Podcasti su napokon doživjeli veliku popularnost u Hrvatskoj. Iako su vani već godinama omiljeni način edukacije, informiranja i samopomoći, domaća je scena tek nedavno rasti po tom pitanju. Nakon dvije godine pandemije, koja je itekako ostavila utjecaja na mentalno zdravlje apsolutno svake osobe, drago nam je vidjeti da se otvara sve više i više tema o mentalnom zdravlju. Posebno je osvježenje Vinko Mihaljević koji ima odličan podcast Lood gdje ugošćuje psihologe, terapeute i life coachove. Njegove razgovore možete poslušati na svim online kanalima, kao i na njegovoj stranici www.lood.net te na You Tubeu, a mi smo s Vinkom razgovarali o cijelom konceptu i tome što još možemo očekivati od njega u budućnosti.
Kako si se odvažio, došao na ideju, da pokreneš podcast u Hrvatskoj? LOOD postoji preko godinu dana, a pokrenuti podcast je svakako izazov u našem podneblju.
Veliki sam zagovornik cjeloživotnog učenja i rada na sebi, sam konzumiram podcaste te vjerujem kako su razgovor i aktivno slušanje jedan od najefektnijih načina učenja. Htio sam za početak Hrvatskoj publici pružiti priliku da posluša neke od po meni bitnih tema, kao npr. Što je to uspijeh ili ispunjenje, kako ih postići, kako stvoriti lifestyle po svojoj mjeri, promijeniti način razmišljanja, svoje obrasce ponašanja, organizirati svakodnevicu, raditi na svome zdravlju, kako biti bolji roditelj, te u konačnici postajati bolja verzija sebe.
Neko vrijeme sam držao ideju u sebi, i razmišljao o reakciji okoline koja nije znala za ovu stranu mene i mojih interesa, i ta pomisao mi je bila strašna, ali kako volim izlaziti iz zone komfora, i biti LOOD, pokrenuo sam priču. Vizija podacasta je velika, i definitivno plan je izaći na internacionalno, tj. europsko tržište i razgovarati sa najbitnijim ljudima iz svijeta biznisa, sporta, umjetnosti, znanosti itd. te raditi više razgovora na engleskom jeziku u budućnosti.
Jesi li odmah imao sliku o tome koje teme želiš pokrivati i vidiš li razliku u interesu kad si pokrenuo LOOD početkom 2021. godine, i danas?
Znao sam od samoga starta koje teme želim pokrivati, i znao sam da želim pričati o onome oko čega sam vidljivo strastven, i vjerovao da će publika to osjetiti. Kroz praksu sam dobio osjećaj za koje teme ima više potražnje, pa sam uveo i nove koje prvotno nisam planirao. Osjećam da ljudi imaju sve više interesa za ovakvim temama, prvenstveno jer smo kao civilizacija nanizali par teških godina iza sebe, od pandemije, rata Ukrajina-Rusija, ekonomske krize, pa ljudi traže načine da osiguraju svoju budućnost financijski, ulažu u sebe, kao i da nađu smisao u ovoj našoj realnosti.
Za koga je osmišljen LOOD, tko je tvoja publika i što bi htio s njime postići, što se nadaš da on postiže?
Brend LOOD je osmišljen za nekoga tko sam ja bio prije 10 godina, mlad, ambiciozan, znatiželjan i prepun pitanja za svijet oko sebe, za nekoga tko želi raditi na sebi, biti bolji iz dana u dan, izraziti svoje strasti i stvoriti život oko njih. I danas sam takva osoba, samo sa nešto više odgovorenih pitanja i iskustva, iz tog razloga smatram da poznajem svoju publiku, jer i ja sam dio te publike.
Podcast je samo uvertira onoga što planiram ostvariti, LOOD dugoročno vidim kao edukacijski brand koji služi avataru kojeg sam opisao malo prije. Cilj brenda je pomoći korisniku da napravi pozitivnu promjenu svog životnog stila, u karijeri, zdravlju, odnosima, da razvija svoje vještine i mentalni sklop, da postane bolja verzija sebe.
Imaš vrlo zanimljive sugovornike, često i dosta različite, kako se odlučuješ koga ugostiti, koji su neki tvoj kriteriji?
Osnovni kriterij mi je odabrati osobu koja je vrlo strastvena oko onoga što radi, uspješna, i koja imala je hrabrosti pratiti svoju viziju. Osoba koja je autentična, pa iz tih razloga vjerujem da može zadovoljiti ono najbitnije, dati vrijednost LOOD zajednici.
Koje su po tebi trenutno najaktualnije teme po pitanju mentalnog zdravlja i osobnih izazova?
Imam osjećaj kako naša generacija, i nadolazeće generacije, govorim o zapadnom svijetu kojeg smo i mi dio, imaju problem prevelike osjetljivosti. Kao društvo nismo osjetili težinu života koji je bio svakodnevica našim bakama i djedovima, i svaki mali problem nam se čini velikim i bitnim, kao i što sami sebi pridajemo preveliku bitnost. Intrinzična vrijednost svake individue je neosporna, ali u konačnici svi smo samo prolaznici u dugoj povijesti ljudskog roda. Takva perspektiva bi nam dala puno više balansa i mira u živote.
Mislim kako ljudima nedostaje osjećaja zahvalnosti, i kako tragaju za smislom, i nekom jednostavnošću života kojeg nam je zakomplicirala činjenica da smo preplavljeni informacijama, zadacima, i brzinom života. Ljudi se žele osjećati više živima, uživati u jednostavnim životnim trenucima, biti prisutni, u interakciji sa dragim osobama, pjevati, plesati, i biti manje opterećeni sobom, i svojim mislima, a više davati drugima.
