Neimenovani park u Maksimiru dobio je ime po Otti Berger, Hrvatici ispred svog vremena za koju morate čuti
U hrvatskoj povijesti imali smo nekolicinu književnika i umjetnika koji su se zauvijek upisali u ključna imena naše kulture. Međutim, iako su povijesne prilike to otežavale, velik je broj upravo žena koje su za svog života ispisale ili stvorile ključne momente u kulturi. Upravo nas je zato razveselila vijest o tome da je neimenovani park u Maksimiru 24. veljače i službeno nazvan po velikoj tekstilnoj dizajnerici i slikarici Otti Berger.
Park se nalazi istočno od Ulice Lavoslava Švarca, a postao je prva javna površina u pod mjesnim odborom Mašićeva koja će biti nazvana po ženi, piše VoxFeminae. U nastavku vam donosimo priču o ženi ispred svog vremena čija je pak životna priča prerano i naprasno završila zbog političkih i povijesnih brutalnosti.
Ikona Bauhausa i žena koja je utabala put drugim umjetnicama
Kao kolijevka modernog dizajna uvijek se upućuje na Bauhaus, umjetničku školu koja je nastala prije više od 100 godina kad ju je s tada neobjašnjivom ambicijom osnovao arhitekt Walter Gropius. Zamislio ju je kao mjesto u kojem se umjetnost i dizajn neće više promatrati odvojenima od svih drugih sfera, štoviše, posvetio se umjetničkom obrtu koji je bio prikladan za poslijeratne prilike i novoj generaciji umjetnika koji su vidjeli umjetnost kao nešto živo i uporabljivo.
Bauhaus se ubrzo profilirala u najjaču umjetničku školu, cijelu filozofiju, koju osjetimo i dan danas, a uništili su je nacisti 1933. od opasnosti od ideja umjetnika koji su u njoj sudjelovati. Kako piše Jutarnji list, tek je troje studenata iz Hrvatske bilo na prestižnoj školi, a jedna je od njih upravo Otti Berger.
Rodila se 1898. godine u Zmajevcu, a ova mlada Židovka je prije Bauhausa pohađala Kraljevsku akademiju za umjetnost i obrt u Zagrebu, a zatim je postala jedna od rijetkih žena koje su pohađale Bauhaus i tekstilnu radionicu. Štoviše, zahvaljujući neiscrpnoj originalnosti, Otti je kratki period bila jedna od profesorica na školi i voditeljica odjela. Iako je Bauhaus po mnogočemu bio revolucionaran, žene umjetnice imale su manje mogućnosti od muških kolega zbog čega je Ottin rad još značajniji; utabala je put drugim ženama umjetnicama.
Među prvim je i rijetkim ženama koje su uspjele dobiti patent za tekstilni dizajn, a izborila se i za svoj potpis inicijalima na tkanini. Ottini tekstili savršeno su zastupali sve što je ova umjetnička škola predstavljala, a istovremeno su pokazali javnosti da se žene tkaninom mogu baviti na višoj, onoj umjetničkoj razini. Tijekom života je patentirala brojne tekstile i usko je surađivala s industrijom zbog čega su njezini dizajni krasili sjedala brojnih automobila i javnih prijevoznih sredstava. Spletom okolnosti i previranja u školi, Berger odlazi u Berlin u kojem otvara svoj vrlo uspješni atelje.
U svom berlinskom ateljeu radila je za velike stane kompanije, ali nije bio iznimka u masovnom zatvaranju nakon dolaska nacista na vlast u Njemačkoj. Berger je dobila zabranu rada zbog svog židovskog porijekla, a nakon što nije uspjela emigrirati ni u Veliku Britaniju niti u SAD, u kojem ju je čekao zaručnik, vraća se u Hrvatsku, u Baranju u kojoj joj je živjela i njezina majka. Otti i njezin brat gotovo su zaobišli tragičnu sudbinu u Drugom svjetskom ratu, među zadnjima su ih odveli u logor. On je preživio, a ona je, nažalost, postala jedna od brojnih žrtava brutalnog režima. Poslana je u zloglasni Auschwitz u kojem je put ove revolucionarne umjetnice – završio 1944. godine.
