Sezona je ljetnih godišnjih odmora i preplavljuju nas prizori idiličnih obiteljskih ljetovanja, roditelja koji odmaraju uz more dok se dječica veselo i bez svađe igraju u plićaku ili pak mama koje su uspjele pročitati neku knjigu na plaži. Iskreno, kao i uvijek, trebalo mi je par godina roditeljskog sazrijevanja da takvi prizori obiteljske ljetne idile s društvenih mreža u meni ne zakotrljaju frustraciju pitanjem kako li se to roditelji male djece na ljetovanju ne samo zabave, već i odmore?
Ja sam dijete mora, odrasla sam u jednoj predivnoj mirnoj uvali otoka Korčule i ljeta sam uvijek provodila idilično: na maloj plaži daleko od turističke vreve, uz lagani odmor za tijelo i um i zabavu kad bih se zaželjela glasnog ljetnog šušura. Živjela sam za ljeta i ona su mi svojim ritmom punila baterije za nadolazeću sezonu života.
Prva obiteljska ljetovanja s djecom za mene su bila veliko razočaranje jer nisam prihvaćala novu roditeljsku realnost ljetovanja zato što mi je kao mami najviše trebalo sve ono što ljeto inače pruža, odmor i zabavu.
Naša prva dva obiteljska ljetovanja s djecom za mene su bila veliko razočaranje jer sam nekako naivno očekivala da će se ljeto samo od sebe pobrinuti da se ja odmorim i zabavim kao nekoć, zaboravljajući da sam postala majka i da ljetujem s dvoje male djece koja baš i ne uživaju u satima mirnog ležanja i čitanja na plaži. Da nešto trebam promijeniti, shvatila sam kad me pomisao na skoro ljetovanje počela više brinuti nego veseliti. Trebale su mi dvije godine da u sebi pronađem odgovor da sam u svakoj sferi života prihvatila ritam majčinstva, osim u ljetovanju. Kao da je cijelo moje biće toliko bilo ovisno o ljetnom odmoru da je slijepo odbijalo prihvatiti novu, roditeljsku, stvarnost ljetovanja, a vjerujem iz razloga što mi je kao mami najviše trebalo sve ono što mi je ljetovanje nekoć pružalo.
No od prošlog se ljeta moj dojam ljetnog odmora snažno promijenio. Ne zato jer smo otkrili savršeno mjesto za ljetovanje s malom djecom, već zato jer su se promijenila moja očekivanja i ritam ljetnog života na moru. Bolje rečeno, ja sam ih odlučila promijeniti iz svjesnosti da se stvari ne mijenjaju slučajno, već našom osobnom odlukom.
Promjenom očekivanja promijenio se i moj dojam ljetovanja. Nije li precijenjeno od ljeta očekivati savršen odmor i zabavu?!
Prvi korak u promjeni osjećaja ljetovanja bio je (privremeno) se oprostiti i odvojiti od idilične slike ljeta na koju sam bila navikla. To mi je palo najteže, no bilo je ključno da bih mogla prihvatiti novu stvarnost ljetovanja sa svojom obitelji koja iz vrlo opipljivih razloga još neko vrijeme ne može biti slična onim ljetima koja sam živjela solo ili sa suprugom bez djece, a kad sam svoj ljetni odmor lakše mogla prilagoditi samo svojim željama i potrebama.
Odvajanje je značilo prilagoditi očekivanja od ljetovanja novoj roditeljskoj stvarnosti. Priznala sam si da se kao mama malog djeteta na ljetovanju neću fizički odmoriti. Štoviše, uslijed promjene ambijenta i ritma života, mogla sam očekivati da ću se s ljetovanja vratiti i umornija. Bebe i mala djeca ne prihvaćaju lako novu sobu za spavanje, aktivniji ritam dana, nove okuse ili mnoštvo podražaja kojima su izloženi na ljetovanju, a sve to itekako utječe i na izraženije tantrume ili nemirniji san, o čemu ponajviše ovisi i moj odmor. Zato smo suprug i ja na ljetovanju odlučili zadržati rutine koje su našim dječacima pomagale da budu smireniji i zadovoljniji. Mislim prvenstveno na okvirni ritam spavanja i obroka što nam je pomagalo da izbjegnemo nervozu od umora i gladi u ključnim djelovima dana. To nije uvijek lako zadržati, osobito ako ljetujete s drugim ljudima koji isto tako vole svoje rutine, no ako nešto s razlogom postaviš kao prioritet, tome se lakše prilagoditi bez osjećaja žrtve i moranja
No iako nam ljetovanje s malom djecom nije toliko pružalo fizički odmor, s vremenom smo otkrili da ono itekako može biti odmarajuće ako nas ispuni osjećajem zabavnih trenutaka, novih doživljaja i svjesnih obiteljskih uspomena koje često imaju veću vrijednost od fizičkog odmora. Zato je za nas bilo ključno na ljetovanju ipak promijeniti neke druge rutine jer smo uz tu promjenu osjetili odmak od svega onoga što inače radimo svaki dan. Nama je to značilo nekad ranije ustati i doručak pojesti s djecom na plaži. Ili uspavljivati bebu u nosiljci u šetnji uz more i zalazak sunca. Nije mi bilo lako osjetiti od čega se trebam odvojiti jer su mi mnoge rutine davale osjećaj prividne kontrole i sigurnosti u roditeljskim situacijama, no s vremenom sam shvatila da je puno navika u mom životu prisutno bez čvrstog razloga ili iz tuđih očekivanja, a tako su me kočile da doživim neke opuštenije trenutke i promjenu koja me veseli.
U obitelji je važno uskladiti očekivanja zajedničkih trenutaka: mislimo li svi na slično kad kažemo odmor ili zabava?
Kako bi nam ljetne aktivnosti bile što opuštenije i kako bismo u njima mogli svjesnije uživati, shvatili smo da ih trebamo prilagoditi i birati prema dječjim, ali i našim, roditeljskim očekivanjima. Boravak na plaži u maloj dječjoj glavici podrazumijeva puno bućkanja i igre s kamenčićima dok u mojoj znači hlad, kavu i čitanje. Dok nisam osvijestila tu razliku doživljaja (ne samo oko boravka na plaži već i oko drugih situacija) vrlo sam lako i to svakog dana upadala u frustraciju neispunjenih očekivanja i s ljetovanja se vraćala duboko razočarana i prazna. U smanjivanju te frustracije ponajviše mi je pomagao dogovor sa suprugom da svakog dana jedan od nas dio vremena provodi s djecom u nekoj aktivnosti, dok drugi ima vrijeme za sebe: u dužem spavanju, plivanju, šetnji, čitanju, kavi…što god nas je taj dan veselilo i opuštalo. Nevjerojatno je koliko se radosnije možemo posvetiti obiteljskoj zabavi nakon što napuniš svoje baterije u vremenu za sebe. A upravo su ti mali trenuci zajedništva i svjesnog upijanja djece u radosnoj igri, bućkanju u moru ili lizanju sladoleda ono najvrjednije čega ćemo se za koju godinu tugaljivo prisjećati kad ti naši mališani odrastu i svoja ljeta budu željeli provoditi bez nas.
Samo redovitom brigom o sebi možeš biti roditelj koji je odmoran i koji može svjesnije uživati u svim onim malim obiteljskim trenucima koji čine život. I ne samo na ljetovanju.
Nevjerojatno je koliko pozitivno promjena perspektive i očekivanja može utjecati na osjećaj ljeta, ali i većine drugih životnih situacija. Uostalom, nije li precijenjeno na ljetovanje stavljati toliku težinu očekivanja savršenog odmora i zabave?! Sad u roditeljstvu, više no ikad osjećam koliko su mali trenuci odmora i zabave važni svakog dana, tjedna i mjeseca u godini: popiti kavu uz poglavlje dobre knjige, redovito vježbati, skuhati ručak slušajući zanimljiv podcast, ne skuhati ručak, prošetati pola sata navečer kad djeca zaspu, pustiti djecu od sebe da prespavaju kod bake da i ti možeš prespavati osam sati u komadu, provesti vikend u hotelu prepunom sadržaja da ne moraš ni prstom maknuti. I razgovarati, sa sobom, partnerom, prijateljicom, terapeutom. Jer samo brigom o sebi možeš biti roditelj koji je odmoran tijelom i glavom, a koji onda može i uživati u svim onim malim obiteljskim trenucima koji čine život. I ne samo na ljetovanju.
Tekst: Nikolina Mamić, blogovi: Mama, priča & Sretni obroci
Foto: Nikolina Mamić
