Maštanja o putovanjima jedna su od najzabavnijih razbibriga, a odlazak na neko novo mjesto dar za sva osjetila koji treba iskusiti što više puta u životu. I sve su destinacije dobrodošle, pa makar i susjedni grad jer to je ono što će na kraju proširiti vidike. Jedna takva priča stiže nam s bloga Bravo Tango Hotel – zašto za sljedeće putovanje odabrati Maroko doznajte u nastavku.
Ovo nije trebala biti priča o Marrakeshu već o pustinji. Ali ipak ne mogu odoljeti a da se ne prisjetim njega. Boje su to preupečatljive da ih zaboravite. Krenite od crvene koju sunce rastapa u tonove. Do blijedo roze. Svaki se zid u tom gradu prelijeva iz nijanse u nijansu i stvara prizore koji oduzimaju dah. Motivi se slažu jedan na drugi kao zakrpa na zakrpu. I tako stoljećima. Život na ulici ove drevne oaze Maroka postaje inspiracija mnogima.
Majorelle
Za Marrakesh ne treba vodič. U njemu se trebate izgubiti širom otvorenih očiju. Prolazite uske uličice medine, souk, zanatske radnje i kožare. Mirisi su intenzivni, promet je kaotičan, prodavači glasni, a i turista je mnogo. Ovaj drevni grad i dalje živi po mjeri svojih stanovnika (a ne turista) i to ga čini autentičnim. Imam samo par preporuka koje ne bi htio da itko propusti. Primjećujem da moj izbor opet počinje s bojama!
Majorelle
Majorelle. Plavo kao platna pustinjskih berbera Tuareza. Jedna plava vila okružena asparagusima, kaktusima, sukulentima, palmama i filadendronima. Nekad je to bio dom (više skrovište) slavnog Yves Saint Laurenta. U gradu koji je bio njegova vječna inspiracija i koji je obožavao. Sofisticirana, vječna i upečatljiva. Šetajte i uživajte u detaljima. Ovo je najljepša oaza u oazi.
Nomad
Negdje u medini nalazi se i moj omiljeni restoran Nomad sa čije krovne terase puca pogled na souk i prepredene trgovce, na četvrtaste minarete džamija, na prizore svakodnevnog života. U srcu ste starog grada: glasnog, užurbanog i šarenog. U Nomadu je ipak drugačije, a grad je ispod vas kao kulisa. Osjećate se sretno u tim skandi-marokanskim kombinacijama – od uređenja do hrane. Ručak. Večera. Zalazak. Bilo kad.
La Mamounia
Mislim da je ovo možda najljepše doba godine za posjet Marrakesh. Tek počinju cvjetati agrumi. Treba osjetiti taj opojan miris u parkovima i ružičnjacima oko džamije Koutoubia i legendarne La Mamounie, spomenika jednog vremena kad su gospodari svjeta bili Francuzi i Englezi. Ali za ulazak u Mamouniu treba imati rezervaciju za restoran. Ili samo siguran gard da vas straže prepoznaju kao galantnog potrošača. Kažem vam, kao nekad! Preskočite prenatrpane baršunaste dvorane La Mamounie i prođite ravno u park. Čekaju vas dva restorana, ali više od svega preporučam šetnju tim mirisnim vrtom. Za nagradu se odmorite u paviljonu i guštajte u najboljem sladoledu. Uzmite voćni! Navečer svira klavir. Žene su u toaletama. Kažem vam, kao da je Churchill još živ!
La Mamounia
Znam da u Marrakeshu ima dovoljno mjesta za istraživanje i uživanje, ali možda se nekom dopadne i ovaj prijedlog: prenoćiti u pustinji koja je tek 1,5 sati vožnje od Marrakesha. To je Scarabeo Camp i čini mi se idealno mjesto za proslavu rođendana, godišnjice… ili samo kao jednodnevni izlet u nešto autentično i posebno ako vas baš ni Marrakesh ne može razmaziti. I ne, nije to klasična pješčana pustinja koje ste vidjeli na slikama. Te su puno dalje od Marrakesha. Ovo je komotna varijanta.
La Mamounia
Scarabeo Camp
Scarabeo Camp
Scarabeo Camp
Foto i tekst: Bravo Tango Hotel
