Nije puno prošlo da slastičarnica Mak na konac, skrivena u ulici Popa Dukljanina 1 u blizini zagrebačke Džamije, osvoji srca svih ljubitelja slatkog zalogaja. U početku zamišljena kao ‘take out’ slastičarnica i integralni dio restorana Peta četvrtina, nakon dvije godine takvog načina rada ušla je u prostore restorana nakon što je on iselio.
Tako je Mak na konac dobio nešto što su mnogi od nas od početka priželjkivali – ugodno mjesto u kojem će sa svojim najdražim kolačem (ili možda čak i slanim zalogajem), šalicom kave i prijateljima moći provoditi popodneva. Prostor je ispunjen svjetlošću čak i na kišni dan, cvijeće će vas dočekati na svakom stolu, kao i zelenilo koje se proteže cijelim jednim zidom i unosi posebnu svježinu u interijer. Puno je pažnje posvećeno čak i najmanjim detaljima, što se jednako osjeti i u svakom kolaču koji u Maku možete isprobati.
Kakva atmosfera vlada u novom prostoru pozivamo vas da provjerite sami, a mi smo o novostima, kao i planovima za budućnost koje Mak na konac još želi ostvariti, razgovarali s Petrom Jelenić, executive pastry chefom slastičarnice.
1. Mak na konac je počeo kao ‘take out’ slastičarnica, no nedavno je zaživjeo punim plućima u velikom prostoru. Recite nam nešto o tom značajnom koraku?
Krenuli smo kao ‘take out’ slastičarnica iz više razloga. Volim francusko slastičarstvo i lijepe su mi njihove slastičarnice pune obilja bez mogućnosti konzumacije. Činilo mi se kao dobra ideja. Kako sama nemam naviku odlaska u slastičarnicu na kolače tako sam podcijenila tu našu tradiciju. Ozbiljniji razlog je bio manjak prostora za stolove. Vremenom se ipak pokazala potreba za mogućnošću konzumacije i kako se prostor do nas oslobodio logično je bilo odlučiti se na taj korak.
2. Novi interijer poziva na opuštanje i duga druženja uz fine slastice. Na koji način ste to postigli?
Ulaskom u prostor bivšeg restorana 5/4 i savjetima arhitekta Marka Piljeka koji je osmislio interijer i restorana i slastičarnice. Marko nas je savjetovao kako unijeti više svjetla u sam prostor, poigrali smo se bojama, dodali bilje i cvijeće. Ja želim da slastičarnica Mak na konac postane mjesto druženja utkano u urbani život Zagreba.
3. Teško je na prste nabrojati sve delicije koje se kod vas mogu probati, izlog mami prekrasnim bojama i oblicima. Kako dolazite do ideja za nove okuse?
Inspiracija je svuda oko nas. Nekad me inspirira sezonsko voće – katkad i povrće. (smijeh) Boje i mirisi prirode. Tekst u novinama ili pak listam stare i nove kuharice. Prijateljica s prijedlogom ili mamina želja za nekim starim okusom na novi načim. Nema pravila.
4. Vaši su kolači vizualno i okusno dovedeni do savršenstva. Koliko rada je uloženo u kreiranje jedne nove vrste i koji su koraci potrebni da od ideje dođe do realizacije?
Ma ja sebi volim komplicirati život pa nisam nikad zadovoljna. Od ideje do realizacije je nekad kratak put, a nekad (najčešće) radimo 20 puta kolač mijenjajući omjere i dodavajući okuse i teksture dok nismo koliko-toliko zadovoljni. Napravim nešto pa idem od kolege do kolege: “Daj probaj, kaj misliš… bi više kiselo ili manje slatko ili još vanilije?” Na kraju, najbitnije je da se svidi našim gostima. Ako im ne paše – mičem kolač iz vitrine i radim nešto drugo. Neverending story.
5. Veliku selidbu ste ‘odradili’. Što je sljedeće na redu?
Imam puno planova samo bih voljela ostvarivati stavku po stavku. Ako krenem sa svim odjednom samo ću se izgubiti u svemu. Definirat ću ponudu slanih kolača za početak. Krenuli smo sa Rudarskom greblicom, slanim muffinima i svicima s gljivama, no tu ne bi stala. Na jesen, subotama poslije podne, počela bih raditi slatki švedski stol. Voljela bih i krenuti s ponudom Čaja u 5. Htjela bih nuditi doručak i par ozbiljnijih slanih jela. No polako – malo po malo.
Foto: Rajna Raguž (RRVizual)
