Karijera koja je odoljela izazovima i nova obiteljska uloga; o svemu smo popričali s košarkašem Filipom Krušlinom
Životi sportaša za nas su oduvijek bili velika inspiracija. Od talenta s kojim sve krene, preko velike doze odricanja, discipline i fokusa na željene uspjehe i rezultate, pa sve do uspješnih karijera koje se upisuju na stranice povijesti. Uvijek smo vrlo ponosni na sve naše sportaše i uspjehe koje donose, a s jednim od njih bolje smo se mogli upoznati na prošlotjednom druženju u organizaciji Journala i adidasa, na kojem je predstavljena nova adidas Athletics kolekcija. Njegovo ime je Filip Krušlin, hrvatski je košarkaški reprezentativac i član kluba Cedevita Olimpija, a karijera koju je ostvario zanimljiva je na niz razina, pa tako i zbog uspona i padova koje je iskusio i nakon kojih se u igru vraćao samo još jači. Nedavno je postao i otac, a koliko mu je obitelj bitna, pokazao je bedžom #family na svojoj adidas VRCT jakni, koja je postala poput platna za izražavanje svojih misli, stavova i osjećaja pripadnosti. O karijeri i obitelji i svemu što trenutno obilježava njegov život, s Filipom smo popričali u nastavku!
Bedževi #family, #sacrifice, #imperfect, #brave, #author, dio su komunikacije nove adidas Athletics kolekcije. Iako se sa svakim većina može poistovjetiti, uz tebe najbolje pristaje onaj #family. Kakav je to osjećaj?
S #family bedžem sam se poistovjetio iz razloga što sam prije 7 mjeseci dobio sina i novopečen sam i u braku i kao roditelj tako da imam čak nekoliko novih uloga. To je bedž koji me u ovom trenutku, a vjerujem da će tako biti i do kraja života, najbolje opisuje. Ipak, moram priznati da za mene nema puno neispavanih noći, jer tu supruga odrađuje lavovski dio posla. S obzirom na posao kojim se bavim, vrlo bi mi teško bilo ne spavati noću, tako da je mnogo veći teret na njenim leđima. Zapravo, uvijek je veći teret na ženskim leđima.
Kako je izgledao tvoj put do hrvatskog reprezentativca i košarkaša Cedevite?
Moram priznati da sam, kada sam kretao u profesionalni sport sa 18 godina, mislio da će mi biti puno lakše nego što je bilo. Dosta mi je težak i trnovit put bio, sa raznoraznim ozlijedama i propuštenim sezonama, ali nekako uvijek kažem da nije bitno kakav je put, bitno je da na kraju kad podvučeš crtu osjećaš da si nešto ostavio iza sebe i da si nešto napravio. Nadam se da još par godina neću podvući crtu…
S obzirom na to kakva je situacija bila s ozlijedama i svime, ne mogu biti nezadovoljan pozicijom na kojoj trenutno jesam, al opet te to nekako nauči da kroz sport i kroz život ništa ne uzimaš zdravo za gotovo. Bez obzira na to kakva ti je situacija trenutno, dobra ili loša, vrlo je malo potrebno da se situacija skroz okrene.
Nedavno si zbog kluba preselio u Sloveniju. Koliko ti je lako ili teško palo preseljenje Cedevite u Ljubljanu?
Za one možda manje upućene, zapravo se dogodila fuzija dva kluba, ljubljanskog kluba Olimpija i zagrebačkog kluba Cedevita, pa se klub sada zove Cedevita Olimpija. To je još uvijek Cedevita priča, samo više nije priča u Hrvatskoj.
Preselio sam se u Ljubljanu prije mjesec dana kada je počela sezona i sada mi teku pripreme. Nije mi teško palo, jer zbog posla kojim se bavim u svakom trenutku moraš biti spreman da odeš negdje drugdje i da igraš. U principu, manje je bitno gdje si, jer moj posao je uvijek isti, moj posao je da igram, i to radim najbolje što mogu i znam.
U Cedeviti sam inače već četvrtu godinu, zadovoljan sam sa klubom, zadovoljan sam sa sobom, mislim da je klub na vrlo visokoj europskoj razini, ali u sportu nikad ne znaš, uvijek se može pojaviti neki novi izazov.
Kako ti se sviđa život u Ljubljani?
Super je, mislim da su ljudi u Ljubljani još više europski orijentirani… Ima nevjerojatno puno bicikala, romobila, svi se voze, imaju naravno odličnu infrastrukturu koja im pogoduje, ali su ljudi ondje općenito puno više aktivniji od nas, svi su na nekim aktivnostima, svi su u nekom điru i to mi je dosta fora.
Koje događaje i/ili iskustva bi istaknuo u svome životu, za koje bi mogao reći da su oblikovali tvoj životni put? Iskustva koja, da se nisu dogodila i da ih nisi iskusio, ne bi bio osoba koja danas jesi.
Nema sumnje da ih je bilo puno. Glupo zvuči, ali uvijek ističem da su upravo ozljede ti prijelomni trenuci. Imao sam jednu tešku ozlijedu, slomio sam nogu i nakon toga imao tri operacije, oporavak je bio dug, ali s druge strane koliko god mi je to bio težak trenutak, sada kada nekako izvrtim film, to je isto tako bio trenutak koji je možda bio i presudan. Tada nisam znao hoću li moći ponovno igrati ili ne, gdje ću igrati, kako i što, bez ugovora si, nemaš klub… Odlučio sam u tom trenutku upisati faks, rasteretio sam misli s nekih drugih negativnih stvari, završio sam taj faks i od tog trenutka karijera mi je išla uzlaznom pitanjom, bez ozlijeda, što je najbitnije. Takvih trenutaka je vjerojatno bilo još mnogo.
Uskoro ćeš napuniti 31 godinu; koliko se još godina vidiš u košarci?
Nema pravila, jer sada karijere traju sve dulje i dulje, uvode se neke nove tehnologije oporavka i puno više se vodi računa o svom tijelu. Sad smo na Svjetskom prvenstvu imali igrača ekstra klase koji ima 39 godina. Prije 7 ili 8 godina to je bilo nezamislivo.
Dakle, dok god će me zdravlje služiti, volio bih se baviti ovime, jer na kraju krajeva, košarka je obilježila moj život.
Glede tvoje obitelji, koliko su te oni podržavali u odluci da se baviš košarkom i budeš profesionalni košarkaš?
Nikada mi to nisu nametali i srećom kao klinac sam se bavio sa sto sportova. Stvarno sam bio aktivan, ali u trenutku kada su ti košarkaški treninzi postali intenzivniji i učestaliji, nisam više stizao na sto drugih stvari pa su mi roditelji rekli da jednostavno moram odlučiti čime se želim baviti i ja sam tada kao iz topa rekao košarka. Ne znam iz kojeg razloga je to tad bilo, ali evo ispostavilo se kao dobra odluka.
Tko zna, da sam se odlučio baviti nekim drugim sportom, možda bih bio manje, više ili jednako uspješan, ali ja sam zadovoljan. Sigurno da je podrška roditelja, pogotovo u toj ranijoj dobi, izuzetno bitna. I sada kada gledam svog klinca, iako je premalen, zaključujem kako mu ne bih volio ikada išta nametati, isto kao što ni meni to roditelji nisu nametali. Ali volio bih da se bavi sportom, bez obzira hoće li od toga živjeti ili ne, mislim da je to jako bitna stvar u životu.
Izrazite se i vi VRCT jaknom
Svoju VRCT jaknu možete personalizirati i vi! U adidas shopovima uz kupnju nove VRCT jakne izaberite bedž koji najbolje dočarava vašu osobnost: AUTHOR, FAMILY, SACRIFICE, BRAVE i I’MPERFECT.
VRCT jakne s dodatnim bedžom dostupne su u sljedećim adidas Stores: Ilica 21, Zagreb; Arena Centar, Vice Vukova 6, Zagreb; City Galleria, Murvička 1, Zadar; SuperNova, Ulica Akcije Maslenica 1, Zadar; Silajska 32a, Osijek; City Centar, Vukovarska 207, Split; Mall of Split, Ul. Josipa Jovića 93, Split
Foto: PR
