Kao jedan od najljepših gradova u Europi i na svijetu, Budimpešta se uvijek nalazi na listi destinacija koje morate pojestiti. A jednom kad ju posjetite, uvijek ćete se joj vraćati. Rijeka Dunav koja protječe kroz grad daje mu relaksirajuću snagu i moćno dostojanstvo, a spoj istoka i zapada koji ju okružuje svaki kutak Budimpešte čini vrijednim istraživanja. Uz divne krajolike, impresivnu arhitekturu i kulturu kojom je protkana, Budimpešta je i grad wellnessa koji joj daje novu, mističnu dizmenziju.
Budimpešta kao wellness grad
S bogatstvom vrućih izvora ispod svoje površine, povijest termalnog kupanja u Budimpešti seže do Rimljana. Danas, Budimpešta ima devet glavnih kupališta među kojima možete istražiti sve od od srednjovjekovnih hamama koje je izgradio turski paša do raskošnih baroknih kupelji. Intiman i mističan wellness svijet istovremeno je odvojen i zaštićen svakodnevice mađarske metropole, ali i njezin dio kao tradicija koja je danas itekako živa. Kako izgleda wellness u Budimpešti danas?
U seriji analognih fotografija City of Wellness fotograf Tomislav Marcijuš je u ulozi prikrivenog promatrača i aktivnog sudionika uspio uhvatiti magičnu atmosferu termi, njihov impresivan interijer i eksterijer te zanimljive detalje i trenutke. Fotografije i priču iza njih Tomislav nam je otkrio u nastavku!
Kad si prvi put posjetio Budimpeštu? Sjećaš li se svojih prvih dojmova i doživljaja? Jesi li odmah pri prvom posjetu otkrio njezin wellness svijet?
Moja priča s Budimpeštom počinje 2010. godine kada prvi puta odlazim s 19 godina na Sziget festival. To je ujedno jedan od prvih gradova koje sam posjetio. Kada sam izašao na Keleti kolodvoru, osjetio sam neki nepoznati, ali pozitivan osjećaj. Poslije tog osjećaja, svakih nekoliko mjeseci odlazim u Budimpeštu. To je grad u kojem su mi se dogodile najljepše stvari, grad u kojem sam napravio neke od najljepših i najdražih fotografija u privatne i poslovne svrhe. Kada sam shvatio da trebam promijene, Budimpešta je bio prvi grad u koji sam odlučio otići zbog prijašnjih iskustava i osjećaja, a išlo mi je na ruku što je dva i pol sata vožnje od Osijeka.
Doživljaj Budimpešte kao grada wellnessa za tebe je bilo i osobno i fotografsko iskustvo. Je li se ono osobno desilo prvo? U kojem si trenutku odlučio istražiti taj svijet kroz fotografiju?
Tako je. Mislim da se nekako dogodilo u isto vrijeme jer sam se pokušavao izraziti dokumentarno i konceptualno kroz fotografiju, drugačije u odnosu na prijašnje radove i ujedno uvesti neke promjene u svoj život i poraditi na kvaliteti života. Wellness se tu našao usput, a fotoaparat je stalno uz mene. Jedna priča veže drugu.
Za City of Wellness projekt odabrao si analognu fotografija koja je savršno uhvatila ne samo okruženje u kojem si se nalazio, već i atmosferu. Koji je zapravo bio razloga odabira upravo analogne fotografije kao medija kroz koji ćeš ispričati ovu priču?
Moj početak je bio analogna fotografija i ostala je uz mene i dan danas. Kako je moj hobi napredovao i poslije prerastao u posao, počeo sam fotografirati i digitalno. Uvijek, kada radim osobne projekte ili čak neke kolaboracije s drugim ljudima, a da nisu strogog komercijalnog tipa, fotografiram na film. Jednostavno iz ljubavi, potrebe i mislim da mi za neke stvari film daje bolju atmosferu, kao i za ovaj projekt. Film je i dalje nepredvidljiv i svaki put si u iščekivanju dok se razvija. Nemaš puno pokušaja i tjera na razmišljanje. Filmovi nisu jeftini i nisi baš u situaciji da samo okidaš. Svakim projektom i svakom fotografijom treniraš sebe. Sve fotografije u ovom projektu su zabilježene fotoaparatom Olympus mju II. Ako ne znate, jako je mali, stane u džep, može se lako „švercat“ i izgledate neprimjetno. Mogao sam to napraviti i mobitelom, ali jednostavno mi mobitel, kao fotografu, predstavlja samo skicu ili neki trenutak u društvu ili za hvatanje neke osobne uspomene. Nekako ga još uvijek ne mogu prihvatiti za neki ozbiljan projekt ili posao.
City of Wellness fotografski projkt obuhvaća nekoliko različitih wellness mjesta u Budimpešti i nekoliko različitih posjeta Budimpešti. Možeš li nas kratko provesti kroz svoje wellness i fotografsko putovanje?
Kako sam već rekao da je fotoaparat stalno uz mene, jednostavno bilježim jako puno toga. Prvo mjesto koje smo podsjetili je Gellert Spa. Popularno mjesto u kojem je nekoliko mjeseci prije Ellie Goulding snimila spot kojeg smo vidjeli u apartmanu na TV-u kad smo došli s kupanja. Čudno nekako. Kako sam završio Građevinsku školu, arhitektura i građevina su ostale dio mene i često ih provlačim kroz svoje fotografije. Gellert me zbog arhitekture osvojio i pretpostavio sam da i ostala mjesta imaju neki drugačiji i poseban stil. Kako sam odlučio nastaviti posjećivati termalne kupke, nastavio sam i fotografirati . Nakon toga odlazimo u Kiraly terme. To je bio osjećaj koji možda nikad neću moći točno opisati. Mračno, zanimljivo, čudno, mjesto zapelo u dalekoj prošlosti. Svjetlo koje je bilo u tim prostorijama bilo je idealno za fotografirati na film. Kada je opet došla zima, odlučio sam da odemo u Szécheny terme i da iskusimo kupanje na otvorenom, na temperaturi ispod nule. Kako je voda topla, znao sam da će isparavati i da će magla biti ta koja će dodatno začiniti ovu fotografsku seriju. Magla je maknula sav nepotreban sadržaj s fotografije i učinila mjesto dodatno sanjivim.
U fotografijama su uhvaćeni vrlo intimni i privatni trenuci pojedinaca čiju prisutnost, iako nisu u glavnoj ulozi, promatrač definitivno doživljava, gotovo osjeća na nekoj razini. Koliko je izazovno bilo uhvatiti te trenutke?
Bilo je itekako izazovno, ali ne toliko zbog pojedinaca i njihove intime koliko zbog kamera koje su u svakom uglu. Neka mjesta dozvoljavaju fotografiranje, ali neka ne. Fotograf si u takvim situacija nekad jednostavno ne može pomoći i mora fotografirati i gdje ne smije. Pored toga, zanimljivo je bilo fotografirati u kupaćim hlačicama na -15C i u vodi. Kada sam ušao u vodu s fotićem, ljudi su se počeli smijati jer im je bilo i simpatično i smiješno što je netko u vodi s fotoaparatom i fotografira ljude koji se kupaju. Nemam iskustvo da je netko prišao i da je bio uznemiren zbog fotografiranja. Neke stvari dolaze s iskustvom. Imaš neku energiju koju ljudi prepoznaju, poštuju i onda ti dozvole fotografiranje ili čak sami ponekad zatraže da ih se fotografira. Jedna osoba je došla do mene, primijetila da fotografiram na film i pitala koji film koristim, tako je sve bilo zanimljivo.
Koliko se tvoj osobni doživljaj Budimpešte kao wellness grada razlikuje od tvog doživljaja iste stvari u ulozi promatrača kroz fotografski objektiv?
Mislim da je isti doživljaj jer sam uživao i kao posjetitelj i dok sam fotografirao. S obzirom da smo na nekim mjestima ostajali po cijeli dan, imao sam vremena uživati i kao posjetitelj i kao fotograf.
Wellness je nešto što se u popularnoj kulturi danas najčešće povezuje sa ženama, no tvoje fotografije otkrivaju potpunu drugu, usudila bih se reći realniju i zapravo pozitivniju sliku vrlo inkluzivnog wellness svijeta u Budimpešti. Je li te to iznenadilo na nekoj razini, osobito na početku? Kakvo je tvoje iskustvo i tvoj doživljaj wellnessa iz te perspektive?
Prije nekoliko godina je snimljen film „A Cure for Wellness“. To je film s mračnijom atmosferom, a mjesto radnje mi je bilo jako zanimljivo. Kada sam prvi puta došao u terme, odmah sam se sjetio filma i rekao, to je to! Atmosfera je bila daleko pozitivnija i opuštenija, ali izgled okruženja identičan. Inače kada fotografiram, želim prikazati atmosferu prostora i staviti promatrače u isti. Fotografiranje na filmu pomaže da stvorim tu atmosferu, ali također i kadriranje, jer smatram da tako promatrača stavljaš u živi trenutak. Kroz svoj rad uvijek želim prikazati kako stvari zaista izgledaju i tu film opet odrađuje svoju ulogu jer nema nekakvog dodatnog uljepšavanja.
I za kraj, koja bi mjesta (wellness, ali i ona koja to nisu) svima preporučio da posjete sljedeći put kad se nađu u Budimpešti?Postoji pet jako popularnih mjesta i svako je drugačije i posebno na svoj način. Gellert Spa, s vitrajima i raznobojnim porculanskim pločicama koje ukrašavaju zidove remek-djelo je poznatog Art Nouveaua. To je zasigurno jedna od najljepših povijesnih toplica u mađarskoj prijestolnici, zbog čega se osjećate kao da se kupate u nekoj galeriji ili čak kazalištu. Széchenyi terme neo-baroknog stila je najpopularnije kupalište i meni osobno najdraže. Postoje vanjski i unutarnji bazeni koji su otvoreni tijekom cijele godine, ali najveći je doživljaj kupati se po zimi, plivati u bazenu koji isparava i biti okružen kipovima, zbilja sanjivo. Rudas terme potiču još od 16. stoljeća iz vremena turske i takav je tip grdjevine kojeg su s vremenom obnovili. Popularne su terme jer na krovu termi postoji hidromasažni bazen koji je također otvoren tijekom cijele godine i nalazi se na poziciji s koje vidjeti „peštanski skyline“. Kupke su otvorene za žene samo utorkom, za muškarce ostatak tjedna, a za muškarce i žene samo vikendom. Zanimljivo!
Lukas terme nude i medicinske usluge i rehabilitaciju. Jako su popularne, nalaze se na strani Budima kao i Rudas i slove kao jedne od najboljih lječilišta. Svakako treba obratiti pažnju na samo pročelje termi koje ispred imaju i mali bazen, a cijeli kadar podsjeća na mjesto radnje iz nekog od filmova Wesa Andersona. Kiraly terme su najstarije terme turskog stila sagradjene u drugoj polovici 16. stoljeća. U njima se i danas čuvaju mnogi ključni elementi turske kupelji kao što su turska kupola i osmerokutni bazen. Za ove terme je karakteristično prigušeno svjetlo, jer glavni bazen dobiva svjetlost iz rupa u kupoli. Zbilja posebna i drugačija atmosfera od drugih kupki. Svako wellness mjesto ima svoju internetsku stranicu s mapom bazena, popisom usluga i cijena na engleskom jeziku. Lako se snaći, a jako je korisno.
Za kraj, skoro svaki wellness organizira i „sparty“ (noćni party u bazenima) i to je definitivno nešto što ne trebate propustiti!
Foto: Tomislav Marcijuš
