Mnogi koji su čuli za Kazahstan znaju samo to da je to “neka država tamo negdje u Centralnoj Aziji” i ne baš puno više od toga. Moram priznati da, kad smo muž i ja saznali da je to destinacija gdje ćemo morati privremeno preseliti zbog njegovog posla, nismo ni mi znali više osim da je “tamo negdje u Aziji” i da je to država koja je nekad bila dio Sovjetskog saveza. Nismo znali ni koliko vremena ćemo tamo ostati i to su na kraju bile pune tri godine ili kako mi to kažemo pune tri kazahstanske zime koje smo preživjeli!
Prije nego kažem par riječi o tome što to zapravo znači, evo nekoliko zanimljivosti o Kazahstanu i njegovom glavnom gradu, Astani.
- Kazahstan je 9. najveća zemlja svijeta i najveća kontinentalna zemlja na svijetu bez izlaza na otvoreno more.
- U Kazahstanu se nalazi kozmodrom Baikonur, najstariji i najveći poligon za lansiranje svemirskih letjelica na svijetu.
- U Kazahstanu pored dominantnog islama slobodno se prakticiraju i ostale religije i moram priznati da u tri godine ni ja ni moji prijatelji iz raznih krajeva svijeta nismo imali niti jedno negativno iskustvo gdje bi nas netko diskriminirao na osnovi naše vjere, nacionalnosti ili bilo koje različitosti, a to je neizmjerno važno u ovo današnje vrijeme!
- Konji su prvi put pripitomljeni na teritoriju današnjeg Kazahstana i konj je i danas vrlo važna životinja koja služi za transport, lov i prehranu, a fermentirano kobilje mlijeko, kumis, je vrlo popularno nacionalno piće.
- DNK analizom je ustanovljeno da jabuka originalno potječe iz Kazahstana i na nekim predjelima se još može naći tzv. divlja jabuka.
- Na sjeveru i središnjem dijelu zemlje nalazi se područje kazaških stepa koje zauzima gotovo jednu trećinu površine Kazahstana te predstavlja najveće područje suhih stepa na svijetu.
Upravo tu, usred nepreglednih stepa koje se protežu tisućama kilometara, nalazi se Astana koja na kazaškom jeziku znaci ‘glavni grad’. Nikad neću zaboraviti naš let i prvi dolazak kad smo, gledajući kroz avionski prozorčić nakon što se avion počeo spuštati, vidjeli samo stepu tj. jedno veliko nepregledno ništa, teren bez šuma, planina, brežuljaka, jezera… I nakon što smo već počeli osjećati tjeskobu zbog tog nepoznatog i jednoličnog prizora, pred nama se pokazala Astana u svojoj modernoj i blještavoj ljepoti!
Astana je grad smješten na obali rijeke Ishim prepun zanimljivih građevina, moderne arhitekture, sjajnih shopping centara, širokih cesta, uređenih šetališta. Neprekidno se gradi, doslovno 24/7 i ako negdje odeš i vratiš se za nekoliko tjedana, sigurno će te iznenaditi neka nova divna zgrada koje prije nije bilo! Jedna stvar koja se odmah primijeti kod domaćih ljudi u Astani jest da vole modu, lijepu odjeću, šminku, cipele i djevojke se, bez obzira na vremenske uvjete, uvijek šeću sređene kao da su spremne za modnu pistu.
Možda najzanimljivija činjenica i nešto što je definitivno utjecalo na naš život tamo jest da je Astana drugi najhladniji grad na svijetu, odmah iza Ulaanbaatara u Mongoliji. Teško je riječima opisati što to točno znači, ali eto možda je dovoljno reći da je grad okovan ledom pet mjeseci godišnje tako da počneš hodati sa šiljcima navučenim na cipele i bojiš se svakog koraka i to naravno samo onih dana kad je uopće moguće izaći i boraviti vani duže od 5 minuta.
Temperature zimi se spuštaju i do -45 ºC, a te temperature su još ekstremnije zbog ledenih vjetrova koji neprekidno pušu i kad tamo živiš i vidiš ujutro da je -20 ºC, pomisliš kako je baš lijepo zatoplilo, odmah skidaš jedan sloj odjeće i veseliš se proljeću! Naravno, nisu sve zime tako hladne jer to isto ide u ciklusima, ali naravno da su naše prve dvije bile najhladnije nakon dugo vremena tako da sam iskusila što to znači doživjeti napadaj panike jer je jednostavno prehladno, naučila da se može dobiti teška i bolna upala grla sa samo jednim udisajem te često sjedila za svojim radnim stolom u skijaškoj opremi. Ne baš idealno za nekoga iz Dubrovnika!
Ali čovjek se na sve navikne i prilagodi se najbolje što može na uvjete u kojima živi. I definitivno pomažu veliki shopping centri u kojima možeš provoditi puno vremena s prijateljima razglabajući o tome što vas je snašlo i kako preživjeti…
Mogla bih još puno pisati o ovoj zanimljivoj, lijepoj, velikoj zemlji, ali eto završila bih s riječima da su ljudi ono što čine zemlju i da ću uvijek nositi u srcu sve divne ljude koje sam srela na svom putu, ljude koji su mi svojim iskrenim osmijesima i toplinom u očima pomogli da se prebrode i jezične i kulturne barijere. Ljubaznost i osmijeh je jezik koji svi razumiju!
Tekst i foto: Lili Basic Capacetti, Travelling Oven
