‘Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu’: Nitko to ne dokazuje poput slovenske aktivistice Nike Kovač
Ove godine održava se drugo izdanje Women’s Weekenda, od 7. do 10. ožujka u Rijeci. Na konferenciji će sudjelovati razni gosti, a jedna od njih je i Nika Kovač, aktivistica i voditeljica Instituta za istraživanje 8. mart koji djeluje u Sloveniji. Povodom konferencije, popričali smo s Nikom o političkoj participaciji, stanju ženskih prava na Balkanu i njezinom aktivističkom putu.
Poznata si kroz svoj aktivistički rad, sudjelovala si u raznim organizacijama, objavila tri knjige te vodiš Institut za istraživanje 8. mart. Počnimo s jednim općenitim pitanjem – na što si najviše ponosna?
Najviše sam ponosna na svoj tim u Institutu 8. mart. Držimo se skupa kao tim, kao nevjerojatno povezana zajednica unatoč svim prijetnjama smrću koje smo primili, unatoč ciljevima koji se čine nemogućima za postići. Moj najveći uspjeh je što smo ostali zajedno kao tim čak i kada mnogi ljudi još uvijek nadaju se da ćemo se razići i raspasti, a mi i dalje pokušavamo ostvariti bolji svijet.
Naš tim se uglavnom sastoji od ljudi u dobi od 18 do 35 godina, većina su djevojke i izuzetno sam ponosna što smo promijenili sliku o tome tko su ljudi koji mogu postići promjene na nacionalnoj razini. To nisu samo stariji muškarci u kravatama, to mogu biti i djevojke u ružičastoj odjeći i šljokicama koje se bore za jednakost.
Koje platforme, projekte ili inicijative vezane za prava žena bi izdvojila kao važne u današnjem društvu i zašto?
Najimpresivnija inicijativa za mene bila je način na koji je pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece uvedeno u slovenski Ustav. Feministički pokreti povezali su slovenske članice parlamenta s lijevog i desnog političkog spektra i upravo su one stajale iza ovog prava i zajedno su dale svoje glasove za ustavno pravo na pobačaj. Za mene je ovo jedna od najvažnijih inicijativa u posljednjih 35 godina koja se dogodila u našem geo-političkom kontekstu.
Drugi pokret koji smatram važnim je “Nisam tražila” i “nisi sama” s Balkana. Osjećam kao da nije bilo odjeka pokreta #Me Too u balkanskoj regiji, ali kada su se dogodili “nisi sama” i “Nisam tražila”, te kada su prvi iskazi došli, to nas je također potaknulo u Institutu da započnemo našu kampanju za predefiniciju kaznenog djela silovanja – “Samo da znači da”. Sa zakonom koji smo napisali i podnijeli u nacionalnom parlamentu uspjeli smo promijeniti definiciju silovanja u Sloveniji.
Kako bi opisala trenutno stanje ženskih prava na globalnom nivou, posebno uzimajući u obzir društvene i političke promjene?
Kad god je ekstremna desnica na vlasti, vlada uvijek napada pravo na slobodan izbor o rađanju djece. Kada se to dogodilo u SAD-u, živjela sam i studirala tamo i iz prve ruke svjedočila što se događa kada vam prava preko noći budu oduzeta. U SAD-u pobačaj je nešto što si ljudi više ne mogu priuštiti. U saveznim državama gdje je pristup pobačaju ograničen ili gdje je pobačaj ilegalan, ljudi iz bogatijih ekonomskih slojeva mogu si priuštiti putovanje i siguran pobačaj, dok ljudi koji si to ne mogu priuštiti moraju birati nesigurne opcije pobačaja. Čak i ako pogledamo u Europu, pravo na pobačaj nije sigurno. Mnoge zemlje imaju lažan pristup pobačaju. To uključuje Hrvatsku, iz koje žene dolaze u Sloveniju na pobačaj.
Osim toga, rodna nejednakost još uvijek je ukorijenjena u našem društvu. Najsiromašnija ekonomska skupina su starije umirovljenice, među samozaposlenima većinom su žene. Jedan od problema koje je donijela prekarizacija je i taj što se žene moje generacije ne usude osnovati obitelj jer se boje da neće moći priuštiti brigu o djetetu. Unatoč tome, žene su generatori promjena. U Poljskoj, to su bile žene koje su promijenile vlast. Mnogi pokrete širom svijeta započele su žene koje su se borile za demokraciju i dokazale da se svijet može promijeniti s ljubaznošću i odlučnošću.
Politički aktivizam i participacija su ključni za društvene i političke promjene. Što je tebe potaknulo da se baciš u te vode?
Zapravo me ostavio dečko koji je bio aktivist i koji mi je rekao da ja to nikad neću biti (smijeh). To me naljutilo, a i tvrdoglava sam pa sam se prijavila u studentsku udrugu koja se bavi problemom društvene nejednakosti i ostala sam tamo. Bila sam presretna činjenicom da možete promijeniti svijet i da se stvari mogu dogoditi kada radite kao zajednica i zahtijevate bolje društvo i uspijete. Stoga mu dajem zasluge što sam završila ovdje s mojom tvrdoglavošću i činjenicom da sam shvatila da to želim raditi cijeli život.
Kako mediji mogu pridonijeti pozitivnom prikazu žena i osnaživanju ženskih glasova?
Oni daju glas svjedočanstvima i pišu o dosad ne ispričanim pričama pa su postali važan saveznik za nas. U Sloveniji, analiza #jaztudi pokazala je da niti jedan medijski izvor, ni lijevi ni desni, nije negativno pisao o kampanji, što je samo po sebi puno doprinijelo podizanju svijesti o seksualnom uznemiravanju i nasilju.
Sudjelovat ćeš na konferenciji Women’s Weekend ove godine. Što je nešto najviše što želiš da žene, a i muškarci nauče od takvih konferencija?
Radujem se sudjelovanju na ovoj konferenciji, jer zaista vjerujemo u zajednicu, vjerujemo da ako smo zajedno na različitim događajima koji prelaze naše granice, možemo puno naučiti i organizirati se zajedno. Radujem se novim prijateljstvima i izlasku iz okvira poznatog.
I za kraj, kako vidiš budućnost aktivizma?
Ako se bavimo aktivizmom na pravi način, izgradit ćemo ljubaznije i pravednije društvo, a tada aktivizmu više neće biti potrebna budućnost.
