Mario Valentić i Ribafish su zajedno otplivali dionicu za RokPoluotok. Ispričali su nam kako im je bilo i kako su se pripremali
Mario Valentić, glumac, trener i zaljubljenik u fitness, ove je godine udružio snage s Domagojem Jakopovićem, poznatijim kao Ribafish u njegovom jedinstvenom projektu RokOtok. Ribafish je projekt pokrenuo u spomen na sina Roka kojemu je bila želja sa svojim ocem obići sve nastanjene hrvatske otoke. Projekt se održava već nekoliko godina te uključuje i drugu djecu, a cilj mu je podići svijest o važnosti vremena koje roditelji, kroz sport, igru i učenje provode s djecom te razvijati i poticati dječju radoznalost, interese i istraživački duh.
Ove godine, RokOtok se proširio i na PoluOtok u kojem je cilj oplivati istarski poluotok kroz dva ljeta. Novom izdanju akcije pridružio se i Mario te nam je dvojac otkrio sve zajedničkoj etapi, koliko su preplivali te što im je sve bilo potrebno kako bi ju savladali.
Kako to da je projekt RokOtok dobio ekstenziju – PoluOtok? U kojoj ste sad fazi?
Ribafish: Nakon tri sezone RokOtoka i plivanja do svih hrvatskih nastanjenih otoka, ispunjeno je obećanje koje sam dao svom sinu. No, druženje i igranje s hrpom klinki i klinaca na 52 otoka je dovelo do toga da sam shvatio da sam bolji čovjek ako to radim i dalje, pa sam uz stalne akcije s Čistećim medvjedićima kroz hladni dio godine, odlučio napraviti još jedan projekt – oplivati istarski poluotok. Kroz dva ljeta je cilj plivati od Rijeke do Pule i onda od Pule do Savudrije, a razgovaramo i sa Slovencima pa možda završimo i na geografskom kraju/početku Istre kao poluotoka u talijanskoj Muggiji! Trenutno smo na isplivali 85 od 100 kilometara ove godine, malo zapadnije od Rta Kamenjak.
Kako je došlo do vašeg partnerstva na projektu RokPoluotok?
Ribafish: Marija znam dugi niz godina i oduševljava me što je unatoč tome što je isto kao i ja u glavi šesnaestogodišnjak koji bi se stalno zabavljao, osoba koja savršeno odrađuje svaki posao koji preuzme. Kako sam ja tijekom cijele godine u bazenu, nešto smo krenuli pričati o perajama za trening, našli se na bazenu u Utrini i dogovorili da skupa plivamo jednu dionicu. Mislio sam da će, budući da je hrvač, plivati puno sporije, ali čovjek nije normalan. Mladi Weissmuller!
Mario: Već par godina, kroz društvene mreže, pasivno pratim Ribafisha na projektu RokOtok. Ove godine sam odlučio podržati ga i aktivno. Volim hrvatsko more, volim plivati, volim pozitivne priče i projekte s ekološkim momentima, volim i podržavam to što on radi.
Kako izgleda jedan dan u moru, odnosno što sve uključuje jedna plivačka etapa?
Ribafish: Zahvaljujući brojnim sponzorima koji stoje uz RokOtok, iznajmili smo jedrilicu koja nas prati dok plivamo, na kojoj spavamo, kuhamo i bogami preživljavamo. Sa sidra se kreće svaki dan oko 5 ujutro, popije kavica, razgiba, dođe do točke od kuda se pliva i onda skače u more. Ove godine je sa mnom i jak daljinski plivač Boris Korbar (trenutno treći u Hrvatskoj u kategoriji), pa se oko 6 kreće s plivanjem te ovisno o danu i vremenskim uvjetima pliva do cca 9 do kad imamo dozvolu od policije, Lučke kapetanije, Plovnog puta i još nekih desetak dozvola za koje se telefoniranjem brine naš PR, HR i ostali R-ovi, moja djevojka Kasandra, inače i glavni kuhar na brodu (blog Vilicom kroz Hrvatsku).
Do 9:30 dovezemo se do plaže na kojoj čekaju djeca, ja skočim, isplivam, okupam s klincima, održim laganu radionicu o ekologiji, opasnostima jednokratne plastike, kvalitetnije provedenom vremenu djece i odraslih, pozovem klince na potragu za skrivenim blagom (kutiju s drvenim igračkama sakrije netko od posade), akciju čišćenja plaže, podjelu edukativnih vrećica s desetak poklona te potrazi i skrivanje Geocacheca, igre koja je savršena za sve željne avanture i istraživanja.
Oko 12 nas najčešće počaste s pićem i/ili klopom ljudi iz TZ-a, oko 16 krenem pisati izvještaje i društvene mreže i oko 21 sam potrgan u krevetu, osim ako ne nalete dobri ljudi na brod, a nalete uvijek, tako da… malo se smršavilo (smijeh). Ove smo godine na brodu 24 dana jer nam četiri odu na vraćanje broda u Primošten. Ako imate nekoga tko iznajmljuje brodove za sljedeće ljeto – javljajte! Što manje platimo brod, to više poklona dajemo klincima, nitko iz udruge ne dobiva honorar za rad na projektu – hvala Udrugarima i posadi, veliki ste!
Mario: Kratki opis našeg priključka etapi: krećemo iz Zagreba noću (da izbjegnemo gužvu i vrućine, a nismo ni stigli prije taj dan), ne bi li stigli do Premanture da malo ubijemo oko jer plivanje je krenulo u 6:15. Počelo mi se spavati nakon Učke, pa sam legao pored auta negdje kod Cerovlja i nestao na 2,5 sata. Oko 5, blago osvježen snom, nastavljam dalje i stižemo na Rt Kamenjak taman kad treba. Ukrcavamo se na kajak (hvala prijatelju Stjepanu koji je bio čovjek od vesla i moja pratnja za plivanje) kako bi se susreli s ekipom RokOtok. Susrećemo se, kratki pozdrav i odmah plivanje. Moj Garmin Instinct je zabilježio da smo plivali 3700 m. More mirno, ugodno, lijepog podmorja – čisti užitak. Poslije smo još malo veslali, posjetili špilje i otplivao sam nazad do auta. Poslije ugodno druženje s ekipom uz finu hranu. Milina.
Koja je bila vaša plivačka ruta za RokPoluotok, gdje i koliko ste preplivali?
Ribafish: Plivali smo od Rta Kamenjak sat vremena prema Puli zbog toga što smo se morali brzo vratiti na doček i nismo smjeli kasniti. Preplivali smo otprilike 3750 metara, a mislim da smo mogli još toliko bez umaranja jer nam je struja išla u leđa, a bila je i savršena bonaca.
Kako izgleda rad na RokOtoku kada ne plivate? Čime se još bavite?
Ribafish: Food bloger, kolumnist, recenzent, jedem i pijem po kućama, sommelier za pivo i vino, vodim razne festivale od gljivarskih kotlića, fišijada, Gulašijada, vidimo se na Danima plave ribe u Crikvenici, Popovači, Garešnici i svugdje gdje trebaju moje skromne ali simpatične voditeljske role. Pišem za Modru lastu i Vinski klub, putujem kad stignem po svijetu i pričam po travel festivalima i u slobodno vrijeme s Čistećim medvjedićima čistim svijet od smeća i evangeliziram ljude da nemamo rezervni Planet. RokOtok je konstantno traženje sponzora i organiziranje dočeka, konkretno, 12 evenata na različitim lokacijama u 24 dana. Da, jako zahtjevno, hvala Kasandri… Uglavnom, puno druženja, vrhunske klope i pića i malo para, ali puno divnih i velikih ljudi i priča.
Mario, kakvi su planovi za ljeto? Kako održavate svoju fitness rutinu u ovim mjesecima?
Ribafish: Ja se samo nadam da dogodine plivamo novu rutu i da će ovaj put nositi gaće, a ne plašiti posadu (smijeh). Hvala na svemu brate! Sljedeće godine svakako klizimo prema Savudriji i Trstu.
Mario: Moji planovi za ljeto su dinamični i pustolovni: sa starijim sinom krajem srpnja idemo na Korčulu (Trag u beskraju) i Lastovo, onda idem u Grožnjan na jednu glumačku radionicu. Nakon toga obiteljski idemo malo u planine (Nassfeld i Kranjska Gora). U kolovozu vodim program jedne trail utrke u Međimurju, a nakon toga sa starijim sinom bicikliram Zagreb-Šibenik via BiH. Uglavnom, ne drži me mjesto.
Foto: Ivan Čuić
