Još jedan 8. mart je prošao, još jedan marš, još jedan prosvjed. Ali nije. Za žene se borba nastavlja, svakog dana u godini. Borba koja traje otkad je svijeta i vijeka. Borba za jednaka prava, za jednaku plaću, za život… I nekome će ovo zvučati jako dramatično, ali je realno. Hrvatska je na trećem mjestu u EU po broju femicida, u posljednjih 20 godina ubijeno je 400 žena, a svakih 15 minuta jedna žena u Hrvatskoj proživljava fizičko nasilje. Porazna statistika, a zvuči još gore kada znamo kolike kazne na kraju dobivaju nasilnici.
Hrpa olakotnih okolnosti na kraju rezultira tragično malim kaznama, kojih se baš nitko ne boji. U životu, za žene, nema olakotnih okolnosti. Muškarac sa stavom na vodećoj poziciji je ambiciozan, ista takva žena je histerična i nestabilna. Cijelog života nam govore kako su muškarci bolji vođe jer su manje emotivni, a onda dođe trenutak kada eksplodiraju zbog svih tih emocija koje ne pokazuju, a sve to obično se prebije preko ženskih leđa. I života. Baš zbog toga, a i puno drugih stvari, održan je Noćni marš diljem zemlje. Na onom zagrebačkom nikada nije bilo više ljudi.
Dan žena nije komercijalni “praznik”
Dan žena nije Valentinovo, nije Božić, nije rođendan, nije godišnjica i ne treba nam vaše cvijeće. Ne trebaju nam pokloni, pogotovo ne u obliku kućanskih uređaja s kojima ćemo obavljati još malo neplaćenog posla nakon svog radnog vremena. Jer muškarci su nakon posla umorni i moraju odmoriti. Žene se nakon posla moraju brinuti za svoje muškarce, svoje obitelji, moraju skuhati, moraju pospremiti, uspavati djecu, a na kraju, naravno, i pobrinuti se da je njezin supružnik zadovoljen. I onda sve ispočetka.
Dan žena nije tu da bi se na njemu zarađivalo. Dan žena obilježava žensku borbu koja traje, i traje, i traje, i ne vidi joj se kraja. Ne treba nam vaše cvijeće. Treba nam poštovanje, jednakost i sigurnost. Treba nam da se ne bojimo u vlastitom domu i na ulici. Treba nam da institucije rade svoj posao, da štite nas, a ne nasilnike. Trebaju nam sudovi koji ne oduzimaju djecu jer je jedan roditelj financijski podmazaniji pa je podmazao i njih. Treba nam pravda. Ne vaše cvijeće.
Hrabrosti, ime ti je žena
I sada će se naći oni koji ispod svakog slučaja silovanja, obiteljskog nasilja i femicida komentiraju: “ne svi muškarci” i to će komentirati i ovog puta. Naravno da ne svi muškarci. Muškarci mogu biti divni, nježni, feministi, mogu podržavati žene u njihovoj borbi i takvih nam treba više. Nažalost, ona nasilna manjina ostavlja puno dublji trag. Puno dublje ožiljke koji ostaju za cijeli život, pod uvjetom da preživimo njih i njihovo nasilje.
Hrabrosti, ime ti žena i zauvijek će tako biti. Naša borba nije gotova, a sudeći po porukama s Noćnog marša, borit ćemo se samo još jače. Borit ćemo se za pretučene i zlostavljane, za radnice koje još uvijek čekaju svoju plaću nakon stečaja tvrtke, za radnice koje na svom radnom mjestu trpe uznemiravanje od onih s viših pozicija, za majke koje se za svoju djecu moraju boriti s nepravednim sustavom, za djevojčice koje još uvijek nisu svjesne što ih čeka….
Ako ste kojim slučajem Noćni marš, koji je organizirao fAKTIV, propustili, u nastavku su najmoćnije fotke iza kojih je stajalo 10.000 ljudi, mahom žena.
Foto: Marko Lopac
