Budući da ljeto samo što nije stiglo, polako već maštamo o idućoj destinaciji za godišnji odmor. Karla Čurin, fotografkinja i strastveni ljubitelj putovanja dala nam je izvrstan prijedlog. Karla je ulični i putni fotograf te strastveni zaljubljenik prema takvoj fotografiji, a i pisanju. Ima svoj travel blog koji je trenutno, zbog posla i putovanja, malo na pauzi. Ipak, izdvojila je trenutak i barem nas fotografijama odvela na bajkovito mjesto koje se svakako našlo na našem popisu. U nastavku donosimo njezin putopis.
Odmor iz snova
Zamislite da sjedite u jednom od rooftop barova, promatrate zalazak sunca, jedete nachose s mahonskim sirom i pikantnom sobrasadom dok ćete žeđ utažiti s njihovim kultnim koktelom – Pomadom. U pozadini sviraju neki španjolski hitovi, a more se s 50 nijansi modre igra sa sunčevim zrakama koje mu daju onaj zlatni sjaj. Sunčane naočale su obvezne jer je sve toliko bijelo, a memoriju na mobitelu ili fotoaparatu imajte osiguranu jer ćete, kao ja, okinuti 300+ fotografija ovog raja na zemlji.
Binibeca Vell – magično mjestašce
I ne, nije riječ o Santoriniju, već o malom, bijelom gradiću Binibeca Vellu koji se nalazi na jednom od Balearskih otoka u Španjolskoj – Menorci. Zovu ju mlađom sestrom Mallorce, a do nje se avionom dođe za 40 minuta. Binibeca Vell je magično mjestašce na jugu otoka, 8 km od glavnog grada Mahona. Mjesto je to koje će i one najaktivnije natjerati da malo stanu, budu prisutni u trenutku i nakratko uključe slow-living.
Malo, jednostavno i slikovito mjesto
Kad uđete u ovaj gradić, odmah ćete izvaditi mobitel/fotoaparat kako biste fotografirali bijele očaravajuće kućice koje se nalaze jedna pored druge, no to je tek početak. Tek u centru ovog ribarskog mjestašca ćete se oduševiti posebnom arhitekturom i tišinom. Mjesto je malo, jednostavno i slikovito, ali baš zbog toga je posebno i šarmantno. Dok besciljno lutate po uskim uličicama, vjerojatno ćete dobiti dojam kako je ovo davno bilo autentično selo gdje su ribari živjeli i lovili, no moram vas malo razočarati.
Turistički kompleks koji je izgradio španjolski arhitekt
Binibeca Vell je zapravo turistički kompleks, no svejedno možete ignorirati tu činjenicu i zadržati svoju maštu u glavi. Izgradio ga je španjolski arhitekt Antonio Sintes 70-ih godina prošlog stoljeća s ciljem stvaranja boemskog mjesta koje će nadahnuti umjetnike i filozofe. Tako je nastalo preko 150 atraktivnih kućica različitih oblika i veličina koje su bijele kao kreda, imaju drvene detalje poput prepoznatljive ograde i zelena mala dvorišta s ne tako visokim palmama. Na nekim kućama stoje znakovi koji znatiželjne prolaznike mole da budu tihi iz poštovanja prema stanovnicima.
Glavne atrakcije ovog mjestašca su crkvica i šetnica uz more koji su među prvima izgrađeni, a šetnica će vas odvesti do male luke gdje možete uživati u pogledu na otvoreno more i okinuti prekrasne, minimalističke fotografije.
Za gastro ljubitelje
Binibeca, bez obzira na to što je jako malo naselje, ima velik izbor restorana i kafića, a mene se najviše dojmio BB Cocktail Bar s krovnom terasom odakle imate spektakularan pogled na bijele krovove, zalazak sunca i more u daljini. Naručite Pomadu koja je kultni koktel i poznatije je piće od sangrije, a radi se od posebnog gina koji se proizvodi samo na Menorci i limunovog soka ili gaziranog napitka s limunom. Za želudac preporučujem prefine nachose s rastopljenim mahonskim sirom i umakom od sobrasade (španjolska pikantna kobasica koja se maže kao pašteta).
Predivne plaže
U blizini se nalazi više lijepih plaža, no mene je osvojila prekrasna, skrivena uvala Cala Binidali koja ima tirkiznu boju mora, a dolazak do nje je lagan. Od parkinga imate 5 minuta spuštanja po uređenoj stazi s drvenom, prepoznatljivom ogradom, a pogled na uvalu vam je sve bliži i bliži. Plaža nije velika niti je uređena, ali baš zato što je “netaknuta” i okružena zelenilom cijela je uvala jedinstvena. Glavni biser ove uvale je kamena, ribarska kućica koju vidite tek kad uđete u more. Plutanje po površini čistog mora ispred te kućice poziva vas da zapjevate Oliverovu Ča je život vengo fantažija…
Foto i tekst: Karla Čurin