Ingrid Sokolović tjedan je dana provela u Jordanu. Mnogima se ta azijska zemlja nalazi visoko na listi želja za putovanje, a Ingrid je detaljno s nama podijelila svoja iskustva, ispričala što joj se posebno dojmilo, na što treba paziti, kakve su cijene te okusi lokalne kuhinje. Iako je putovanje završila s upalom mišića te se više umorila nego odmorila, zaključila je da je riječ o divnom i nezaboravnom iskustvu koje bi odmah rado ponovila. U nastavku pročitajte njezin putopis.
Jordan nije samo Petra, nego puno više od toga
Jordan, država na Bliskom Istoku, smještena u jugozapadnoj Aziji oduvijek je bila na popisu mojih želja. Prvenstveno zbog Petre – jednog od Sedam svjetskih čuda… ali Jordan nije samo Petra, Jordan je puno više od toga! U zadnjih par godina Jordan je postao vrlo popularna destinacija. Osobno, konačnu odluku „Idemo u Jordan!“ donijeli smo zbog vrlo pristupačnih cijena letova aviokompanijom Ryanair na relaciji Budimpešta – Amman. Povratne avionske karte moguće je kupiti već za 30 eura… Nismo bili te sreće, ali bez obzira na to, prošli smo vrlo povoljno (oko 1000 kuna po osobi, s tim da smo birali gdje ćemo sjediti, što se dodatno naplaćuje, i uzeli smo priority kako bismo mogli nositi još jednu dodatnu ručnu prtljagu do 10 kilograma). Nakon kupnje karata, trebalo je osigurati i vizu. Jordan Pass j najkorisnija stvar koju možete kupiti, a jedini uvjet je da se u Jordanu noći minimalno 3 noći. Uzeli smo najpovoljniju varijantu, JORDAN WANDERER (70 JOD! Inače, približna cijena u kunama dobije se tako da se sve cijene u jordanskom dinaru pomnože s 10!) koji uključuje jednodnevni posjet Petri (što je zaista dovoljno), vizu te besplatni ulaz u više od 40 atrakcija Jordanu. Ako se ne odlučite za Jordan Pass, samo viza košta 40 JOD, a sve ostalo se naplaćuje posebno.
Naše putovanje trajalo je od 22. do 29. lipnja, bilo nas je četvero i sve smo organizirali sami. Avionska karta, Jordan Pass, rent a car, tura i noćenje u pustinji te prva dva noćenja u hotelima bili su jedino što smo kupili ili rezervirali unaprijed. Ta odluka pokazala se pozitivnom jer smo ostale hotele na licu mjesta dobili povoljnije nego što im je bila cijena na Bookingu. Do Budimpešte smo išli osobnim automobilom te smo ga ostavili na Hispania Low-Cost Airport parkingu. Cijena za sedam dana i prijevoz do i od terminala bila je ukupno oko 200 kuna, što je ispalo samo 50 kuna po osobi.
Loš smještaj, ali hotel s jako ukusnim doručkom i srdačnim osobljem
U Amman smo sletjeli oko 8 navečer te smo zbog taksija i plaćanja hotela morali promijeniti nešto eura. Ako ne morate, nikako nemojte mijenjati novce na aerodromu! Svatko od nas je promijenio 50 eura i zbog lošeg tečaja izgubio oko 80 kuna. Na aerodromu smo odmah kupili i njihovu mobilnu karticu. Činilo nam se da je najisplativiji operater Umniah. Za 11 JOD dobili smo karticu koja vrijedi 10 dana s 10 GB, 15 minuta besplatnih poziva unutar iste mobilne mreže i 15 minuta prema odabranim državama (među odabranim državama bila je i Hrvatska) te pet besplatnih poruka unutar Jordana. Nakon kupnje mobilne kartice zvali smo Uber koji nas je koštao 18 JOD, dok su nam ostali taksisti nudili istu rutu za 25 JOD. Odmah smo doživjeli malu neugodnost. Naime, kasnije smo saznali da Uber ne smije voziti s aerodroma prema gradu, već samo iz grada prem aerodromu. Tako nas je zaustavila policija i naš je vozač prema kasnijim pričama vjerojatno dobio kaznu od 100 JOD i vozilo mu je oduzeto na 14 dana.
Kako god, mi smo stigli u Amman i odsjeli jednu noć u Arab Tower hotelu (49 JOD za 4 osobe) u samom središtu grada. Prvo smo bili razočarani smještajem (prljava kupaonica, neodvojeni tuš…), ali smo kasnije shvatili da nijedan drugi hotel nije bio ništa bolji. Oni uređenju ne pridaju toliku pažnju. U ovom je hotelu bio poseban rooftop doručak, najbolje palačinke koje sam ikad jela i jako srdačno osoblje koje nam je po izlasku poklonilo lijepo pakirane datulje.
Sljedeće smo jutro otišli preuzeti rent a car (152 JOD za pet dana s osnovnim osiguranjem, Auto Nation Rent a Car) i odmah smo krenuli prema samom jugu, a usputno stali na Mrtvo more. Mrtvo more je najniža kopnena točka na Zemlji i jedno od najslanijih jezera na svijetu.
Tu smo shvatili da će uzeti pozamašnu svotu novaca za sve što mogu. U jednom resortu platili smo 20 JOD da bismo se okupali (plutali) u Mrtvom moru i kasnije mogli normalno istuširati. Na internetu je moguće pronaći prilaze kojim možeš sasvim besplatno doći do obale te se okupati, ali budući da se u tom slučaju nemaš gdje otuširati, bili smo primorani ovo platiti jer sol nagriza kožu, a uz to je temperatura vani izuzetno visoka. Dodatni trošak nam je bio 3 JOD po osobi ako smo se htjeli namazati blatom, a naravno da jesmo! Tu smo se zadržali oko dva sata i zatim krenuli na sam jug prema izlazu na Crveno more i Aqabi.
Aqaba je jedini jordanski grad na obali Crvenog mora. Dobili smo dojam da nije toliko turistički razvikan jer su cijene znatno niže, a turisti uglavnom borave u resortima. Mi nismo bili u resortu, već smo odsjeli u Afnan hotelu (60 JOD za 4 osobe). Ovaj je hotel bio zaista uredan i lijep te bih ga svakako svima preporučila, a jedina je mana što nema kuhinju te ne poslužuju doručak. Bez obzira na to, Aqaba je zaista povoljna, obilno smo večerali za 17 i doručkovali za 10 JOD (4 osobe) u lokalnom restoranu. U trgovinama su vrlo povoljne i istaknute cijene ispred proizvoda, litru i pol vode plaćal smo 0,35 JOD, dok smo na ostatku putovanja za nju davali čak i po 2 JOD! Zato, ako idete do Aqabe, opskrbite se vodom, sokovima, slatkišima i grickalicama jer su nas kasnije „pljačkali“ gdje god su stigli (a možda samo nismo bili dobri u cjenkanju). U Aqabi smo kupili i njihove poznate marame koje su nam trebale za pustinjsku avanturu koja nas je čekala sljedeći dan, kako bi nas zaštitile od sunca. Prvo nam je za dvije marame rekao 9 JOD, no uspjeli smo ih spustiti na 8 JOD.
Posjet jednoj od najljepših pustinja svijeta
U Crvenom moru se nismo okupali, a kroz cijelo putovanje nosila sam duge hlače ili duge suknje, samo sam u jednom trenutku od auta do hotela imala kratke hlače i tada su svi pogledi bili usmjereni prema meni. Neće nitko ništa reći, ali je jednostavnije ugodnije u dugom. Sljedeće jutro smo se zaputili prema Wadi Rumu. Za neke je to jedna od najljepših pustinja na svijetu. Poznata je jer izgledom podsjeća na planet Mars te je zbog toga poslužila kao mjesto snimanja filma Marsovac.
Ondje su snimani i Ratovi zvijezda, ali i mnogi drugi filmovi. Mi smo svoju turu po toj znamenitoj pustinji unaprijed rezervirali preko interneta (WADI RUM TRADITIONAL CAMP, 65 JOD po osobi) i stalno bili u kontaktu s Nayefom koji nam je sve lijepo objasnio. Auto smo parkirali na ulazu u Wadi Rum, a ondje nas je s džipom pokupio Nayefov ujak, Ibrahim, koji je cijeli dan bio s nama. Prvo nas je odveo u svoju kuću na čaj, a zatim smo se uputili džipom do deva. Naša tura na devama trajala je sat vremena, a zatim smo skoro sve do zalaska (oko 7 sati navečer) obilazili džipom cijelu pustinju. Za vrijeme ručka Ibrahim nas je odveo u zaklon od sunca, raširio deke, podijelio paketiće hrane, skuhao čaj i pustio nas da si čak i odspavamo. Večera u kampu bila je jedna od najboljih koje smo jeli u Jordanu. A nebo puno zvijezda izgledalo je neprocjenjivo i čudesno! Nešto što u životu jednostavno treba doživjeti! Naši su šatori možda bili najlošije opremljeni jer smo čuli da neki imaju klimu i vlastite kupaonice, ali baš zato što su možda bili najlošiji, pružili su nam drugačije iskustvo u životu, na čemu smo veoma zahvalni. I nakon svega: You can shake the sand from your shoes, but it will never leave your soul!
Ujutro su nam poslužili doručak i Ibrahim nas je vratio natrag do našeg auta. Tu smo doživjeli mali šok. Prednja lijeva guma našeg auta bila je probušena. Ubrzo smo stavili novu, a probušenu odnijeli zakrpati kod lokalnog automehaničara (5 JOD). Uputili smo se prema Wadi Musi, mjestu u neposrednoj blizini Petre. Na internetu smo pronašli Sunset hotel i rezervirali ga na licu mjesta. Budući da je kod njih sada low season, nismo se bojali da će hoteli biti popunjeni. Sunset je bio najskuplji hotel u kojem smo odsjeli (140 JOD dvije noći za 4 osobe), bio je lijepo uređen i nalazio s samo tri minute pješke od glavnog ulaza u Petru. Dan kad smo došli u hotel, uzeli smo kao dan odmora. Taj dan smo u okolici hotela pronašli restoran u kojem je svaki obrok bio 12 JOD po osobi, bez pića! Dok smo u Aqabi jeli četiri obroka s pićem za 17 JOD. O toj razlici u cijenama cijelo vrijeme govorim! Uz te ogromne cijene još smo njihovu uslugu dodatno platili 6 JOD.
Isto je bilo i u drugom restoranu u kojem smo večerali sljedeći dan nakon obilaska Petre. U lokalnim trgovinama, za razliku od Aqabe, nisu bile istaknute cijene proizvoda. Ambiciozno smo ušli i stavili na blagajnu one LU obične suhe keksiće i mali KitKat, kad kaže prodavač 5 JOD, skoro 50 kuna ono što bismo tu platili možda 10 kuna! Zatim smo se okrenuli da bismo vratili te keksiće, na što je prodavač rekao da možemo uzeti sve za 4 JOD. Svakako nam je trebalo nešto za grickanje pa smo pristali. O cijenama vode bolje da ne govorim – ona voda što je u Aqabi došla 0, 35, ovdje je bila 1 ili 2 JOD. Kasnije ipak sve to zaboraviš, ali na licu mjesta takve stvari uistinu malo šokiraju. Lokalci su vrlo ljubazni i spremni pomoći, ali budite oprezni, pokušat će učiniti sve da dodatno zarade.
2800 stepenica i 20 km po Petri
Isti taj dan koji nam je bio za odmor šetali smo po Wadi Musi i radili plan za Petru. Prišao nam je lokalac sa svojom kartom Petre tvrdeći da je bolje da nas on odveze na drugi kraj Petre i da od tamo krenemo svoju turu, za 30 JOD. Bili smo stvarno uplašeni da nećemo stići vidjeti sve u Petri, vagali smo tu mogućnost da mu zaista platimo jer je prodao dobru priču, ali nismo pristali. Već sam spomenula, bili smo 3 minute pješke od glavnog ulaza u Petru i rekli smo si da ćemo se već nekako snaći. Sad smo sretni što smo bili hrabri jer je snalaženje po Petri zaista jednostavno. Putokazi su svuda oko tebe i sve možeš obići sam.
Inače, Petra je grad koji je izgradilo arapsko pleme Nabatejaca prije 2000 godina i nalazi se na popisu Sedam svjetskih čuda. Kad smo prošli kroz kanjon As Siq pred nama se stvorila toliko često fotografirana Riznica. Tu nam se opet nudilo puno mladih lokalaca da nas za 5, 10 ili 15 JOD odvedu do poznatog pogleda na Riznicu s visine. Opet, ne nasjedajte! Sve je vrlo jednostavno! Karta koja se nalazi na ulazu u Petru zaista je korisna i dobro napravljena. Petra je fizički naporna, ušli smo u nju oko 7 ujutro te hodali i penjali se oko 8 sati. Kad bismo sve sročili u neke brojke onda bi to izgledalo ovako: oko 2800 stepenica, oko 20 kilometara, oko 8 sati! I sve to na približnoj temperaturi od 40 stupnjeva. Ali vrijedilo je svega, nije bezveze čudo svijeta!
Dva dana nakon Petre smo jedva hodali, ali sve prođe i ostanu predivne uspomene! Ako kupujete suvenire, kupite ih također u Petri. Cjenkanje pali, a i sami nude popuste na količinu. Kako god okrenete, suvenire ćete tamo kupiti za sitne novce. Dan nakon posjeta Petri krenuli smo ponovno prema glavnom gradu Jordana – Ammanu. Na putu do Ammana odlučili smo posjetiti dva mjesta: dvorac Karak i planinu Nebo. Dvorac Karak izgradili su križari prije 850 godina, a planina Nebo spominje se u Bibliji kao mjesto s kojeg je Mojsije promatrao Obećanu Zemlju prije svoje smrti. Mojsije nikada nije kročio na tlo Izraela jer je na ovoj planini i umro, a na mjestu na kojem je umro danas se nalazi njegov štap u obliku zmije. Planina i dalje daje sveobuhvatan pogleda na Mrtvo more, a kad je vrijeme lijepo čak i na Jerihon i Jeruzalem. Zanimljivo je da posjet planini nije uključen u Jordan Pass te smo ulaz po osobi platili 2 JOD. Rekli su nam da je to privatni posjed.
Oduševljenje lokalnom kuhinjom
U kasnim popodnevnim satima ušli smo u kaotični Amman. Kaotičan zbog svog prometa, auti samo uletavaju, a mi se nadamo da nas nitko ne lupi jer nemamo full osiguranje. Amman je jedan od najstarijih gradova na svijetu, a smjestio se na sedam brežuljaka. Zadnje dvije noći odlučili smo odsjesti u Rafi hotelu (100 JOD za dvije noći za 4 osobe) koji se nalazio u središtu grada kao i Arab Tower od prve večeri. Sobe su bile male i zagušljive, a kupaonice opet poplavljene nakon tuširanja, ali već smo se pomirili s tim da bolje za neku prihvatljivu cijenu i u tom dijelu grada ne možemo naći. I tako je sve što ti zaista treba krevet za spavanje, a oni su bili sasvim dobri.
Tu večer smo otkrili da je Amman cjenovno u rangu s Aqabom. Lokalni restoran koji nas je oduševio zove se Shahrazad. U njemu smo naručili čak pet različitih jela, dvije vode, dva Spritea i Coca-Colu i sve zajedno platili 13 JOD. Preporučujem da tamo probate tursku pizzu, pileći kebab i kufte pripremljene na više načina.Bilo nam je toliko ukusno da smo sljedeći dan jedva čekali opet otići tamo! Siti i naspavani, sljedeći dan smo krenuli prema parkingu na kojem smo ostavili auto.
Usput nam je bilo Rimsko kazalište nakon kojeg smo se autom uputili prema Jerashu koji nas je oduševio. Jerash često zovu i „Pompejima Istoka“. Tamo smo se zadržali nekoliko sati i krenuli natrag prema Ammanu vratiti auto. Od rent a cara smo uzeli Uber (vrlo povoljan, takve relacije unutar grada smo uvijek plaćali oko 1,5 do maksimalno 5 JOD) koji nas je odvezao u Rainbow Street, poznatu hipstersku ulicu. Ondje možete naći zanimljive restorane, sladolede koje će vam umočiti u bilo kakvu čokoladu i onda uvaljati u šarene mrvice (jako fino) te sporedne ulice ukrašene kišobranima, cvijećem ili nekim drugim ukrasima. Kasnije smo odmorili u hotelu te izašli u doba kad Amman proživi. Iza 9 navečer svi su vani, čak i djeca, sve trgovine rade (elektronika, hrana, odjeća…). Jedva smo ponovno našli mjesto u restoranu Shahrazad koji nas je stvarno iznova oduševio! Jeli smo s lokalcima, bez pribora za jelo, interijer nije bio luksuzan, ali u ustima se događala prava rapsodija okusa, a u srcu toplina. Nezaboravno!
Avantura koju bi Ingrid uvijek ponovila
Nakon toga smo na ulici probali njihovu slasticu kanafeh za koju moram reći da je nešto što mi je sjelo na prvu i što mi zaista nedostaje. Naš let za natrag bio je tek u večernjim satima pa smo cijelo jutro i rane popodnevne sate imali za dodatni razgled Ammana. Posjetili smo Citadelu, nešto pojeli, jeli sladoled i još malo živjeli u toj njihovoj kaotičnosti, prometu bez pravila, gdje nema pješačkih prijelaza i semafora, ali svi će ti rado stati i s osmijehom te pustiti da napraviš zmiju kroz sve aute koji ti stoje na putu do suprotne staze. Moram priznati da Amman nije klasično lijep, nije čist (čak smrdi na nekim dijelovima), ali ipak, u njega se stvarno lako zaljubiti! Ponese te sa sobom, osjećaš se sigurno i sretno, on je glasan i poletan, ima ono nešto što ga izdvaja od ostalih i zato je zaista poseban!
Sad znam da je Jordan upala mišića, kaos koji zavoliš ili ne, da je prljav… Da, zaista je. Ali kupite tu povratnu kartu i doživite ga! Promijenit će vas, natjerati da pogledate u sebe, da cijenite ono što vas okružuje. Ponešto iz njega nosit ćete zauvijek u sebi. A pamtimo i volimo, ne ono što je lijepo, već ono što je posebno i drugačije od ostalog, zar ne?! SHUKRAAN, HABIBI ♡ (ili hvala, dragi moj)!
Foto: Privatni album
