Žene poput Tamare Žaje Miličić oduvijek su nam bile inspiracija, ne samo zbog toga što su se vizijom, ambicijom i predanim radom istaknule kao najbolje u svojoj profesiji, već i zbog toga što danas toliko uspješno i naoko s lakoćom balansiraju između beskompromisnog profesionalizma u svojim karijerama, obiteljskog života i onog prijeko potrebnog vremena za sebe. Živimo u nekim brzim i nerijetko ludim modernim vremena, a ako ste mislili da je stomatologija jedan posve miran posao u kojem nema previše dinamike ili stresa, sasvim sigurno ste pogriješili, u što će vas u nastavku kroz naš razgovor uvjeriti i sama Tamara. Kako bi doista bila najbolja u poslu kojim se bavi i profesiji koju je odabrala, bilo je potrebno, i još uvijek je potrebno mnogo truda, vremena, edukacija i investicija, no da se sve definitivno isplatilo, dokazuje nam ona iskra i iskrena ljubav s kojom Tamara Žaja Miličić danas priča o svom uspješnom biznisu.
- Kako i zašto stomatologija? U kojem trenutku si bila sigurna da ćeš odabrati baš ovo zanimanje?
Ja volim reći da je stomatologija odabrala mene. Od malih nogu volim lijepo. Ljudi mi kažu da imam istančan ukus, izražen smisao za estetiku. Ona je jedan od light motiva u mom životu. Pritom mislim na obje sfere života, kako privatnu tako i poslovnu. Drugi light motiv je pomaganje drugima, mogućnost da svojim znanjem, vještinom i empatijom oplemenim nečiji život, učinim ga ljepšim i kvalitetnijim. Stomatologija se nametnula kao logično rješenje, a zasebna grana dentalne medicine – estetska stomatologija u mom je poslovnom životu dobila ključno mjesto. Specijalizirala sam stomatološku protetiku i u svom radu jednako inzistiram na funkciji i estetici osmijeha.
- Danas si već etablirana stomatologinja koja sve ima u malom prstu, no je li uvijek bilo tako? Dok si razvijala karijeru, je li bilo izazova koji su te pratili i testirali po putu?
Ne poznajem osobu kojoj je lako u počecima, pogotovo kada ste mladi i mislite kako će sve ići brzo i jednostavno, a onda se na samom startu spotaknete o birokratsku zapreku broj jedan. Druga je već na idućem koraku pa treća itd. Svladavanje piramide birokracije je avantura koja je iza nas. Što se tiče izazova usko vezanih za struku, bilo ih je, naravno. Upotrijebiš sve svoje znanje, konzultiraš se s kolegama, suprugom, doneseš najbolju odluku u datom momentu i tako pristupaš pacijentu. Na to testiranje putem koje spominjete, iz današnje perspektive iskusne doktorice dentalne medicine gledam kao na dobrodošle izazove iz kojih sam izvukla vrijedna iskustva i znanja. U životu, u svemu kad ti je teško ili ti se događaju neke loše stvari treba izvući najbolje, gledati da i u tome nađeš neko dobro pa makar neku sitnicu. Korisno je da to prihvatiš kao dobru školu za dalje u životu. Treba na stvari gledati kroz pozitivne leće.
- Kakav odnos s klijentima imaš i što ti je za taj odnos najbitnije?
Osim profesionalnog odnosa koji podrazumijeva stručnost, pedantnost, preciznost, vještinu te iskren odnos prema pacijentima, istovremeno gajimo ležeran i prijateljski odnos. Neki od nepoznatih pacijenata s početka dentalne priče do kraja terapije postali su nam iznimno dragi prijatelji. To je još jedna lijepa strana našeg posla. Razvijaju se prijateljski osjećaji jer mi pacijentima prilazimo na topli, ljudski, prisan način s puno empatije svjesni da su mnogi došli u strahu, bez samopouzdanja, a neki i puni srama. Kada im pružite stručnu, ali prijateljsku ruku, onda ste zadobili njihovo povjerenje. Kako razgovarate tijekom terapije, s nekima kliknete na prvu, imate isti krug poznanika, slične stavove, lifestyle ili slobodne aktivnosti pa se povežete na toj razini. Nakon terapije ostajemo u prijateljskom odnosu. No, ono što je primarno je čisti profesionalizam dok traje terapija, a to znači da u liječenju moramo prije svega biti odgovorni doktori dentalne medicine.
- U raznim branšama, pa tako i u stomatologiji, stalno učimo nešto novo, događaju se inovacije i neki novi trendovi. Koliko ti nova znanja oplemenjuju poslovnu svakodnevicu? Koliko ti je bitno biti na izvoru takvih novosti?
Bez toga danas ne ide jer novotarije u svijetu tehnologije kada je dentalna medicina u pitanju izlaze na tržište kao na tvorničkoj traci. Ja sam po prirodi perfekcionist i sve što može oplemeniti moj rad, ubrzati ga, učiniti preciznijim ili svojim ergonomskim karakteristikama olakšati mi položaj u kojem najčešće radim, dobrodošlo je u prostor mog djelovanja. Kako ćete danas napraviti besprijekoran, estetski savršen zubni most, pojedinačnu krunicu ili zubne ljuskice bez najfinijih materijala i najpreciznije tehnologije? Možete biti najbolji stomatolog na svijetu, ali bez alata, najboljih dentalnih materijala i ultimativne tehnologije nećete dati svoj maksimum i dobiti najbolji mogući rezultat. Bitno mi je biti na izvoru novosti jer volim među prvima implementirati u rad poliklinike nove, provjerene tehnike, metode i uređaje kako bih pacijentima mogla pružiti najbolje što je trenutno na svjetskom tržištu.
- Voliš li svoja znanja dijeliti s mlađima i mladim nadama stomatologije koje tek dolaze? Jesi li i sama imala neki uzor od kojeg si mnogo toga naučila?
Ja sam znanje upijala od drugih pa mi je drago da danas mogu svoje znanje prenositi drugima, mlađim naraštajima. Moram priznati da nisam imala uzor u nekom poznatom doktoru dentalne medicine kao što sportaši znaju imati uzore u velikanima sporta. Ne, nisam taj tip osobe. Težila sam postići najbolje u struci ne ugledajući se ni u koga, no ono što me kroz cijeli život prati je podrška moje majke. Ona je odigrala, i još uvijek igra veliku ulogu i u mom poslovnom životu, a ne samo u privatnom. Moja je majka uspješna poduzetnica koja me svojim vrijednim savjetima usmjeravala u dobrom smjeru, na pravi put u mojim počecima u business vodama. I danas vrlo rado poslušam njene mudre poslovne preporuke. Tako da mogu iskreno reći da mi je ona uzor, role model kao uspješna poslovna žena.
- Žena si modernog doba i uspješno balansiraš između obiteljskih i poslovnih obaveza. Što radiš kada ne radiš, kako se opuštaš, u čemu pronalaziš sreću?
U svemu treba naći balans pa tako ne treba brkati posao i privatno, iako je to kod nas pomalo teško izvedivo, s obzirom na to da dijelimo struku i radni prostor. No, nastojimo maksimalno posvetiti se zajedničkim hobijima, vikendima s našim društvom, putovanjima u kojima zaista uživamo punim plućima. Vježbam redovito nakon posla i tako se opuštam od napornog dana. Volim sport, a naročito tenis koji mi je omiljena razbibriga. Tjedan je hektičan, uglavnom se svodi na posao-kuća-posao te brigu oko djeteta i zato je potrebno da sat-dva vremena u danu izdvojite za sebe, da se regenerirate za novi radni dan ili tjedan. Modu obožavam pa zdušno pratim sve što je IN na modnoj sceni i to me jako opušta i veseli.
- Možeš li nam reći što bi bila kada ne bi bila stomatologinja?
Da se pitalo moje roditelje, bila bih vrhunska pravnica, odvjetnica. Vidjeli su me u pravu, ali eto, nisu bili u pravu! ? Što bi bilo kad bi bilo? Pa, sigurno bih bila u industriji ili nekoj djelatnosti usko vezanoj za estetiku. Zaljubljenica sam u modu, kvalitetnu i lijepu odjeću, obuću i modne dodatke pa mislim da bih se tu snašla kao riba u vodi. Ili, možda dizajnerica interijera jer i tu sam doma. Volim istančan, profinjen interijer. U uređenju doma i poliklinike imala sam glavnu riječ. Tako da bih se svakako bavila nekim zanimanjem gdje se traži istančano oko za lijepo.
- Tvojih 5 pravila uspjeha su.
Dali ste mi misliti sada!
1. Možda prvo i osnovno je imati cilj, a to znači jasnu viziju što želiš raditi, čime se baviti u životu i kako ćeš to postići, na koji način.
2. Druga stvar je upornost, ustrajnost. Nema odustajanja ni kod prve ni kod svake iduće prepreke sve do samoga cilja.
3. Treće je fokusiranost na profesiju tj. činjenje da u svakom pogledu napreduješ u svojoj struci jer time ćeš doprinijeti kvaliteti svog rada.
4. Fair play, baš kao u sportu jedno je od pravila mog načina življenja i poslovanja, a to podrazumijeva fair play prema pacijentima, djelatnicima poliklinike te poslovnim partnerima. Kada poštujete radne kolege, poslovne partnere i pacijente, vraća vam se na isti način, poštivanjem s druge strane.
5. Zadnje pravilo je da se vrijedi žrtvovati kada imate jasan cilj pred sobom, pogotovo kada je on plemenit. Žrtvovati se u ovom slučaju znači ulagati u svoje znanje učeći non-stop po edukacijama diljem svijeta i organizirati rad velike poliklinike. Nije mi žao nimalo te žrtve jer ako se dobro organiziraš uvijek ćeš naći slobodnog vremena za sebe, a napredak poliklinike proizišao iz te žrtve je još vrjedniji. Priznanje suradnika i djelatnika te dobra riječ, usmena pohvala i preporuka pacijenata najveća su priznanja za sav uložen trud.
Evo, mislim da sam otprilike obuhvatila ono najvažnije, da je to sukus nekih životnih pravila po kojima živim i poslujem. Ima ih još, ali o tome ćemo nekom drugom prigodom.
Foto: Bojan Zibar