesen kada priroda eksplodira toplim bojama.
Hoddevik
Iako je Hoddevik najpoznatiji kao surferski raj, njegova ljepota privlači i planinare, ali i nas fotografe. Planinarske staze oko sela vode do obližnjih vrhova s kojih se pruža nevjerojatan pogled na Atlantski ocean, kristalno plavu plažu i fjordove koji okružuju dolinu. Jedna od popularnih ruta vodi prema brdima iznad Hoddevika.
Plaža Hoddevik posebno je atraktivna za surfere svih razina, zahvaljujući stalnim valovima tijekom cijele godine. Ako ste početnik, lokalne škole surfanja nude opremu i lekcije. Za one koji ne surfaju, plaža je savršena za duge šetnje i naravno fotografiranje, jer je svaki prizor neophodan za fotografsko bilježenje ili pak upijanje uspomena.
Trollfjord i lov na orlove
Ovo nam je zasigurno bio jedan od zanimljivijih aktivnosti koje smo probali na Lofotenu. Izlet se treba rezervirati unaprijed, posebice u visokoj sezoni kako biste osigurali svoje mjesto. Mi smo se odlučili za Lofoten Explorer i nismo pogriješili. Uz fantastičnog vodiča saznali smo brojne zanimljivosti, ali i bitne činjenice o galebovima i orlovima te prirodi općenito. Izlet je trajao otprilike 2h i cijena je bila 95,00 eura po osobi; definitivno jedan od onih plaćenih računa zbog kojih ne požalite. U cijenu je uključeno odijelo, vožnja brzim čamcem, vodič i hrana za galebove i orlove.
Silent Trollsfjord dobio je ime, upravo kako i samo ime zvuči, po trolovima. Mitskim stvorenjima za koje smatraju da su tamo živjeli.
Hawaii u Norveškoj – Skrova
Skrova je otok koji svojim plažama i planinarskim podnebljem podsjeća na Havaje. Tirkizno more, pješčane plaže i planine samo su neke od ljepota koje smo vidjeli na Skrovi. Dolazak do Skrove organiziran je katamaranom, koji iz Svolvaera polazi nekoliko puta svaki dan, posebice u ljetnoj sezoni kada imaju najviše turista.
Cijena broda je besplatna (barem bila 2022. godine) i traje otprilike 30 minuta. Karta se može kupiti direktno pri ukrcaju ili na stranicama Torghattena. Skrova je svakako neizbježna destinacija ako idete ili prolazite kroz Svolaver (Goat Rock). Za obilazak Skrove potrebno je otprilike 1-3h, ovisi želite li planinariti do vrha, od kuda se može vidjeti cijela Skrova i Svolvaer s uzvisine od 285 m ili želite kratko proći otok u nizini. Osim toga, može se iznajmiti kayak te uživati u tirkiznom moru i pogledu na otok s mora.
Andenes i Puffin safari
Jedna od aktivnosti ili izleta koji gotovo svaki turist poželi ili iskusi, osim lova na orlove, je i lov na puffine. Ova zanimljiva ptičja vrsta obitava na stjenovitim malim otocima blizu obale ili uz obalu gdje prave gnijezda unutar litica u obliku tunela, što im omogućava zaštitu od grabežljivaca. Obično se svake godine tijekom sezone parenja vraćaju na iste lokalitete jer nisu skloni promjeni mjesta ili partnera. Puffini su među rijetkim životinjama koje imaju istog partnera do kraja života.
Izuzetno su brzi i okretni, stoga ih je nekada izazovno fotografirati. Također su vrsni ronioci te mogu zaroniti do dubine od 60 m i pri tome uhvatiti u kljun i po 10-ak riba pri jednom zaronu.
Izlet Puffina organizirao je Puffin Safari i cijena mu je iznosila 90,00 eura po osobi, što se na prvu doima puno, ali se zaista isplatilo. Osim puffina mogu se vidjeti i brojne druge ptičje vrste poput bjelorepog orla, kormorana, patki, skuasa, itd.
Krajnja točka Europe – Nordkapp
Nordkapp kao koordinatna točka najsjeverniji je dio u Europi i nalazi se na visokom klifu, gdje se potom rasprostire sjeverno more kojem se ne nadzire kraj. S obzirom na položaj na kojem se nalazi te zimske uvjete, koji mogu biti i po život opasni, savjetujemo posjediti Nordkapp tijekom ljeta.
U odnosu na ljeto, tijekom zime je za dolazak do krajnje sjeverne točke moguće isključivo uz pratnju konvoja, koji se kreće samo par puta dnevno. Strogo se savjetuje izbjegavanje vožnje bez konvoja tijekom “kriznih” zimskih mjeseci. Vjetrovi mogu biti izuzetno jakih naleta te snijeg dovoljno “prhak” da izazove lavinu. Mi smo Nordkapp posjetili ove godine (2024.) u 4.mj. i imali smo veliku sreću da je bilo sunčano i mirno vrijeme.
Na samom vrhu nalazi se cijeli jedan kompleks u kojem ćete naći restoran, muzej, sanitarne čvorove, smještaj, pa čak i kino. Gdje god stanete i pogledate bit ćete impresionirani.
Midnight sun ili ponoćno sunce
Sunce koje je na horizontu 24h je još jedan u nizu prirodnih fenomena koji je karakterističan tijekom ljetnih mjeseci unutar antarktičkog i arktičkog kruga, kao što su dijelovi Norveške, Švedske, Finske, Islanda, Aljaske i Kanade. U tom periodu, nemamo osjećaj kada je točno sumrak, ponoć ili zora, osim što možemo osjetiti lagani umor.
Mnogi su nas pitali kakav je to osjećaj i jesmo li mogli spavati? Zaista je individualan osjećaj, no nama je osobno ponoćno sunce godilo jer smo dosta aktivni, pa smo mogli dugo planinariti, istraživati i fotografirati te upijati sve te norveške ljepote. Što se tiče spavanja, postoje rolete, zavjese, ali i ostali načini na koji se može zamračiti soba ili prostorija u kojoj spavamo, pa to ne bi trebao biti problem. Ponoćno sunce u prosjeku, jednako kao i polarna noć, traje mjesec dana, a nakon toga se sunce nakratko sakrije, pa ponovno izađe i tako se svakim danom sve duže i duže sakriva.
Aurora Borealis: Čarolija svjetla zrcaljena na površinu oceana
Imali smo priliku promatrati Polarnu svjetlost u Finskoj u periodu od 6 godina, no Aurora Borealis čiji se odsjaj može vidjeti u oceanu je zaista neprocjenjiva. S obzirom da je doba godina bila jesen sa sigurnošću možemo potvrditi kako je temperatura bila na našoj strani. Na ugodnih 10C, sjediti i čekati po nekoliko sati na vrhu Reinebringena čisti je užitak.
Evo nekoliko lokacija sa kojim smo promatrali Auroru Borealis: Reinebringen, Ryten, okolica Eliassen Rorbuera, Ramberg, Leknes…
Za one koji kampiraju, svakako predlažemo da se na neku od vrhova popnu te pripreme šator, gdje će imati priliku uživati ne samo u polarnoj svjetlosti, ali i zvjezdanom nebu ili mliječnoj stazi.
Hrana
Hrana na Lofotenu, ali i Norveškoj općenito nas nije baš nešto posebno dojmila. Gurmanski specijalitet je sušeni bakalar, pašteta od bakalara, morske alge, odrezak od kita i lososa. Cijena hrane i pića na Lofotenu je generalno skupa, bilo u trgovini ili u ugostiteljskih objektima. Primjerice, hamburger nismo platili nigdje (a prošli smo Lofoten uzduž i poprijeko) manje od 25,00 eura po osobi, a nije ništa manji ili veći nego klasičan hamburger u našim krajevima. Velika kava s mlijekom je 4,00-5,00 eura, pivo 10,00 eura i to u trgovini, obična boca vode od 0,5l je 3,00 eura.
S obzirom na to da je Lofoten camping friendly, jako puno turista ćete naći u trgovinama gdje kupuju namirnice za roštilj ili konzerve polugotove hrane koju mogu ugrijati.
Slastice koje ćete naći u pekarama i trgovinama
Norvežani su po pitanju slatkog relativno slični Fincima. U pekarama i trgovinama naići ćete na brownieje ,muffine te ružice od cimeta, od kreme i kokosa, od pistacija, od čokolade ili od grožđica. Svaki Norvežanin koji svoj godišnji provodi u Norveškoj će svako jutro uzeti jedan pužić od cimeta ili od kreme s kokosom.
Sve avionske linije vode na Lofoten…
Kako doći do Lofotena ovisi krećete li se s juga (Bergen), sa sjevera (Nordkapp) ili idete ciljano na Lofoten. Mi smo letjeli iz Zagreba do Osla, potom Bodo i brodom do Moskenesa. Brod je 2022. godine bio besplatan za pješake i bicikliste; pravilo su uveli u vrijeme korone kako bi izbjegli kontakt, a vozilima su se skenirale registarske oznake, gdje bi potom dobivali račun na e-mail ili kućnu adresu.
Ako idete autom, savjetovali bismo rezervaciju broda, iako možete doći i bez kupljenje karte te čekati da se ukrcaju automobili s kartom, pa tek potom svi ostali bez karte. S obzirom na veliku turističku posjećenost, Norwegian AirLine je uveo liniju iz Zagreba, ali i Pule, posebice u ljetnim mjesecima. Sve trenutne linije voze do Osla, pa potom za Bodo, gdje trebate skočiti na brod do Moskenesa. Slijedeći aerodrom je u Leknesu koji bi bio središnji dio Lofotena ili Narvik koji vuče više ka sjeveru.
Od Moskenesa do krajnjem juga Lofotena vodi svega 5km, stoga mnogi s te točke počnu istraživati Lofoten.
Ronjenje s kitovima ubojicama – orkama
Nažalost, vremenske prilike nam nisu dozvolile da iskusimo i ovu avanturu. Avanturu u kojoj ne samo da “ulovite” orku nego i ronite “peraja uz peraju” s njima.
Iako kažu da je najbolji period promatranja orki u blizini obala u proljeće i jesen, one mogu zalutati i pojaviti se i usred ljetne sezone. Jednom prilikom kada smo išli brodom, upravo na jednu od planinarskih točki (Bunes Beach) naišli smo na nekolicinu orki, koje su slobodno izranjale nedaleko nas. Iako im ime govori da su kitovi ubojice, kada god bi im se pokušali približili one bi se udaljile. No biti u malom čamcu u blizini tolikih morskih životinja nije baš bilo svejedno, ali je bio doživljaj za pamćenje.
Gotovo sve agencije koje nude izlet promatranja orki, vraćaju novac u slučaju da se ne pojave tijekom ekskurzije. Cijena Whale Watchinga je između 150,00-250,00 eura po osobi s obrokom.
Svemirski centar Andoya
Gotovo na samom sjevernom rubu Lofotena nalazi se Andenes, koji je poznat po svjetioniku, ali i svemirskog postaji NASA-e. Stoga je velikom dijelu područja zabranjen pristup ne autoriziranim osobama, koji je ograđen žicom te čuvan vojskom. Upravo u vrijeme kada smo istraživali područje Andoye i Andenesa planirano je lansiranje rakete u svemir. Zbog nedostatka vremena nismo imali priliku doživjeti lansiranje, ali smo se zato uputili u Andoya Space Centru, gdje smo to sve vidjeli i doživjeli kroz virtualni svijet.
Space Centar Andoya nudi simuliranu vožnju do Marsa, escape room koja podsjeća na jednu od soba na svemirskom brodu, muzej te raznorazne igre ili suvenire vezane uz principe mehanike, zakone gibanja i gravitacije. Cijena svih aktivnosti koje se nude je 35,00 eura po osobi i sigurno ćete provesti od 1.5-3.5h unutar Space Centra.
Osobno nam je posjeta Space Centru bila jedna od TOP 3 doživljaja s Lofotena te smatramo da ga nikako ne treba preskočiti.
Nemirno more i nepredvidljivo vrijeme
Kada biste nekoga pitali koje vas vrijeme čeka na Lofotenu, teško bi vam netko mogao dati točan odgovor. Zime su izuzetno hladne, ne samo zato što su minusi nego jer istovremeno pada snijeg, kiša i puše vjetar što dovodi do velike količine leda po prometnicama i kolnicima. Ljeta su relativno hladna, kišna i oblačna s prosječnom temperaturom od 14 C, što je za nas Mediterance bio velik šok. Vrijeme se mijenja iz sata u sat; u tolikoj mjeri da kada se probudite i pogledate kroz prozor vidite sunce, pa sve dok se spremite i doručkujete dočeka vas kiša ili jak vjetar.
Dramatična ljepota norveških pejzaža
Bez jakne za kišu i vjetar u planinarenje nikada nismo krenuli, posebice jer se na visinama iznad 300 m temperatura može spustiti i do +4 C. Kako bismo to pobliže objasnili, evo jedne situacije koju smo doživjeli kada smo planinarili na Djevelsportenu. Krenuli smo gore u kratkim rukavima i vjetrovkom oko struka sa suncem visoko na horizontu te umjerenom temperaturom od 18 C. Čim smo stigli do vrha, a trebalo nam je cca 40min, vrijeme se u međuvremenu mijenjalo i na vrhu nas je dočekalo u potpunosti oblačno, a u daljini smo vidjeli oblak nalik horizontalnm tornadu, za koji u tom trenutku nismo znali kako se i gdje točno kreće. Lagano smo krenuli natrag, s obzirom na to da nismo htjeli sa psom planinariti po samom vrhu planine.
Filmski prizori
Nakon samo 15 min shvatili smo da se ovaj vrtložni oblak nalazi sve bliže nama, stoga smo odlučili sjesti na jedan plato litice i staviti GoPro kameru, kako bismo snimili taj oblak te vidjeli kako se točno kretao. Ali nije trebalo više od 4 min kada je oblak protutnjao u nas i oko nas, gdje smo u djeliću nekoliko sekundi uspjeli zgrabiti kameru te se sakriti iza jedne stijene. U sekundi smo bili “obrljeni” maglom i hladnim zrakom. Da to nismo doživjeli, vjerojatno ne bismo ni vjerovali da takvo nešto postoji!
Magla je bila toliko gusta da nismo vidjeli tri koraka ispred nas, stoga nam je put vraćanja trajao nešto duže, jer smo izgubili tragove puta. Prizor i osjećaj koji smo doživjeli bio je ni manje ni više nego kao iz filma. Dio scenarija, snimili smo kamerom, ali nažalost zbog straha od nepoznatog kameru nismo ostavili, nego ju brzo zgrabili i skočili u zaklon.
Heaven is under our feet as well as over our heads. Henry David Thoreau
Plovidba brodom
Lofoten kao takav je predivan, ali vrijeme i more može biti izazovno. Stoga plovidba brodom, posebice na otvorenom moru ostavite nekom iskusnom na tom području, jer je u tom slučaju više zapravo manje. Na samom jugu Lofotena, nalazi se špilja (Refsvik Cave), u kojoj su “nedavno” otkriveni zapisi špiljskih ljudi. Kako biste došli do nje, trebate opkružiti dio planine, usidriti brod i protegnuti noge kojih 20-ak minuta. Najveći izazov upravo je dolazak do lokacije brodom jer se skreće točno na predjelu najjačih struja, gdje su nažalost i najiskusniji ribari izgubili život. Brojni Norvežani strogo zabranjuju samostalan odlazak tamo, posebice u malim čamcima, jer se struje toliko brzo mijenjaju da ih je nekada uz sve napredne tehnologije (radare) nemoguće predvidjeti.
Ključne stavke prije planinarenja na Lofotenu
Vrijeme na Lofotenu može biti nepredvidljivo i brzo se mijenjati. Preporuka je provjeriti vremensku prognozu prije planinarenja (iako ni to nije neka garancija) i biti spreman i na kišu i na vjetar, a i na sunce; posebice u ljetnim mjesecima.
Nosite slojevitu odjeću i odgovarajuće planinarske cipele zbog neravnog i skliskog terena. Planinarenje po mokrom terenu može biti vrlo izazovno, posebice ako je teren ili staza strma, zato budite svjesni vlastitih granica.
Slijedite princip Leave No Trace (ne ostavljajte tragove) kako biste očuvali prekrasnu prirodu Lofotena.
Što još posjetiti?
Koristite aplikaciju AllTrails, koja će vam ponekada biti prijeko potrebna, s obzirom na to da ima nekih staza koje su nešto manje posjećene, pa put nije toliko utaban u odnosu na većinu ostalih staza.
Ako ostajete duži period, posjetite i
- Heningsvaer koji osim što je poznat kao povijesni ribarski gradić, posjeduje nogometno igralište koje je zaštiti znak tog grada. Nalazi se na samom rubu grada, okružen oceanom i nekolicinom ribarskih kućica. Nažalost, igralište nismo uspjeli slikati jer se na samom rubu nalazi privatna kuća, čiji vlasnici ostaju bez privatnosti zbog brojnih fotografskih egzibicija stranaca. Stoga smo odlučili uživati u pogledu i pamtiti je u našim glavama.
- Lofotr Viking Museum je također vrijedno posjetiti. Tijekom ljetnih mjeseci muzej organizira Viking fest, koji pomno prikazuje kako su ranije ljudi živjeli: štavljenje vune, štrikanje proizvoda od vune, izrada raznih ručnih radova poput postolarstva (izrada obuće od kože), ali i vožnja pravim vikingških brodom te proba vikinške verižnjače; oklopa, kacige, štitova i oruđa. Muzej se sastoji od unutarnjeg i vanjskog dijela, koji pomno prikazuje život vikinga. Cijena ulaznica je cca 20,00 eura po osobi, ali zaista možete provesti u muzeju po nekoliko sati jer osim muzejskog dijela, naći ćete i restoran, kafić, suvenirnice i igraonice za manju djecu.
- Ako želite unajmiti kamper ili auto, onda to možete učiniti ili u gradu Bodo ili u Leknesu, ali i sjevernijim gradovima ukoliko letite više sjeverno (Svolvaer, Kirkenes, Tromso itd.). Uglavnom su sve agencije i kompanije za rentanje pouzdane, iako postoje one low coast koje nude starije automobile za najam, ali ne možemo sa sigurnošću imenovati, jer smo samo čuli od turista.
- Lofoten je po pitanju kriminala u potpunosti siguran otok, iako uvijek treba biti na oprezu.
- Ceste im nisu jača strana! Glavne prometnice su u tolikoj mjeri loše da možete naići na rupe promjera 40 cm i dubine 15 cm, pa sve do odrona rubnog dijela ceste. Gdje najčešće postave trokut kako bi vozači bili oprezniji. Često čiste tunele, pa se možete naći usred noći pred tunelom i čekati i do 40 min dok ne završe proces čišćenja; ovisno naravno u kojem ste trenutku naišli.
- Brojni parkingzi na području Lofotena, ali i usluge poput kupnje domaćih jaja omogućeno je plaćanjem uz vipps platformu. No međutim, mogu ga instalirati i koristiti isključivo osobe s poreznim brojem i bankovnim računom otvorenim u Norveškoj. Možda su u međuvremenu nešto promijenili, ali tada je to bilo moguće isključivo za rezidente. Stoga najčešće ne plaćate parking. Unutar 6 mjeseci nismo nikada dobili kaznu, a ako bi se redar i pojavio, zatražio bi plaćanje karticom.
- GOTOVINA je, mogli bismo slobodno reći, “zabranjena”! Naravno nije zabranjena, ali nije poželjna. Na Lofotenu ćete trebati samo kreditnu karticu ili mobile pay, novac možete ponijeti u malim količinama ako se ukaže neka prilika za plaćanje parkinga ili javnog wc-a, ali to su rijetki slučajevi.
Tekst: Viktorija i Boško
Foto: V&B Cinematography
