Mateja Vrčković ima jedan od najljepših Instagram profila. Poznata hrvatska fotografkinja, zaljubljena u putovanja, hranu i interijere, unosi poseban senzibilitet u svoje fotografije. Ispred njezinog objektiva “izvrtile” su se brojne metropole, kao i grad Zagreb, a svaki ambijent koji Mateja uhvati svojim fotoaparatom izmamljuje onaj ‘ah’ kod njezinih pratitelja. S ovom fotografkinjom volimo usred radnog tjedna otputovati mislima u drugi grad, dojam koji ostavljaju njezine fotografije umiruje, a Mateja je jedna od onih osoba koja najmanje od svega voli pričati o sebi. Zato smo ju i htjeli dobiti u tome…
Kako je biti fotografkinja po zanimanju, imati lifestyle u kojem ustvari cijelo vrijeme hvataš rokove, uređuješ velike količine fotografija, stalno si u pokretu… Ali isto tako ponekad odlučiš nestati na malo više vremena?
Biti samostalni fotograf u 2018. je prvenstveno izazov jer dio posla su i segmenti koji nisu nužno kreativni, ali su obavezni. Obrada fotografija, sastanci, marketing, računovodstvo, edukacija i tehnički aspekti čine posao svakog fotografa, te time mijenjaju ideju što je ovo zanimanje bilo nekad. Posao je dinamičan u svakom smislu, puno poznanstava, putovanja i kretanja općenito, rada u idealnim i manje idealnim uvjetima.
Zahvalna sam na trenutnoj poziciji jer sve navedeno mi je omogućilo veliki profesionalni i osobni rast kroz godine. Putovanja su mi oduvijek bila velika ljubav i imam sreću da ih mogu spojiti s poslom te, kada mi raspored dopusti, otići na duži odmor u zamjenu za silne radne vikende i blagdane. No, ni na privatnim putovanjima ne putujem bez profesionalne opreme, tako da s fotografijom živim 365 dana u godini.
Ako ste dobri u svom poslu, nema granica…
Što je ovih dana posebno uzbudljivo u fotografiji?
U općenitom smislu – globaliziranje pojedinaca. Fotografi više nisu vezani u gradove u kojima žive, nego su putovanja i rad na nekom drugom terenu postali uobičajena praksa. Klijenti preko socijalnih mreža mogu vas naći i unajmiti da dođete na drugi kraj svijeta, te ako ste dobri u svom poslu, nema granica. Fotografija iz dana u dan sve više dobiva na važnosti i ne postoji skoro niti jedno zanimanje koje u nekom trenutku nije zatrebalo usluge fotografa. No, najuzbudljiviji dio će uvijek i zauvijek biti ljudi – oni inspiriraju, stvaraju sadržaj i doprinose priči. Bez ljudi fotografija ne bi imala toliko smisla.
Tvoja druga ljubav svakako su putovanja, na koje sve načine te ona ispunjavaju?
Putovanja su za sve izlazak iz svakodnevne rutine u kojem imam osjećaj da uzmemo život u ruke i dobro ga prodrmamo. Potrebne su razne prilagodbe – od jezičnih, snalaženja u prostoru do upoznavanja novih ljudi i prilagodbe tuđim pravilima. Putovanja nas tjeraju da stalno izlazimo iz zone komfora, dižemo se u gluho doba noći, pričamo sa strancima na ulici i istražujemo haustore i uličice. Na putovanjima ne možeš ništa ne osjetiti, ponekad ti grad ne sjedne i želiš što prije doma, a ponekad plačeš zato što odlaziš. Čovjek na kraju života će zaboraviti mnoge stvari, ali nikad neće zaboraviti gdje je putovao i kako se osjećao. Ona su jedna od najvrednijih iskustava koja čovjek može doživjeti.
Imaš li planove gdje sve želiš otputovati sljedeće?
Imam one realne, ali i one ‘nerealne’ – možda je bolja riječ ‘ambiciozne’. Dolazimo iz zemlje s relativno niskim životnim standardom te su putovanja u naprednije zemlje poput Novog Zelanda i Japana veliki zalogaji. Imamo sreće pa živimo usred predivnog kontinenta u kojem se ima štošta za vidjeti. Kako bih voljela otići do Toskane i Kopenhagena, tako bi jednako voljela posjetiti Kambodžu, Tokyo, Myanmar, Madagaskar te Costa Ricu.
Kada bi morala rangirati stvari koje voliš fotografirati, kako bi izgledala tvoja ljestvica?
Teško se odlučiti – možda kombinacija putovanja, interijera, hrane i portreta u jednom snimanju.
Fotografska scena koja prolazi tranziciju
Dugo si na fotografskoj sceni, kakvo bi rekla da je stanje danas?
Kada sam se prije 15 godina upisivala u fotografsku školu, nisam mogla ni naslutiti da će ovako razviti to zanimanje. Stanje je relativno, kako za koga, nekima je jako dobro i specijalisti su u svom području, a nekima ne ide zbog prevelike ponude i pada cijena. Ovo zanimanje prolazi jako veliku tranziciju, a kako će završiti – pokazat će vrijeme.
Koji su tvoji omiljeni fotografi čiji rad pratiš i zašto? Postoji li netko tko te posebno inspirirao u samom startu?
Fotografi celebrityji zaslužuju svoj tron, i osobe poput Annie Leibovitz svakako zaslužuju biti spomenute u ovakvim odgovorima, ali me svakodnevno više inspiriraju pojedinci koje nalazim na Instagramu. Fotografi za koje malo ljudi zna, ali svojim pogledom na svijet i intelektom tjeraju me na više i bolje. Imena kao Ruben Hughes, Our Food Stories, Nicole Mason, Rick Bhatia, Danelle Bohane, The Kitchener…
Što najviše voliš kada fotografiraš?
Najviše volim prirodno svjetlo i kreativnu slobodu. Crno-bijele fotografije uvijek će imati čar, ali volim i zlaćanu boju dnevnog svjetla i toplinu koje ono unosi u fotografiju.
Najljepši grad na svijetu ako se tebe pita…
Na ovo pitanje uvijek napravim jasnu razliku. Moj najdraži grad je New York ali Sevilla u Španjolskoj mi je apsolutno najljepši. Grad koji je zbog svoje veličine i nedostupnosti malo zanemaren, ali kad sam ga posjetila prije 6 godina ostavio me bez daha, te ga još dan danas redovito preporučam kao grad koji se mora vidjeti u Europi.
Fotografi kao pojedinci
Što misliš postoji li razlika između ženskih i muških fotografa? Postoji ta neka nježnost i opuštenost kod žena, no opet, nije uvijek tako…
Apsolutno postoji razlika između muških i ženskih fotografa. U radovima nekih mojih kolega može se vidjeti njihov divan senzibilitet, ali oni su i dalje pravi muškarci. Suzdržaniji su, slabije iskazuju emocije i manje obraćaju pažnju na sitnice koje žene uistinu muče. Ali kada bih trebala usluge fotografa, ipak ih doživljavam kao pojedince i tu radim razliku bez obzira na spol.
Postoje li neki novi projekti kojima se posebno veseliš?
Svake godine se općenito veselim dolasku toplijih dana – tada se svi bude iz zimskog sna i prepuni su inspiracije i ideja za projekte. Vrijeme ima dosta veliki utjecaj na naš posao te promjenom godišnjih doma mijenja se i naša angažiranost. Neke ideje se stalno kuhaju, ali izlazim s njima van tek kada ih ostvarim.
Planiraš li se baviti fotografijom zauvijek?
S obzirom na promjene kroz koje cijeli svijet, pa tako i jako puno zanimanja trenutno prolazi, teško mi je odgovoriti na to pitanje. Fotografija će uvijek biti dio mene, ali promjene na tržištu, nove tehnologije kao i nove generacije, diktirat će daljnji razvoj svih industrija – pa tako i moje.
Foto: Mateja Vrčković
@matejavrckovic
