Vodimo vas na Azore, čarobno otočje u Atlantiku koje će vas svojom ljepotom ostaviti bez daha

Nedjelja, 05. travnja 2020.

Pogled na najzapadnije naselje u Europi – Fajã Grande

*Tekst je napisao Matija Kljunak.

Smiješno je kuda te životni putevi odvedu. Dok sam u pradavna vremena igrao legendarnog Indiana Jones & The Fate of Atlantis, kad je Indy u svojoj avanturi prošao preko Azorskog otočja koje mi je tad toliko okupiralo maštu, nisam ni na trenutak pomislio da ću ih jednog dana vidjeti i uživo. Cijeli svijet trenutno putuje virtualno, pa vas pozivamo da nam se pridružite na jednom takvom putovanju, skoro 4000 km na zapad, sve do najzapadnije formalno europske točke.

Ako sad brže-bolje odjurite na kartu provjeriti što se to nalazi 4000 km zapadno od naših krajeva, možda ćete pomisliti da smo pogriješili; tamo je samo pustoš Atlanskog oceana. No, pogledajte bolje i možda na centralnoatlanskom rasjedu uočite razbacane male, zelene otočiće – Azorski arhipelag.

Planinsko jezerce obavijeno oblacima na najvećem otoku

Vulkanski otoci u Atlantiku

Ovi vulkanski otoci su iznikli na morskom dnu i uspinjali se sve dok nisu provirili iz nemilosrdnih valova Atlantika. Šibani vjetrom i kišom, okupani oceanom i obavijeni oblacima, ovo su otoci velikih kontrasta. Crna vulkanska zemlja je toliko plodna da ćete je zapravo rijetko imati priliku vidjeti – biljke rastu preko biljki, koje rastu preko drugih biljki.

Bogatstvo flore je balansirano samo usporednom skromnošću autohtone faune. Uz izuzetak par vrsta ptica, otoci su toliko daleko od kopna da na njima nema praktički nijedne životinje koju ljudi nisu donijeli.

Arhipelag od 9 otoka je prilično razvučen i svaki otok je posve unikatan. Imate tu velikih vulkanskih vrhova posutih vinogradima koji završavaju izravno u moru (Pico) i otočića koji su zapravo eksplozivni vulkanski krateri (Corvo i Vila Franca do Campo). Ima ih koji su pretežno ravni pašnjaci s više krava nego ljudi (Terceira), prepuni geotermalnih izvora (São Miguel) ili posve obraslih u pravu džunglu okupanu brojnim vodopadima (Flores).

Vulkanski krater tvori otočić Vila Franca do Campo

Slapovi koji završavaju u geotermalnom jezercu

Crna plaža od vulkanskog pijeska, Mosteiros

Simbol cijelog arhipelaga su hortenzije specifične svijetloplave boje. Ako pogodite pravo doba godine (rano ljeto), zateći ćete ih posvuda! Brda su prelivena nebesko-plavim tepihom hortenzija, rastu uz ceste i ograde, a koriste ih i umjesto suhozida. Raširene su kao da su zaštićena vrsta (što, zapravo, i jesu).

Priroda koja ostavlja bez daha

Svo to bogatstvo vode i planina znači da potoci i rječice koje presijecaju otoke u svim smjerovima često doteku do ruba s kojeg se sunovrate u ponor. Tu dramatičnu pojavu romantičnije zovemo vodopadi, a ima ih svih zamislivih vrsta i oblika.

Možda su nas najviše impresionirali ‘beskonačni vodopadi’ (naša kovanica) – vodopadi velike visine koji zbog jakog vjetra nikad ne dođu do dna. Neki se rasprše u zraku u nešto nalik magli, dok drugi uz pomoć bočnih stijena naprave puni krug i vrate se na početak.

Jedno od doista nevjerojatnih mjesta, Ribeira do Ferreiro, nas je dočekalo nakon sat vremena uspona kroz džunglu, gdje smo na jednom mjestu izbrojali preko 20 paralelnih slapova i slapića.

Kružni vodopad na Floresu u rano proljeće

Što se dogodi kad se moćni, višemetarski valovi Atlantika sudare sa tvrdim vulkanskim stijenama? Nastaju predivne formacije koje bi mogle biti s drugog planeta da nisu prekrivene raslinjem.

Obala Floresa, mjesto gdje su se iskrcali prvi doseljenici

Stijene izložene otvorenom oceanu, Vila Franco do Campo

Vulkanizam je sveprisutan – bilo kao crni pijesak na plažama, kao zanimljive bazaltne formacije stijena, vulkanski krateri, tragovi ogromnih eksplozija prije 200-tinjak godina koji su promijenili lice otoka ili kao termalni izvori i bazeni.

Neki su topli i ugodni za kupanje, neki su pogodni za kuhanje tradicionalnih jela koja se u loncima zakopavaju na više sati (svakako probati!), a neki pak bojaju jezera u razne nijanse zelenih, modrih i žutih. Jedno od zanimljivijih mjesta je bio termalni izvor u moru, koji hladnjikavi Atlantik čini vrlo ugodnim za kupanje!

Raj u koji ćete se poželjeti vratiti

Azorska klima je ugodna mješavina tople oceanske i vlažne subtropske klime. Iako su otoci južnije od Hrvatske i sunce može poprilično pržiti (izgorit ćete za pola minute bez kreme), ocean balansira temperaturu pa je čak i u najtoplijim mjesecima vrlo ugodno lutati svim tim prostranstvima.

Lokalno se uzgajaju neopisivo sočni mini-ananasi, patuljaste zelene banane i zeleni čaj, što je ujedno i jedino europsko područje gdje raste čaj. Plantažama možete slobodno hodati, gledati branje čaja i provjeriti kako se prerađuje u tvornici. Mislimo da nema zdravijeg zelenog čaja od Azorskog! Kina i Indija imaju svoje konje za trku, ali su okruženi smogom. Azori su pak tisuće kilometara udaljeni od ostalih kontinenata i jedva naseljeni.

Ljubiteljima čaja preporučamo da potraže Plantacoes de Cha Gorreana i naruče si nešto u čemu će doista uživati. Do kraja narudžbe obećajemo da ćete usavršiti i svoj portugalski!

Uz sve te prirodne ljepote, sigurno se pribojavate količine turista koju ćete tamo zateći. Budite bez brige – Azori su praktički neotkriven dragulj, pa na većini manjih otoka nećete zateći više od par avanturista.

Kao posljednju zanimljivost ćemo vas ostaviti uz činjenicu da na svakom otoku postoji mala zračna luka, a propelerac funkcionira kao lokalni autobus. Zračne luke imaju čak i otoci sa svega par stotina stanovnika.

Let među otocima je možda bila i najveća od svih avantura, jer vjetrovi koji nemilosrdno šibaju otoke bez muke odgađaju i do polovice svih letova, a oni koji lete će vas nekad natjerati da se zapitate što vam je sve to trebalo… Sve dok ne izađete van i pogledate gdje ste to upravo stigli!