Prošlo je više od godinu dana od zagrebačkog potresa, koji je osim trauma, građanima donio i brojne druge probleme. Nebriga i nemar oko gradske imovine izašli su na vidjelo, a otvorila su se brojna pitanja o kvaliteti života građana u samom centru Zagreba. Nažalost konkretne akcije rijetko se poduzimaju, a građani sve više zaključuju da su često prepušteni sami sebi. Budi se svijest, rađaju se građanske inicijative, a ljudima postaje sve jasnije da su njihove odluke te koje mijenjaju svijet oko njih. Na našoj platformi #allaboutchange tražimo upravo takve inspirativne priče, one koje slave pojedinca i stavljaju ga u točku zbivanja od koje kreću promjene. Jer ako krenemo s promjenama od sebe, na svim razinama, sve ono loše i negativno mora ostati iza nas, jer nema kamo. Nevena Rendeli Vejzović upravo je jedna takva osoba. Nezadovoljna (u najmanju ruku) aktualnom situacijom, gradskom i državnom politikom oko rješavanja problema nastalih u razrušenom gradu, osnovala je građansku inicijativu SOS Zagreb. O motivaciji, snazi i ustrajnosti pročitajte u ovom zanimljivom razgovoru.
- 2021. definitivno je godina promjena. Nakon turbulentne 2020. nekako su svi osvijestili da se brojne stvari neće dogoditi same od sebe već da svi kao pojedinci moramo na neki način djelovati. Vi ste osnovali udrugu SOS Zagreb, opišite nam kako je to sve počelo?
Za mene je počelo nakon petrinjskog potresa koji je dodatno uništio i Zagreb. Do tad sam nekako naivno vjerovala da gradske i državne službe neće ostaviti na cjedilu glavni grad naše države, naše kulturno, turističko i ekonomsko središte a nakon 29. 12. 2020. osvijestila sam se i shvatila da, što se njih tiče, grad može naočigled propadati a da nitko ne pomakne prstom. Nakon malo „njurganja“ na društvenim mrežama, s nekolicinom poznanika i prijatelja koji su dijelili moju nemoć i bijes stanjem u kojem nam se grad nalazi, odlučili smo se pokrenuti i ne dopustiti da tako ostane. Na početku nas se okupilo desetak, osnivača SOS Zagreba – novinari, komunikacijski stručnjaci, pravnici, politolozi, arhitekti i poduzetnici, kojima je stalo do ovog grada i njegovih građana i evo već pet mjeseci pritišćemo, vičemo i tražimo objašnjenja zašto prava obnova Zagreba još uvijek nije počela. Sada nas je već nekoliko tisuća.
- Godinu dana prošlo je od potresa u Zagrebu, jesmo li se, po vama, pomaknuli s mrtve točke?
Prošlo je sad već i više i nažalost ne mogu reći, da se unatoč našem pritisku, puno promijenilo. Građani su sami počeli obnavljati svoje zgrade, neke škole koje su potpuno neupotrebljive su krenule u obnovu ali gledano općenito, još uvijek je to sve presporo ili nikako. Grad i država još uvijek kao da nisu donijeli odluku da je obnova nakon potresa nešto što se mora napraviti, da o tome ovise tisuće života, sigurnost i budućnost nekoliko desetaka tisuća građana. Ono što nas najviše plaši je nepostojanje vizije obnove Zagreba.
- Koji je cilj vaše udruge i koje su to konkretne akcije za koje smatrate da ih je potrebno poduzeti?
Cilj nam je transparentna i brza obnova Zagreba, povratak života i sigurnosti. Tražimo da se postave jasni rokovi i vizija obnove Zagreba. Trudimo se pomagati građanima u shvaćanju Zakona o obnovi, jer to je prvi korak da bi se uopće pomakli s mjesta, tražimo od Ministarstva graditeljstva da maksimalno olakša taj proces za građane ali i da se pobrine objasniti da je obnova Zagreba nužna i da ako uskoro nešto ne učinimo, iselit će se iz Donjeg i Gornjeg grada, zaštićene kulturne zone još 20 tisuća građana koliko je kažu procjene, već iseljeno. Centar grada je već sad opustjelo mjesto, zatvaraju se trgovine, malih obrtnika gotovo više i nema, nesiguran je za prolaznike i djecu. Iskreno nakon pet mjeseci intenzivnog bavljenja ovom temom i suočavanjem sa svim preprekama od konzervatora do pomanjkanja financija kod građana, ponekad nam se čini da jednostavno ne postoji politička volja i želja za obnovom Zagreba.
- Koji su najčešći problemi s kojima vam se građani javljaju?
Građani su pogubljeni između nemogućnosti dogovora između sebe, nepovjerenja prema državi i gradu, izgubljeni u papirologiji koja se od njih traži i na kraju financijskim nemogućnostima. No, to su sve rješivi problemi ako se problemu obnove pristupi kao važnom pitanju svih nas.
- Smatrate li da dolazi vrijeme da se Zagrebu krene u temeljitu obnovu? Ili je izglednije da će ljudi odlaziti iz grada?
Ne znam što bih vam rekla. Ja sam ostala živjeti s troje male djece u centru grada, mnogi moji prijatelji koji su imali mogućnosti su otišli. Ne krivim ih, ponekad je lakše i pametnije pobrinuti se za sebe. U meni se stvorio neki inat i želja da promijenim učmalost i beznađe u koje svi pomalo padamo posljednjih godinu dana. Ako svi odemo, što će ostati od ovog grada? Ruševine i miševi.
- Ljudi su sad nekako više fokusirani na sebe, osvijestili su nekako da ništa ne uzimaju zdravo za gotovo, vidite li tu promjenu i u sebi?
O, da. Nisam imala namjeru baviti se civilnim društvom i aktivizmom. Do sad. No shvatila sam da sam u principu u životu uglavnom bila privilegirana, što se tiče odrastanja, školovanja i karijere, i da sam dužna na neki način to vratiti društvu u kojem živim. Prvenstveno svome gradu koji nije zaslužio ovakvo propadanje. Ni mene ni ostale osnivače SOS Zagreb ne zanima politika niti se mislimo aktivno uključivati u stranačke borbe za vlast. To je dosta važno naglasiti jer sam shvatila da su ljudi toliko iziritirani bilo kakvom grupnom akcijom i iza bilo kakvog aktivizma vide borbu za moć. Nas to ne zanima, ali ćemo svakako biti građanski korektiv i vršiti pritisak na one koji imaju moć stvari promijeniti.
- Mislite li da aktivnom zajednicom i upornim radom možemo raditi na boljoj budućnosti, krenuvši od malih stvari oko sebe?
Sigurno. Kad bismo svi zajedno dovoljno glasno vikali i bunili se protiv nepravdi i svakodnevne korupcije i netransparentnosti kad se upravlja našim novcem, ne bi se nitko to usudio ni raditi. Nažalost u našem društvu vječno prevladavaju partikularni interesi no vrijeme je da se i to promjeni. Ako svi krenemo od zgrade u kojoj stanujemo, zatim od kvarta u kojem živimo, i pokušamo napravimo barem mali korak prema naprijed, bit će to velika promjena za sve nas.
Sadržaj članka nastao je u suradnji s našim partnerima. Za više informacija, pogledajte naše Uvjete korištenja.
Foto: Tatjana Bukvić
